pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Stvaranjem samostalne države Hrvatske se mnogo toga promijenilo. Najviše na planu vlasništva i tipu društvenih odnosa. Društveno smo vlasništvo podržavili i požurili ga predati u ruke privatnih vlasnika. Posljedica je to stava da država nije dobar gospodar i da se ista ne bi trebala miješati u poduzetništvo, ma što taj pojam značio.

Ranije socijalističko samoupravljanje je kao proizvod omrznute ideologije i simbol još mrskije državne tvorevine Jugoslavije zamijenjeno kapitalističkim proizvodnim i društvenim odnosima koji počivaju isključivo na pravima vlasnika. Bivši samoupravljači, kako sam istakao u jednom ranijem postu, postali su kotač zamašnjak razvoja nove hrvatske države. Dosadašnji rezultati nisu baš impresivni. Iako smo zatrli svaki trag samoupravljanja u proizvodnji i omogućili upravljačima da diskrecijski donose odluke, pokazalo se da privatni vlasnik i poduzetnik sam po sebi nije garancija uspjeha poduzeća.

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.