Tagovi

Rat unutar vladajuće koalicije - tko će izaći kao pobjednik?

Isticanje nakon prošlotjednog sastanka Domoljubne koalicije da HDZ-ovi mali partneri zajedno imaju 15 saborskih mandata, isto koliko i MOST, pokušaj je promjene odnosa snaga unutar vladajuće garniture. Prema dosadašnjem, zastupnici Bože Petrova s trećinom mjesta u Vladi imaju praktički 50% političkog utjecaja koji bez imalo sustezanja koriste svaki put kada im se ne svidi ono što želi učiniti Tomislav Karamarko. Drugim riječima, MOST se ponaša kao ravnopravni partner koalicije koja je na izborima osvojila četiri puta više mandata. Normalno je da takav odnos snaga frustrira sve u Domoljubnoj koaliciji, ali je teško odrediti koga više - šefa HDZ-a ili čelnike satelitskih stranaka koji su se svi, skoro kao po zapovijedi, nedavno izredali kritizirajući ponašanje MOST-a. Karamarko je do sada uglavnom šutio, a odlučnije je istupio samo pozivajući premijera Oreškovića da smijeni Dragana Lozančića. Nedavno je, međutim, odbrusio Boži Petrovu da, eto, „sada zna“ kako je Milijan Brkić HDZ-ov kandidat za ministra branitelja i javno rekao Vlahi Orepiću da je kao potpredsjednik vlade odgovoran, odnosno nadležan i za MUP.

Članovi biraju: Čeka li Karamarka smjena ili još jedan mandat na čelu stranke?

Negdje u svibnju, Hrvatska demokratska zajednica bi trebala izabrati predsjednika stranke za idući četverogodišnji mandat. Sigurno je da će se kandidirati aktualni Tomislav Karamarko, a vjerojatno je da će i ovaj put biti više kandidata. Od izbora za Hrvatski sabor na kojima je nastupio s nikad većom koalicijom, Karamarkov se položaj sve češće dovodi u pitanje. Mršavih 59 mandata nije mu bilo dovoljno za proglasiti apsolutnu pobjedu koju je najavljivao. Čak i u izbornoj noći kad je već svima bilo jasno da od toga ništa, pred televizijskim su kamerama govorili kako njihove informacije s terena govore da će na kraju prebrojavanja glasova HDZ s partnerima imati više od sedamdeset mandata. Iako su se neki u slavljeničkom raspoloženju doslovce valjali po podu od sreće, jutro je donijelo otrežnjenje. Barem većini onih koji su noć prije neumjereno slavili.

Znaju li Milanovićevi pristaše što znači demokratizirati stranku?

Jedan od glavnih argumenata koje pobornici Zorana Milanovića potežu u nastojanju da osnaže njegovu ponovnu kandidaturu za predsjednika SDP-a je tvrdnja da je u svom mandatu demokratizirao stranku. Obrazlažu to činjenicom da je baš na njegov prijedlog u Statut SDP-a uvrštena odredba o biranju predsjednika svih razina organiziranja stranke po principu „jedan član, jedan glas“. Iako činjenično stoji da je takav način biranja čelnika stranke uveden na prijedlog Zorana Milanovića, njime ni približno nije obuhvaćeno sve bitno za ocjenu stupnja demokratičnosti organizacije. Od toga je daleko važnija opća sloboda govora i mogućnost svakog člana stranke da ravnopravno konkurira u natjecanju ideja za oblikovanje stranačkih politika. Na tom polju, međutim, Zoran Milanović stoji i više nego loše.

Kolo od sreće

Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.

„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.

S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.

Unutarstranački izbori - evanđelje po Marasu

Uobičajeno je da svake četiri godine, većinom nakon parlamentarnih izbora, političke stranke provode izbore za stranačka tijela. Iako najveću pažnju trenutno privlače izbori u HDZ-u, nisu nezanimljivi ni oni koji predstoje SDP-u.

Za najvišu fukciju, onu predsjednika stranke, kandidirao se jedino Zoran Milanović dok za ostale vlada prilična gužva. Za 17 mjesta u Predsjedništvu se javilo 42 kandidata (omjer od 1:2,5), između njih će se izabrati četiri potpredsjednika stranke, a na 101 mjesto u Glavnom odboru želi zasjesti njih čak 355 (omjer 1:3,5). Pokazatelj je to da u SDP-u ima doista mnogo ambicioznih ali i da im svaka ambicija prestaje kada se treba suprotstaviti Zoranu Milanoviću. To nije dobro zato što je upravo SDP odmah nakon smrti Ivice Račana napravio ogroman demokratski iskorak i čak dva puta birao između više vrlo ozbiljnih kandidata pa ovogodišnji povratak na samo jednog predstavlja korak unatrag.

ZG SDP - su?eljavanje

Ju?er se u mom kvartu održalo su?eljavanje kandidata za predsjednika / predsjednicu zagreba?kog SDP-a. ?lanovima stranke, koji ?e za desetak dana svojim glasovima odlu?ivati o novom predsjedniku ili predsjednici, predstavila su se ?etiri kandidata: Željka Antunovi?, Ivo Jeluši?, Davor Bernardi? i Slavko Te?i?. Odmah da naglasim – ja sam se ve? odlu?io, i svoj izbor javno obrazložio, tako da ni sa ovim tekstom nemam pretenziju za objektivnim, “novinarskim” izvještajem, ve? iznosim svoje vi?enje. Koliko se onome što napišem može vjerovati, ostaje na svakom ?itatelju da procijeni sam.

Moj glas za Željku


Ovih je dana završio kandidacijski postupak u zagreba?kom SDP-u i uskoro slijedi održavanje unutarstrana?kih izbora. Novost ovih izbora, ne samo na strana?koj razini, jest to da ?e po prvi puta velik broj ?lanova (pravo glasa na ovim izborima ima više od pet tisu?a ?lanova) po principu "jedan ?lan jedan glas" birati ?elnog ?ovjeka.

Nakon provedenog kandidacijskog postupka, pred ?lanovima SDP-a ?e se na?i ?etiri kandidata: Željka Antunovi?, Davor Bernardi?, Ivo Jeluši? i Slavko Te?i?. U ovom dnevniku želim napisati zašto sam odlu?io svoj glas dati Željki.

Izbori - odgovor za budućnost

IZBORI – ODGOVOR ZA BUDUĆNOST

Kandidiram se za predsjednicu zagrebačkog SDP-a jer želim uvesti promjene u dosadašnji život stranke u Zagrebu. Za taj posao sam spremna i znam kako ga treba odraditi. Glavni mi je cilj, zajedno sa svim članovima, nadograđivati zagrebačku organizaciju koja je ključan dio naše stranke i koja može dati još veći doprinos pobjedi na idućim parlamentarnim izborima.

U našem gradu želim graditi SDP u kojemu će o svim važnim temama odlučivati članstvo, a ne samo vrh stranke. Želim novi SDP u Zagrebu u kojemu vlada konkurencija ideja, a ne interesa. SDP kakvoga zamišljam i kakvoga želim graditi u Zagrebu bit će stranka koja poštuje, a ne iskorištava građane. Promjene koje želim provesti dio su mojeg programa Novi početak za zagrebački SDP.

"?istke" u SDPu

Otkako su završeni predsjedni?ki izbori, doga?anja u SDPu su ponovno preusmjerena na brzi kolosjek – doga?aji se redaju jedan za drugim, a samim tim i medijski natpisi. Odlazak Bandi?a iz stranke sam je po sebi doga?aj velike magnitude. Radi se o osobi koja je u velikoj mjeri odredila strana?ku strukturu i djelovanje u gradu Zagrebu. Kada se tome dodaju unutarstrana?ki izbori, koji su predsjedni?kim izborima privremeno stavljeni na led, situacija postaje lako zapaljiva – ili se barem takvom prikazuje u javnosti. Nisam pristalica raznih teorija zavjere, niti smatram da su uvijek novinari za nešto krivi, no uvijek treba imati na umu da je interes medija senzacija. Tako da medijske prikaze uvijek treba uzeti sa zrnom soli.

Dakle, što se doga?a u SDPu?

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci