Prije četiri-pet dana, sudeći po vijestima koje su pristizale iz svijeta, činilo se kao da cijeli svijet ovisi o jednoj rezoluciji Opće skupštine UN-a, a nakon što su svjetla reflektora usmjerila ka novim izazovima međunarodnih odnosa, ispred poslanstva delegacije Palestinske autonomije postavljena je nova pločica kojom je područje u Izraelu tj. Zapadna obala i Gaza označeno kao „Palestina – promatračica, država nečlanica“, cijeli događaj brzo pada u zaborav. Stizale su i snimke o velikom slavlju u Palestinskoj autonomiji, zamalo da su svi pomislili - nezavisna država Palestina je rođena! Kao i obično u nas, kada se radi o izraelsko-palestinskim odnosima, razbuktala se rasprava da li je Hrvatska svojim suzdržanim držanjem promašila metu, tj. dio medija i analitičara se zgrozio neutralnim držanjem Vesne Pusić i MVP-a te predsjednika dr. Ive Josipovića, kao važnog kreatora vanjske politike RH, koji su presudno utjecali na zauzimanje našeg stava. Mišljenja sam, koliko god bili kritični prema institucijama hrvatske države da je odluka o suzdržanosti odnosno neopredjeljivanje za Hrvatsku solomonsko i realno rješenje.
ZAŠTO SOLUMUNSKO I REALNO RJEŠENJE?
Zašto?
Često se pitam kako je jedan gradić u Bosni i Hercegovini, prelijepa naziva, postao simbol najvećeg zla koje se dogodilo u poslijeratnoj Evropi?? Srebri se more, i mjesec na površini mora, a Srebrenica je ovih dana ovijena u olovnu tugu, u vrućinu, u iskopane rake u koje se polažu mrtva tijela identificiranih ostataka ljudi koji su hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se i – zapomagali! Taj vapaj umirućih svijet, i nakon Auschwitza, nije čuo, skapali su u genocidnom ratnom zločinu, okruženi „plavim šljemovima“ UN, pokazujući kako je život u vrijeme raspada Titove Jugoslavije bio jeftin, tek jedan metak u potiljak! Prvo smo zakazali svi mi koji nismo znali ili htjeli zaustaviti genocidnu politiku klike slobodana Miloševića koji je u svoj paklene planove uključio ostrašćenu mladost Srbije, mladiće koji su također hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se... učinio ubojicama koji su bacili ljagu na sav srpski narod.
Tko je zakazao?
Julian Huxley, sekularni humanist, transhumanist, stariji brat Aldousa Huxley-a, predsjednik britanskog eugenickog drustva u knjzurku: Unesco, filozofija i svrha
Unesco, Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda… mora služiti ciljevima Ujedinjenih naroda koji su, dugoročno gledajući, svjetski ciljevi, ciljevi za čovječanstvo u cjelini.
..opća filozofija za Unesco treba biti svjetski znanstveni humanizam, globalan po razmjeru, i s evolucijskom pozadinom…
..S evolucijske točke gledišta, čovjekova sudbina može se sažeti vrlo jednostavno: realizacija najvećeg mogućeg napretka u najkraćem mogućem vremenu. Zato UNESCO-va filozofija mora imati evolucijsku pozadinu, i koncept napretka ne može nego zauzimati centralni položaj u takvoj filozofiji.
Dva zaključka slijede. Prvo, što ujedinjenija čovjekova tradicija bude, mogućnost napretka bit će brža: različite, međusobno konkurirajuće, ili čak međusobno neprijateljske tradicije nikako ne mogu biti jednako efikasne kao jedinstveni skup tradicija za čitavo čovječanstvo.
I drugo, najbolji i jedini siguran način za postizanje cilja jest neka vrsta političke unifikacije.
Trenutno najaktivnije krizno žarište u Europi je ujedno i konstantno mjesto sramoćenja hrvatske vanjske politike. Potpuno je nerealno očekivati da bi se to imalo moglo promijeniti, ali možemo razmotriti što se tamo zapravo događa i kakav bi to utjecaj moglo imati na Hrvatsku. Tekst je duži nego je primjereno ovom mediju ali je i ovako sažeta verzija opširnije analize.
http://zonasumraka.wordpress.com/2011/07/17/rat-u-libiji-jos-jedan-korak...
Rat u Libiji praktična je lekcija u postmodernom, nihilističnom leksikonu internacionalizma. Rat nije rat, daleko od toga, to je humanitarna intervencija za očuvanje mira. Rat je mir. Vojnici su čuvari mira.
U deja vu-u iz 80-ih, Pan-islamistički radikali vode pobunu, skupine oružanih bandi i paravojnih organizacija proizašllih iz Muslimanskog bratstva, preimenovani su u “heroje demokracije”. To su ljudi koji će biti postavljeni na vlast u post-ratnoj Libiji. Njihov vođa, Abdel al-Hasidi, bivši taliban, notorni libijski terorist, ponosno je izjavio kako mnogi od njegovih boraca dolaze iz redova Al-Qaede, i izviješćeno je u tisku kako Al-Qaeda ulazi u Libiju kako bi postala… novi saveznik zapada. Cyrenaica, jedno od žarišta pobune, jedno je od svjetskih središta islamskog terorizma. To je “zemlja slobode” zaštićena UN-ovom zonom zabrane leta, u reprizi UN/al-Qaeda/Hezbollah savezništva na Balkanu 90-ih.
http://zonasumraka.wordpress.com
O nedavnim tragičnim događanjima u Norveškoj imali smo prilike slušati u svim informativnim emisijama i čitati u svim dnevnim novinama. Mediji su se po obicaju uzbuđeno i sa hinjenim suosjećanjem koncentrirali na brojanje žrtava, šokantne slike, potresne ljudske priče, teroriziranje i uzbuđivanje javnosti- standardni modus operandi svih većih medijskih operacija, kao i simultano puštanje u javnost rijeke poluinformacija, nagađanja i brojnih interpretacija dežurnih autoriteta, dok šokirana javnost, lišena sposobnosti kritičkog razmišljanja ne postane spremna za "upijanje" konačnih, medijski iskristaliziranih "istina". Detalji i činjenice i u ovom su slučaju bili prezentirani prilično mutno, no ono što možemo sagledati racionalno jest novija povijest medijskih terorističkih kampanja, događanja koja su im prethodila, i njihove šire društveno-političke posljedice.
John Holdren, trenutni "znanstveni car" u Obaminoj administraciji, poznatiji hrvatskoj javnosti kroz Davora Pavunu, koji svoj kredibilitet crpi iz tvrdnje kako služi na njegovom timu, u knjizi koju je 1977. potpisao zajedno sa Paulom Ehrlichom i Anne Ehrlich iz Rimskog kluba; naslov knjige u originalu: "Ecoscience- population, resources, environment"
"Obvezujući zakoni za kontrolu populacije, uključujući zakone za obavezne pobačaje, mogući su i pod postojećim ustavom ako populacijska kriza postane dovoljno ozbiljna da ugrozi društvo.."
Iako se danas uglavnom veže uz Hitlera i nacistički režim, suvremena eugenika dijete je europskih i američkih elita 19. i 20. stoljeća. Manje više svatko tko je tada bio netko bio je i gorljivi eugeničar. Carnegie, Rockefelleri, Roosevelt, Harriman, Bushevi, Margaret Sanger itd. u Americi i kompletno britansko plemstvo u velikoj Britaniji. Darwini, Huxleyi, Bertrand Russell, Francis Galton, H. G. Wells, George Bernard Shaw i mnogi drugi. U matičnim su državama u to vrijeme progurali i mnoge zakone o sterilizaciji raznoraznih skupina koje su spadale u kategoriju "društvenog tereta". Eugenički programi sovjetske Rusije i kasnijeg SSSR-a, te njihovo ekperimentiranje na ljudima nisu javno reklamirani, kao niti u Jugoslaviji, iako se i komunističke čistke i sovjetsko mentalno zdravlje mogu smatrati jednim od oblika socijalnog darwinizma, ako već ne klasične eugenike u užem smislu riječi. Nakon drugog svjetskog rata eugenika se naizgled povukla, no danas doživljava renesansu pod mnogobrojnim drugim imenima. Iz kojeg god smjera krenemo u razmatranju "društvenih problema" današnjice, svi putevi vode u Rim. Problem zaštite okoliša- prevelika populacija.
Dobar posao u Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji, Obali slonovače, Jemenu, Tajlandu.. Japanu
Svoje stajalište o sadržaju "hrvatskog" medijskog prostora izrazio sam više puta, okarakteriziravši ga kao 100%-nu propagandu. Jedva da i vremenska prognoza može proći, a da Vakula ili netko drugi ne "primijeti" kako je ovo 2,3,5 ili x-ti "najtopliji mjesec, tjedan, ili dan od 1901, ili od 1999. već po potrebi.
Nijedno izvještavanje ili dnevnik ne može proći bez nasilja ili "nasilja", klasne borbe, socijalne solidarnosti i slično. Na Božić silujemo djeda Mraza jer je debeo, puši (iako se čini da je prestao) i zlostavlja životinje, te tako pruža loš primjer novim generacijama mladih pionira, ako već ne Titovih, ono Barrosovih i Roumpuyevih. I dobrotvorne akcije su propaganda usmjerena na "malog čovjeka", kako bi se istog uvjerilo kako je ON TAJ koji ima dužnost pomagati još i više i u slobodno vrijeme, iako imamo tzv. "socijalnu državu" kojoj plaćamo 70% poreza na sve kad se zbroji, pa od te silne solidarnosti jedva spajamo kraj s krajem, lijepo prešućujući činjenicu kako od svog tog dobrotvornog rada netko u pravilu jako dobro živi.
