Pojeli smo pola vagona žganaca od kada smo počeli ozbiljnije doživljavati moć interneta. NATOnareferendum, srednjoškolci, studenti, banda lopovska. Sve ove inicijative svoj početak temelje na internetom umreženom aktivnom građanstvu.
Prvi puta u hrvatskoj povijesti, mali obični ljudi pokrenuli su političke akcije, akcije koje su imale i konkretan rezultat.
Vlast više ne brine zbog masno održavanog pogona sindikata, civilnoga sektora ili ne do bog, etabliranih i manje etabliranih političkih stranaka iz oporbe. Sve što se dogodilo u zadnje vrijeme plod je umrežavanja pojedinaca i pojedinki koji se dan ranije nisu poznavali, da bi se udružili oko zajedničkih zahtjeva, te poslali političku poruku široj javnosti.
Sindikati, udruge, stranke uživaju u beneficijama, lijeni su i nisu prepoznati kao nositelji promjene. Obični čovjek to jeste.
No, kako nakon svakog sunca, počne padati kiša, tako je nakon kvalitetnog zagrijavanja veći dio ekipe bez iskustava sa moći izgubio jasan fokus i završio u samoreferenciranju.
Neovisni, ali ne i neutralni