Ova predizborna kampanja skromnija je od svih dosad viđenih. Očito je kako su crni, crveni, žuti i zeleni fondovi presahnuli ili pak zaista zadržani u low-profile-modeu. Ipak, posve očekivano i opravdano, nema stranke ni strančice koja si nije priskrbila barem jedan TV spot, radio-reklamnu poruku, pregršt plakata veličine usklađene sa brojem mandata na koji pucaju i vozilo opremljeno megafonom iz kojeg bukom zagađuju okoliš i umove sugrađana svojim propagandnim porukama i iritantnom glazbom.
Ipak, odokativnom metodom, jednoglasna procjena je kako je HDZ ponovno prvak izborne promidžbe, i to kako po ulupanim iznosima tako i po kvaliteti iste. Ovaj put HDZ je za mene i prvak u kategoriji "Patetika". Ono što je presudilo da upravo HDZ odnese pobjedu u toj kategoriji ovaj je spot:
http://www.youtube.com/watch?v=QCl_qUn7F20
More, masline, čipka, umirovljenici, varenje, zelena salata, voda, riba, hitna, svadba, sprovod, majčinstvo, beba, plaćanje računa, unos tekućine, tamburica, vatra, vatrogasci, tele, starac, liječnik.
Bivši novozelandski premijer je nedavno boravio u Hrvatskoj i dao par prijedloga za ekonomski oporavak Hrvatske. Svi su se prijedlozi svodili na štednju.
Novi Zeland i Hrvatska su na prvi pogled slične zemlje. Novi Zeland je doduše izolirana, udaljena zemlja u južnom Tihom oceanu: na prvi pogled njihov relativni uspjeh je misterija. Po broju stanovnika, Novi Zeland i Hrvatska su vrlo slični: oboje imaju 4 milijuna i par stotina tisuća stanovnika.
Međutim, kad se pogledaju detalji, vide se brojne razlike između Novog Zelanda i Hrvatske (za Hrvatsku, podaci DZS, za Novi Zeland, podaci Statistics New Zealand). Pogledajmo prvo stanovništvo, ukupno i po različitim dobnim i radnim skupinama:
Iako je ukupni broj stanovništva praktično identičan, na Novom Zelandu je mnogo više mladih, a mnogo manje starih (iznad 65). Također, broj aktivnog stanovništva (oni koji rade ili traže posao) je mnogo veći, kao i broj zaposlenih -- na Novom Zelandu je preko dva milijuna zaposlenih!
Ovih dana čitamo velike naslove – o smanjenju nezaposlenosti:
"Premijerka je predstavila najnovije brojke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koje pokazuju da je krajem travnja (2011.) broj evidentiranih nezaposlenih osoba bio 308.869 (...) Premijerka je ocijenila da toliki pad nezaposlenosti nije posljedica samo sezonskih trendova, odnosno zbog turističke sezone, već i aktivnih mjera zapošljavanja." (izvor: http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/kosor-nezaposlenost-pada-ne-samo-zbog...)
Ovakve i slične hvalospjeve sami sebi počeli su prenositi i brojni drugi državni dužnosnici, posebno inzistirajući da se podaci uspoređuju s prošlim mjesecom, a ne s prošlom godinom. Sve to je potpuno nekritički prenijela većina novinara – i eto nam novog vala euforije i optimizma.
Zagrebimo malo ispod površine i pogledajmo pažljivije te brojke, pogotovo aktivne mjere zapošljavanja (pri čemu se obično misli na smanjenje nezaposlenosti, a ne na zapošljavanje – što uopće nije isti pojam). Pogledajmo osnovne brojke.
Svi ćemo biti umirovljenici jednog dana. Netko prije netko kasnije ali nam je to svima svijetla budućnost. Neki dan smo mogli vidjeti na HTV prilog o turističkim posjetima na Jadranu u zimskim mjesecima. Naši gosti zimi su u pravilu umirovljenici iz zapadnih zemalja pa čak i nama susjedne Slovenije.
Postavlja se pitanje koliko naših umirovljenika može sebi dopustiti mogućnost da ode 15 dana u Opatiju ili Split, Dubrovnik , ili bilo koji naš primorski grad? Koliko ih to može danas a koliko će ih to moći u narednom periodu?
Osim manjeg dijela ljudi s povlaštenim mirovinama i dijela bivših „radnika“ s nadprosječnim primanjima koji su si to uvijek mogli priuštiti, gotovo nitko. Velika većina naših umirovljenika preko 90% ima problem preživljavanja s postojećim mirovinama, a vrijeme koje je pred nama donosi samo lošije uvjete i odlaska u mirovinu i mogućnosti mirovinskog fonda su sve manje tako da su i mirovine sve manje.
Uzroci?
Samo ljudi inteligencije na razini onih perjem prekrivenih mogu tako uporno kokodakati i vrijeđati ne bi li tako uspjeli dezinformirati javnost svojim sada već doista potpuno stupidnim izjavama.
Pripisivati HSU-u ili bilo kojoj osobi ili stranci zasluge za povrat duga umirovljenicima bilo bi najblaže rečeno osporavanje mnogih koji su svojim samozatajnim radom doprinijeli da Ustavni sud donese odluku kojom je u Domu za starije i nemoćne u Maksimiru premijerka Jadranka Kosor na simboličan način predala poštanske uplatnice umirovljenicima označivši tako početak isplate ovogodišnje rate povrata duga za kojeg je kao što znate u slijedeće tri godine u proračunu planirano izdvojiti još oko 1,8 milijardi kuna.
Buduće mirovine pred bankrotom
Dosta je ne zapaženo prošla izjava direktora HANFA-e gospodina Ante Samodola na nedavno održanoj 4. Konferenciji fondovske industrije u Splitu, a on je iznio slijedeće podatke :
„U razdoblju od 2002. do 2009. godine u četiri obvezna mirovinska fonda uplaćeno ukupno 26,9 milijardi kuna. Istodobno, trošak cijelog sustava iznosi čak 2,2 milijarde kuna. Uplate i troškovi zajedno iznose 29,13 milijardi kuna i kada se to oduzme od neto imovine fondova proizlazi da su sva četiri mirovinska fonda u tih osam godina uprihodila samo 132,9 milijuna kuna. „
Kada je prije nešto više od devet godina u ondašnjoj eri vladavine šestorke ili popularno nazvane Račanove Vlade HNS najavio otvaranje 200 tisuća novih radnih mjesta nekako je istovremeno „krenula“ i ona famozna akcija „S faksa na posao“. Kako je to završilo zajedno sa onih 200 tisuća novih radnih mjesta dobro je poznato svima no ipak nitko ni slutiti nije mogao da bi neki od ondašnjih aktera devet godina kasnije, a doduše sada i malo promijenjenog sastava (i imena) došli na novu, moram priznati još genijalniju ideju koja glasi „S faksa u mirovinu“.
Prije neki dan, jedan od čelnika sindikata, znameniti V.Ribić, glasno je razmišljao, a novinari to javnosti objelodanili. V.R. je naime, počeškao svoju bradicu i u maniri dubokog mislioca antičkog tipa, mudroslovio kako,šmrc, nemaju razumijevanja ni potpore za bolji položaj radnika ( koji oni, kao, štite) među aktualnom političko-stranačkom strukturom pa razmišljaju da se i sindikalci (re)definiraju kao neka politička stranka i sudjeluju u predstojećim izborima!?
Probni balon? Iznuđivanje boljih ponuda? Ambicije? Hmmm...
Zamislila se najmudrija pera naših novina i krenula analizirati što je mudrac mislio i je li ispravno mislio.
Elem, zaključiše da je to legitimno i da je čak i ok. Navodno, svi štite krupni i sitni kapital ( a nešto ga i sklone), a radnike i namještenike - nobody.
I sada će V.R. zvani Robin Hood zapasati mač i krenuti s golorukim sljedbenicima kroz bespuća Hrvatske politike, pardon Notthingama.
Našem je novovjekom Robinu Hoodu, očigledno preveliki napon izbacio osigurač u neuronskom sklopu, ali on misli - ozbiljno.
Zanimljivo je ovih dana bilo gledati slušati ili pak pročitati što su sve novinari i „novinari“ rekli u svezi posljednje pulsove ankete o trenutačnom rejtingu stranaka, kao i za sada poznatih koalicija koje se spremaju za parlamentarne izbore.
Kako je sa profesionalne, dakle i etičke točke gledišta sasvim normalno da se prema svom poslu novinari, kao u ostalom i svi drugi, ponašaju i djeluju (pišu, govore….) nepristrano odnosno objektivno, a u ovom slučaju je riječ o anketi pulsa, u ovom dnevniku ću odmah na početku javno zahvaliti svima koji su to odradili profesionalno, ali ipak obzirom na okolnosti posebno dotaknuti ono što je doista u suprotnosti sa etikom i profesionalizmom. Dakako da nemam namjeru prozivati ovog ili onog jer će se i onako sami prepoznati u tekstu, no ono što i kako rade je nešto što je u najmanju ruku krajnje nekorektno.
Zanimljivo je prije neki dan bilo pogledati na dnevniku nov@tv posljednje rezultate istraživanja rejtinga stranka, političara kao i za sada poznatih koalicijskih blokova.
Ne čudi stoga što rejting premijerki i predsjednici HDZ-a pada jer je pozicija vladajućih uvijek najteža budući su izvrgnuti kritici svih, a ako k tome dodamo i niz problema koji su stalno otvoreni, poput nezaposlenosti, pada BDP-a, povećanje zaduženosti, neriješena privatizacija brodogradilišta, nezadovoljstvo seljaka, korupcijske afere, rast cijena energenata, problemi sa susjedima (Slovenija), teškoće sa otvaranjem poglavlja u pregovorima sa EU, realni pad mirovina i plaća što dovodi do općeg pada životnog standarda stanovništva itd… onda doista drugačije i ne može biti.
