Volio bih podijeliti sa vama jedno čudno iskustvo, iako ne i začuđujuće, od jučer. Radi se o jednom kratkom razgovoru s umirovljenikom o trenutnim društveno-ekonomskim problemima s kojima se “nastojimo” boriti.
Taman sam se krijepio toplom juhom, nakon povratka s posla, netko zvoni na ulaznim vratima, umirovljenik. Nije bitno koji, dovoljno je reći da je uvijek dobrodošao.
Sjeda za kuhinjski stol prekoputa mene, neće juhu, neće sok, neće kavu, neće rakiju. Započinje priču povodom neke od TV emisija koje se zanimaju trenutnim društveno-ekonomskim problemima i konstatira kako bi rješenje hrvatskog problema moglo biti isto ono rješenje koje je osmislio Island. Čuo je to od nekog uglednog ekonomskog stručnjaka kojem se nije mogao sjetiti imena. Toliko o ugledu. Srčem juhu, gledam u rezance, i ne znam što uopće reći na to, a da bude što kraće, jednostavno, direktno i kompletno, da potakne razmišljanje, a možda i kvalitetan dijalog. Razmišljam u par sekundi dok tišina postaje nelagodna, a razočaranje u meni buja:
- “To je suluda ideja.” – kažem ja.
Vlada RH je nakon nešto više od godinu dana od preuzimanja vlasti i nekoliko uludo potrošenih milijuna javnosti konačno predstavila već dugo najavljivan projekt "Analiza postojećeg stanja u državnim tijelima i trgovačkim društvima s konceptom poboljšanja efikasnosti upravljanja" odnosno Clean start (Čisti početak). Zašto im je za utvrđivanje „pravog“ stanja javnih financija trebalo više od godine dana nikome nije jasno budući u ovom „projektu“ nije iznesen ni jedan novi podatak koji već nije bio poznat kroz razne i javnosti već odavno dostupne dokumente, počevši od onih financijske prirode pa sve do mnogih izviješća Državne revizije koja svake godine redovito i do u detalje češlja poslovanja svih ministarstava, tvrtki, ustanova, odnosno svih koji imaju bilo kakve veze proračunskim novcem na svim razinama.
Po informacijama koje stižu iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava Vlada izgleda razmišlja o moguća nova dva modela umirovljenja po kojima bi tako za punu mirovinu bilo dostatno 42 godine staža bez obzira na starosnu dob ili pak minimalno 62 godine života uz 40 godina staža, onda već sada možemo kazati kako se radi o kažimo konačno i potpuno otvoreno još jednom podmuklom pokušaju prevare hrvatskih umirovljenika.
O navedenim nebulozama glede penalizacije za prijevremeno umirovljenje ili pak mogućnosti rada i nakon umirovljenja ne treba posebno ni lamentirati budući se radi o još jednom jeftinom politikantskom triku u svrhu skrivanja prave namjere, a i više no očita namjera je još jednom osiromašiti umirovljenike odnosno one koji taj status očekuju. Da apsurd sa navedenim „modelima“ bude još veći predlagatelj u svom prijedlogu velikodušno nudi mogućnost nastavka rada čak i nakon umirovljenja, što uz više od 300 tisuća nezaposlenih koliko ih u ovom trenutku ima na zavodu za nezaposlene uz konstantan rast, predstavlja javnu pljusku svima i klasičnu uvredu za zdrav razum.
I Silvana Hrelju hitno transferirati na „odmor“
Kako ovih dana vladaju doista iznenađujuće rekordne vrućine, i to slučajno baš u trenutku kada se politička elita sjatila na more kako bi se nakon napornog rada malo odmorili i na posao vratili „normalni“, tako se i na opće iznenađenje konačno oglasio predsjednik HSU-a Silvano Hrelja mada bi bilo bolje za njega da nije ni sada.
Da ne stoji uzalud ona kako o nečijem radu najbolje govore sama djela autora „samohvale“ pobrinula se i Vlada RH koja je svojim kratkim video uratkom pod naslovom „Što znate o prvih 6 mjeseci vlade?“ javnosti konačno predstavila sva svoja dosadašnja postignuća. Jest da bi u ovom slučaju za njih bilo puno bolje da su šutjeli, no kako njihov PR očito iz nepoznatog razloga nešto mora raditi, odlučili su se na ovo javno obznanjivanje kojim su više no jasno i sami potvrdili kako u šest mjeseci svoje vladavine nisu gotovo ništa dobrog uradili.
Ako je Kukuriku koalicija a samim time i SDP kao nositelj iste u odnosu na sve skupine građana RH socijalno osjetljiva opcija onda je doista teško dokučiti kakvi bi bili bez nje. U prethodnih šest mjeseci svoje vladavine sve što su napravili može se definirati i sa samo jednom jedinom riječi, katastrofa. Iz dana u dan samo se redaju nove tvrtke na popisu onih koje se gase, koje su u blokadi ili idu u stečaj, a od pustih obećanja Kukuriku koalicije o otvaranju novih radnih mjesta i investicija doslovno ništa niti se uopće nazire neki pozitivan pomak.
Naprosto je nevjerojatno da taj trust mozgova predvođen prvim potpredsjednikom Vlade ne shvaća da bez pokretanja domaće proizvodnje i porasta potrošnje (naravno, domaćih proizvoda i usluga) Hrvatskoj nema izlaska iz krize, a oni usprkos svim ekonomskim pokazateljima i zdravoj logici cijelo vrijeme rade upravo suprotno uz stupidno mazanje očiju građanima kako će eto već za godinu dana biti bolje, no problem je naime u tome što tih „za godinu“ nikada neće postati danas ili biti jučer.
Koliko još dugo građani mogu izdržati…..
O čemu to uopće priča ministar financija Slavko Linić najavivši prije nekoliko dana u ime Kukuriku koalicije po tko zna koji puta borbu za svako radno mjesto. Dakako da konkretne priče o tome na koja se radna mjesta odnosi ta njihova „epska“ borba nema ni slova, ali zato svaki dan imamo vidljiv rezultat „ tog napora“ izražen novim i naravno sve većem brojem nezaposlenih ili pak onih koji iz mnogih razloga svakodnevno ostaju bez svojih radnih mjesta. O „očuvanju“ radnih mjesta, pa što god to uistinu značilo ili pak o otvaranju nekog novog radnog mjesta od nove Vlade još nismo čuli ni jednu jedinu suvislu rečenicu.
Vladina čestitka za 1. Maj
Moramo se već ozbiljno početi pitati postoji li uopće netko razuman za kormilom „Kukuriku“ Vlade ako u pet mjeseci od njihova ustoličenja nisu ništa u stanju uraditi osim svojim, sada već doista „vizionarskim odlukama“ drastično srozavati ionako mizeran standard građana.
Počeli su već na početku svog mandata sa podizanjem cijena naftnih derivata „hrabro“ najavljujući posljednju liniju obrane točno kod „12“, ali ne u ne u podne već cijene u kunama za najtraženiji derivat,…. jer kako kažu, to su na žalost svjetske cijene tog energenta na kojeg oni tj. Vlada ne mogu utjecati… Da to ne bude sve, Hrvatska se pridružila zemljama koje su nametnule sankcije Siriji (i ostalima) i tako ostali bez milijarda vrijednih naftnih polja….. A zašto??? Kome se to i u čije ime moramo odricati onoga u što su građani – porezni obveznici ove zemlje kroz prethodna desetljeća uložili milijarde???? Zar samo zato da se naša politička vrhuška dodvori nekoj od svjetskih silnica???? Zar samo zato da bi „sutra“ bili članica EU što nas je samo u Siriji koštalo više od 20 milijardi EUR-a?????
Lijepo je čuti kako se ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić trudi iznaći najbolji model sa kojim bi se konačno išlo u jednu cjelovitu mirovinsku reformu, a posebno jer je kako stoji u najavi za okrugli stol organiziran u ponedjeljak 23.04. pozvao kako kaže sve domaće stručnjake i interesne skupine.
Nećemo sada rogoboriti ili se naći uvrijeđeni jer na tu konferenciju nije pozvao nikoga ili bar neke iz Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, tijela koje je u suradnji sa prethodnom Vladom u vrlo kratkom vremenu dalo izvrsne rezultate. Ovime protestiramo poradi potpuno pogrešnog redoslijeda stvari i krive logike u pristupu rješavanja problema u mirovinskom sustavu. Tragično je da se otvoreno najavljuje daljnji pad realnih mirovina sve do čak 30% prosječne plaće mada su i ove sadašnje za većinu umirovljenika odavno ispod granice siromaštva. Sa najavljenim poskupljenjima, a posebno ukidanjem nulte stope PDV-a početkom 2013. ukupno stanje i socijalna slika umirovljenika postaje doslovno „eksplozivna“.
Što se to uopće još treba dramatično dogoditi u Hrvatskoj pa da Vlada konačno preuzme odgovornost za nastalo stanje i napokon započne poduzimati korake za koje su dobili mandat građana RH na prethodnim parlamentarnim izborima.
Seljaci su nedavno prosvjedovali jer otkupne cijene mlijeka uz postojeći sustav poticaja nije dostatan za održavanje proizvodnje mlijeka kojeg više od 50% uvozimo, no Vlada za razgovor sa prosvjednicima nije imala vremena,…. znači bilo je mnogo prečih problema?!
Radnici koji mjesecima čekaju svoje zarađene plaće jedne (ne samo) donedavno jake izvozne tvrtke, sada u kolapsu, odlučuju se na očajnički potez štrajkajući glađu kako bi pritiskom na odgovorne riješili svoj egzistencijalni problem, možda i ponukali Vladu da nešto poduzme, no Vlada uglavnom ni za njih nema vremena,… jer očito ima prečeg posla ?!
