pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

O krizi je teško govoriti obzirom da imamo najviše nekretnina, casha, auta a sada i jahti u Evropi, obzirom da gradimo i takve skupe stvari koje nikad nitko nije i neće, obzirom da imamo najviše aparata za izvanredna stanja i sređivanje, obzirom da se kod nas najviše uživa i poklanja, obzirom da sve to jako dugo teče i da ni rat nije mogao ništa tome, obzirom da imamo istu vlast desetljećima, najviše cijene i zarade na raznom a i na kamatarenju te najviše prihode u proračunima uz najviše imovine.

O krizi je također teško govoriti kada se u sređivanju cesta, ulica i infrastrukture zarađuje kao nigdje a da je nered svakim danom sve veći, nestaju jedno za drugim vodocrpilišta i raspada se jedan za drugim dio osnove koju je nekad netko postavio i izgradio, čak do stupnja da više nitko i ne pomišlja stvarno srediti kakvu katastarsku kartu.

O krizi je također teško govoriti kada su zarade financijskog sektora veće nego ikada igdje u svijetu.

Preliminarni rezultati nepotpunih višedisciplinarnih terenskih istraživanja in situ (u živo).

Hrvatska je i dalje u svjetskom vrhu privlačnosti za ulaganja i razvoj. Razne impresivne teškoće na putu uspjeha povezano prate razne impresivne mogućnosti rješenja tih teškoća. Rad u tome jeste jedan od mogućih utega, ali kao zadnja rupa na svirali naučen je da se dobro prilagođava. Znanje i obrazovanje zaostaje na mnogim segmentima, ali debelo ih šijemo u svestranosti i to nadoknađuje.

U globalu naši uspjevaju bez znanja (to je prednost), rada i uloženog kapitala, prvenstveno njuhom. Desteljećima su adaptirani na uvjete in situ, pogotovu na uspjehe, rađaju se i rastu u tom okružju pa nije čudo. Glavna plima uspjeha je došla sedamdesetih i, dok je masa bila zauzeta drugim, masa drugih je njušila uspjehe. Taj proces i dalje traje, non-stop se dograđuje, zbilja sama radi bolje od ikakvih izumitelja. Ni ključni fenomen njuha nije nešto bitan. Kakav njuh ti treba da prepoznaš kako dobro kure nekretnine. I još više, da je zgodno ovladati prehranom, duhanom, mlijekom, komunalnim priključcima, igrama na sreću, medijima ... I nadasve vlašću i svim brigama i poslovima za opće dobro. Priznaćete, to i zadnja budala može prepoznati, samo se treba nekako uključiti. Guračina već odavno traje, busevi su odavno prepunjeni, one slabog daha i slabije usidrene se baca kroz prozor a masa izvana gura idućeg unutra. U globalu pravih prepreka za uspjeh nema, jer amorfna nerazlučena masa sustava i stvari po defaultu inercijom radi prema naprijed i ona te gura. Nikakav šerif tu odavno ne uvodi reda, čak ni Tito, renomirani svjetski bonvivan.

Primjetila sam da, govoreći o stranim ulaganjima, ljudi najčešće u glavi imaju sliku nekakve Jugoturbine, Kraša, Podravke..odnosno ogromne tvornice visoka dimnjaka iz koje svakodnevno izlazi na tisuće zadovoljnih radnika. Osobno, ne gledam Hrvatsku kroz svijet dimnjaka.

Kapitalna ulaganja* u proizvodnju kojoj će ključni proizvodni faktor biti znanje dobrodošlija su, a slika Lijepe Naše kao zemlje kojoj će rast BDP-a biti utemeljen i na valoriziranju znanja a ne samo na fizičkoj snazi, turizmu i prometu, daleko privlačnija. Za jačanje malog poduzetništva - neophodna.

Iskreno vjerujem da Hrvatska ima potencijala postati zemlja ljudskog kapitala. Ne sutra, ne iduće godine, no dobrim usmjeravanjem kroz jačanje svijesti o stalnoj potrebi ulaganja u sebe, stvaranjem stalne potrebe za obrazovanjem, dostupnost informacija te informatizaciju, moguće je cilj zajedno s ishodom smjestiti u relativno normalne vremenske okvire.