Svaki put kada gledajući TV izvještaje začujem eksploziju u Gazi ili u nekom naselju južnog Izraela grč gorčine obuzima me poput meduze koja svojim krakovima obuzima žrtvu. Možda to vama nije bitno, ali pišem vam kao sin preživjelog s tetoviranim brojem 121 729, Auschwitz – Birkenau. Stojim pred vama sa slikama sudnice Haaga, a starina Theodor Meron podsjetio me ovih dana na lice pokojnog oca, u glavi mi se prepliću raznolike slike i obuzima me mješavina straha, stida i nemoći. Što napisati i reći, a da to već ne znate??
Koga se prisjetiti: Davida Ben Guriona, Golde Meir, Jasera Arafata, Menahema Begina, Itzaka Rabina, Gamala Abdela Nasera, Anvara el Sadata, Hosnija Mubaraka, Muamera Gadafija, Theodora Herzla, rabija Schneersona - njih nema, problemi su ostali: nerazmrsivo klupko interesa, političkih strasti, jakih i blagih riječi, krikova i tišine, glasnih i tihih molitvi…
Vrlo često smo suočeni s izjavama medija, oporbe, udruga civilnog društva a i dijelova vladajućih stranaka kako nam je za sadašnju gospodarsku situaciju kriva pljačka i korupcija u pretvorbi i privatizaciji (ovo je naročito zanimljivo ovima prvima) a vlastodršci govore o velikim štetama u agresiji Srbije na našu dragu domovinu što je uništilo naše gospodarstvo. Poslije godina ponavljanja sve ovo je postala istina.
Naravno rješenje problema gospodarstva a cijele države prvi vide u procesuiranju pretvorbene pljačke i privatizacije pa je čak u tom smjeru mijenjan i ustav što je naročito dostignuće naših političara, a drugi tj. vlastodršci su za rješenje donijeli program gospodarskog oporavka i uveli nultu toleranciju prema korupciji prvenstveno svojih neistomišljenika i članstvo u EU kao imperativ i jedne i druge politike.
Čim se to riješi mi ćemo biti najbolja država za živjeti u Evropi i svijetu.
Međutim i jedni i drugi potpuno ignoriraju stvarnost, a ona je potpuno drugačija.
Iz Izraela tek danas predvečer, u ponedjeljak 6. prosinca, stižu informacije da je najveći šumski požar u 62 godine postojanja modernog Izraela pod kontrolom. Rat s podivljalom buktinjom koja se brzo širila, jer je požaru prethodila dugotrajna suša, trajao je zamalo pet dana. Vatrena stihija odnijela je u smrt 4l žrtvu, procjenjuje se da je oko 5000 hektara šume uništeno što je više od l,5 milijuna stabala. Međutim, ovaj veliki šumski požar u sjevernom Izraelu po mnogo čemu je specifičan.
GORI LI NAŠE STABLO?
Mnoge židovske obitelji u svijetu pogledavale su papire koje su dobili pedesetih godina prošlog stoljeća kao potvrdu da su uplatili određeni iznos za sadnju drveta u tzv. šumama mučenika. Tako se i ja pitam ovih dana što je s drvetom koji je godine l954. dao zasaditi moj otac na ime djeda Adolfa Weissa, pogledavajući uramljenu potvrdu na zidu hodnika kuće, potvrdu na hebrejskom i engleskom jeziku, u sredini koje je zapaljena svijeća. Bila je to velika akcija Židovskog nacionalnog fonda, s ciljem da se za većinu žrtava holokausta zasadi po jedno stablo.
Danasnji clanak na tportalu pod nazivom "Što Izrael planira s Balkanom?" na linku http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/82194/sto-Izrael-planira-s-Balkanom...
potaknuo je moj kratki osvrt na cijelu problematiku Izraela, Turske i Bliskog Istoka.
Vrlo snazan naslov zapravo je iscenirana obavjestajna PR prica iz Turske. Zasto je to tako? Tesko je nagadjati, no kada to izjavi Hajrudin Somun, urednik najprodavanijih turskih novina na engleskom jeziku Today Zaman onda se zapravo treba zapitati, sto Turska zeli sa Balkanom?
Obicno ovakve price budu servirane kako bi opravdale zemlju iz koje dolazi da se naoruzava. Primjerice, zanimljiv je podatak da zadnjih nekoliko godina Grcka najvise izdvaja dijela BDP-a za vojsku. Ona granici sa Turskom.
"Kada je makedonski premijer Nikola Gruevski u siječnju posjetio Izrael, Lieberman mu je rekao da Makedonija mora biti spremna kako se Balkanu ne bi dogodilo ono što se događa u Africi ili Sjevernoj Americi.
Ako netko kaže da Europska unija neće nikada primiti Tursku u članstvo samo zbog islama – bezočno lažu. Nesumnjivo, nije to zanemariv faktor, no puno su važniji razlozi ekonomskih boja. Razmotrimo ih.
1. DANKE DEUTSCHLAND – ALI ZNA SE GDJE JE KOME MJESTO
Turska bi sa svojih 75 milijuna stanovnika i ubrzanom stopom demografskog rasta vrlo brzo premašila Njemačku (80 milijuna) koja pati od boljki tipičnih za razvijena zapadna društva: starenje stanovništva i smanjivanje domicilne mlade radne snage. Tursku, pak, kao i njene bliskoistočne susjede, posebice Iran, karakterizira visok postotak radno sposobnih mladih ljudi. Tursko je tržište golemo, BDP raste dvoznamenkastim stopama, a stabilno raste i dohodak po glavi stanovnika. Ovakvo dinamično tržište prijetnja je ne samo Njemačkoj koja se boji da će Turska ugroziti njen primat, nego i nekim južnoeuropskim zemljama. Zašto Portugal i Španjolska samo nominalno podržavaju ulazak Turske u EU?
2. PLODOVI ZEMLJE
Uvodna napomena: Ovaj dnevnik traži vrijeme za čitanje, strpljenje, hladnu glavu, više RATIA nego EMOCIJA.
Izraelci s dozvolom za ubijanje, židovski fašizam na djelu, cionisti kao nacisti, neviđeni zločin nad humanitarcima, državni terorizam, Izrael kao piratska država .. samo su neke od ocjena i komentara koji su se ovih dana mogle čuti ili pročitati u nekim domaćim i dijelu svjetskih medija.
Što se dogodilo i još događa?
Izraelskih komandosi spustili su se na jedan od šest brodova koji su se kao flotila uputili prema Gazi s humanitarnom pomoći, na putu od Turske preko Cipra do Izraela. Došlo je do sukoba u kojem je poginulo, po prvim informacijama l9, zatim l5 pa ll i nakon što se koprena propagandnih vijesti podigla, 9 osoba. I jedan mrtvi je previše i svakom razumnom čovjeku treba biti žao žrtava koje su nastale tijekom ove vojne akcije. Devet života je ugašeno, ne računajući izraelske komandose, a za pretpostaviti je da je i među njima bilo mrtvi, mada je izraelski običaj da se u javnost ne daju odmah podaci o gubicima na izraelskoj strani.
DOPREMA HUMANITARNE POMOĆI – INTERES IZRAELA
Izrael - dozvola za ubijanje!
Još 30.05.2010. Izraelski ubojice su napali humanitarni konvoj za Gazu. Danas je 04.06.2010. na početku i na ovom portalu ne vidjeh ni slovca o tome. Zanimljivo!
Još je zanimljivije što ni tisak ni ostali mediji nisu baš „iscrpno“ izvijestili o zločinu pa je npr. 31.05.2010. u Dnevniku jedne naše TV kuće bilo 30-ak sekundi o napadu na humanitarni konvoj za Gazu a istovremeno je u dnu ekrana barem 30 puta „prošao“ titl kako neki naš nogoloptački bilmez završava „karijeru“ ( :):):):):) ) te još duplo toliko vremena o toj „veličini“ u zadnjem djelu istih TV vijesti.
Neeee, nije vijest dana da su Izraelci opet poubijali nevine ljude; nije vijest da Gaza nije dobila lijekove, hranu i vodu; nije vijest da je Turska „podigla“ eskadrilu zrakoplova niti da je ta ista zemlja, ključna članica NATO-a, stavila vojsku u „pripravu“. Ne, to nije vijest; jer tako naređuje i diktira šačica zločinaca dobro raspoređena na „poljima smrti“ ove planete.
Patmos, mnoge bi trebalo malo poslati tamo; - na dugogodišnje meditiranje, možda shvate što se događa i što nam spremaju.
Behar je turska riječ koja znači cvat voćki, one raznobojne cvjetove koji se iznenada pojavljuju upravo u ovo doba godine, a preneseno i razdoblje ranog proljeća. Eto, sad znamo što znači Bosnom behar probeharao.
Turska je vrlo zanimljiva i ne tako daleka zemlja o kojoj prosječno obrazovan, pa i mnogi visokoobrazovan Hrvat zna vrlo malo, čak se me neki pitali govori li se u Turskoj arapski... mnogi misle da je Turska zemlja tamnoputih muškaraca s brkovima a la Saddam i žena kojima se kroz prorez burke vide tek oči. No istina je mnogo zanimljivija. Turska je nešto kao ogledalo Hrvatske i cijele bivše Jugoslavije. Vidjet ćemo zašto...
U Turskoj sam bio samo jednom, i to tek u İstanbulu. Na prvi pogled, Turska se ne razlikuje mnogo od Hrvatske, mnogo automobila, ljudi obučeni ovako i onako, uglavnom u traperice, mladi izgledaju kao i ovdje... Sve je slično, a opet ima mnogo razlika: turski kebap je mnogo raznolikiji od naših ćevapa, a turski rakı (ovaj i bez točke se čita različito od i) ima sasvim drugačiji okus od naše rakije — po anisu — i pije se pomiješan s vodom jer je inače prejak.
Danas rano ujutro (tj. odmah iza ponoći), oko kipa NIkole Tesle, koji se nalazi prekoputa veleposlanstva Republike Turske u Zagrebu, omotana je zastava Kurdistana. To je učinjeno u znak protesta protiv politike turske države prema nacionalnim pravima i u znak solidarnosti s borbom kurdskog naroda za svoju slobodu. Na samom kipu ostavljeni su i leci s ovim tekstom:
Kurdi su stari bliskoistočni narod koji ima bogatu kulturu i dugu povijest, ali i narod koji danas nema svoju državu. U svijetu danas živi oko 25 milijuna Kurda, od čega oko 15 milijuna živi na području Republike Turske i čine do 20% stanovništva te države. Ipak, prema službenoj ideologiji turske države (kemalizmu) u Turskoj žive samo Turci, a kurdska nacionalna zajednica ne postoji.
Moral bankara, banaka i novca (1. dio)
Kao laik za bankarstvo, ali živo zainteresiran za globalizaciju i moć „zlatnog teleta“ kao najokrutnijeg osvajača u povijesti, polako i uporno slažem sebi svojevrsnu kartoteku zločina koje su inicirali i financirali bankari, banke i novac korišten kao najokrutnije oružje u povijesti ljudskog roda. Pronalazim i odgovore tko su zapravo ti bankari.
Hjalmar Schacht*, nacistički „financijski čarobnjak“ bio je poznat i promoviran kao ekonomski stručnjak koji je začudio cijeli svijet brzim rješavanjem teške ekonomske krize i stablizacijom njemačkih financija. To je omogućilo nacional-socijalistima preuzeti vlast u Trećem Reich-u.
Pobjednici i antinacisti znali su, da su njegova „ekonomska čuda“ bila osnova i glavni temelj nagle i neviđeno brze njemačke ekonomske obnove koja je omogućila Hitleru brz i relativno jednostavan uspon na stolicu njemačkog Kancelara. Optužili su ga kao „velikog ratnog zločinca“ i našao se je na optuženičkoj klupi u Nürnbergu zajedno sa ostalim najvišim nacističkim šefovima, ministrima, maršalima i generalima.
