Danas rano ujutro (tj. odmah iza ponoći), oko kipa NIkole Tesle, koji se nalazi prekoputa veleposlanstva Republike Turske u Zagrebu, omotana je zastava Kurdistana. To je učinjeno u znak protesta protiv politike turske države prema nacionalnim pravima i u znak solidarnosti s borbom kurdskog naroda za svoju slobodu. Na samom kipu ostavljeni su i leci s ovim tekstom:
Kurdi su stari bliskoistočni narod koji ima bogatu kulturu i dugu povijest, ali i narod koji danas nema svoju državu. U svijetu danas živi oko 25 milijuna Kurda, od čega oko 15 milijuna živi na području Republike Turske i čine do 20% stanovništva te države. Ipak, prema službenoj ideologiji turske države (kemalizmu) u Turskoj žive samo Turci, a kurdska nacionalna zajednica ne postoji.
Moral bankara, banaka i novca (1. dio)
Kao laik za bankarstvo, ali živo zainteresiran za globalizaciju i moć „zlatnog teleta“ kao najokrutnijeg osvajača u povijesti, polako i uporno slažem sebi svojevrsnu kartoteku zločina koje su inicirali i financirali bankari, banke i novac korišten kao najokrutnije oružje u povijesti ljudskog roda. Pronalazim i odgovore tko su zapravo ti bankari.
Hjalmar Schacht*, nacistički „financijski čarobnjak“ bio je poznat i promoviran kao ekonomski stručnjak koji je začudio cijeli svijet brzim rješavanjem teške ekonomske krize i stablizacijom njemačkih financija. To je omogućilo nacional-socijalistima preuzeti vlast u Trećem Reich-u.
Pobjednici i antinacisti znali su, da su njegova „ekonomska čuda“ bila osnova i glavni temelj nagle i neviđeno brze njemačke ekonomske obnove koja je omogućila Hitleru brz i relativno jednostavan uspon na stolicu njemačkog Kancelara. Optužili su ga kao „velikog ratnog zločinca“ i našao se je na optuženičkoj klupi u Nürnbergu zajedno sa ostalim najvišim nacističkim šefovima, ministrima, maršalima i generalima.
Hrvatska je na svojevrsnoj prekretnici, mora definirati svoju politiku i svoju budućnost, potpisivanjem Sporazuma sa EU, a neizravno sa Slovenijom o graničnom pitanju, a taj sporazum nosi određeni rizik da ćemo izgubiti dio teritorijalnog mora. Ne potpisivanje tog sporazuma će rezultirati sa dugogodišnjim prolongiranjem ulaska Hrvatske u EU.
EU nam daje opciju borbe na međunarodnom planu za svoje interese. Ako želimo biti dio tog svijeta, neizolirani i aktivni, trebamo prihvatiti tu ponudu. I radikalno zastupati nacionalne interese Hrvatske, pa ako treba i izazvati koji međunarodni incident na Geri ili u Savudrijskoj vali.
Sa druge strane, Hrvatska, s obzirom na svoju veličinu i mladost nema krug zemalja, sa kojima može trgovati i nastupati prema ostatku svijeta. Dakle, ne ulaskom u ni jedan geopolitički blok, Hrvatska postaje primaljiva lovina za političke i ekonomske interese jedne od dva preostala igrača u ovom dijelu svijeta.
Situacija na jugoistoku Europe je ovakva.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/40786/Cilj-Turske-je-uspon-otomansk...
Turska ima planove uključivanja Bosne u svoju zonu interesa.
Moj prošli članak je pogledao s malo drugačijeg stajališta naš vjekovni jauk kako mi nismo Balkan, već Srednja Europa. Zašto bi netko u Europi uopće brinuo od tome, kad je za nas jedna Litva istok, to je sve nešto tamo daleko, šubare, babuške i zamrznuto more, a ovo što mi imamo — ko to more platit. Jes da je njihova povijest jako slična našoj, jes da su i oni katolici — ali je kod nas papa bio više puta, a možda je i jedan papa bio i naš!
Tako uljuljani u sigurnost tisućljetne pozicije blizu središta, Srednje Europe i nedaleko od Bečkog Südbahnhofa, možemo razmotriti i nezgodnu činjenicu da nije sve u geografskom položaju, već ima nešto i u narodu, običajima, kulturi, tradiciji itd.
Iako je činjenica da Halid usred Zagreba puni uzastopno Arene srednjeuropskim valcerima, a hrvatski Srbi i hrvatski Janjevci uljudno razmjenjuju mišljenja nakon violinskog koncerta, hajdemo pogledati što Europa kaže kakvi smo, oni su valjda ipak objektivniji.
Većina toga nije namjerno nego od tromosti i uspjeha.
Carevi rođaci su uspjeli dokrajčiti svoja preuspješna carstva i Tursku, elitne snage su potom uspjele rasturiti veći dio svijeta (kao i sada financije i razno), Tito je uspio ostati živ i nanizati pobjednički ritam, Kardelj je uspio jako puno toga iskomplicirati kao nitko, Milošević je uspio jako puno a beskrajne napredne i nenapredne snage još i više.
U toj stalnoj silini uspjeha nikada nije bilo vremena ni prostora za koncentraciju na više od 5 % toga i sve drugo većini je iritantno, jer ciljevi s jedne i stiska svega s druge strane zbilja čine da se ostalih 95 % podrazumijeva.
Američki upliv na naša zbivanja je veći nego što izgleda. Dugo kretanje na zapad prati sve veće poslovanje sa istokom i čarobne istočnjačke zabave. A od zapada su američki filmovi logično bliži tome duhu nego beskrajna evropska kolonijalna nadmenost i kompliciranost, tim više što su iz Evrope stizali i udarni mračni djelovi priča a iz Amerike sloboda i neodoljivi djelovi priče, naročito pop kultura koju je pokrenulo nešto homoseksualaca te jupi igre financija i raznih uspjeha.
Dok je nacija zanesena pratila dramatična nogometna zbivanja, Bankamagazin mi je uredno isporučivao u moj „Inbox“ ne manje dramatične financijske vijesti.
Bankamagazine - Vijesti dana 20.06.2008 između ostalih su donijeli sljedeće:
Stopa nezaposlenosti pala na 13,2 posto
Stopa nezaposlenosti u svibnju je pala na 13,2 posto, objavio je u petak Državni zavod za statistiku. Stopa je sa 13,9 posto u travnju, pala zbog povećane potražnje za sezonskim radnicima u turizmu, trgovini i prerađivačkoj industriji. ... opširnije
Podnaslov je parafraza spartanske poslovice, kojom majka navodno ispraća sina u rat govoreći Il' sa štitom, il' na štitu! , i čini mi se primjerenom u objašnjavanju srpske mitološke svijesti (u serijalu „demitologizacije mitologije“). Na jučerašnji dan, tj. 10 lipnja 1868 godine ubijen je srpski knez http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BD%D0%B5%D0%B7_%D0%9C%D0%B8%D1%8... "> Mihajlo Obrenović 1823 –1868. koji je vladao Srbijom u dva navrata: prvi put od 1839. do 1842. i onda opet od 1860. do 1868.
Ono po čemu je ovaj srpski vladar ostao zapamćen je u prvom redu praktična samostalnost koju je od Turske izborio – a s druge strane po inauguraciji mita o srpskom „pijemontizmu“ i u državnu politiku. Evo što piše na Wikipediji:
Povod za ovaj zapis je tekst u današnjem „Večernjem listu“
Nadnaslov: Sjeverni Irak: Napad na baze i okolna sela
Naslov: Turska napala PKK
„Turski borbeni zrakoplovi napali su jučer ujutro pozicije kurdskih pobunjenika u planinama sjevernog Iraka...“
Naravno da sam kao povod mogao uzeti i niz drugih agencijskih vijesti ali ovaj nadnaslov, naslov i prva rečenica teksta na najbolji način pokazuju ljudsko licemjerje.
Turska je odlukom svoga parlamenta izvršila agresiju na teritorij susjedne države – Iraka. Izvela je i izvodi ratne operacije izvan svojih granica a agencije i mediji to prenose kao „napad na baze“ pa onda „napad na PPK“ (Radnička partija Kurdistana) i konačno „napad na baze kurdskih pobunjenika“.
Koja međunarodna prava koristi Turska za ove vojne akcije?
Koja rezulucija UN-a im daje pravo za agresiju na susjednu državu?
Zašto UN prešutno tolerira ovu agresiju? Zašto mirotvorni pokreti diljem svijeta šute?
Zašto i po kojim kriterijima su Kurdi u Iraku „pobunjenici“?
Uoči dolaska pape Benedikta XVI. u Tursku provedene su opsežne mjere osiguranja, a jedan od presedana jest da će gostujući papa i pet kardinala nositi pancirke, dok će papinu sjenu činiti 25 specijalno obučenih turskih specijalaca. No, već mjesec dana prije dolaska pape u Turskoj je izdana knjiha autora Yucela Kaye “Zavjera protiv pape” s podnaslovom “Tko će ubiti Benedikta XVI. u Istanbulu?”.
“Tko će ubiti Benedikta XVI. u Istanbulu?”
Iako je svjetski trend ekspresno napisati intrigantnu knjigu o trenutno aktualnim događajima, tim više što takve intrige najviše privlače čitateljsku publiku i stoga donose ogromnu dobit izdavačima, fenomenu popularnosti knjige “Zavjera protiv pape” doprinio je ne samo papa svojim izjavama, već i svjetska popularnost jedne druge knjige, već toliko spominjanog “Da Vincijeva koda”, koji je ne tako davno širom otvorio vrata novom valu napada na katoličku crkvu. Zajedničko “Zavjeri protiv pape” i “Da Vincijevu kodu” jest uloga konzervativne organizacije Opus Dei čija je vlastoručno preuzeta zadaća očuvanje tradicije katoličke crkve pod svaku cijenu. U knjizi papa odlazi u Tursku kako bi razriješio stoljećima staru shizmu s pravoslavnom crkvom kako bi se postavila platforma za zajedničko širenje kršćanstva na Bliskom Istoku. No, tradicijom okovanoj organizaciji Opus Dei takav ekumenski potez nikako ne odgovara i stoga im se logičnim nameće rješenje u kojem će sačuvati tradiciju katoličke crkve makar i pod cijenu eliminacije njenog poglavara. Druga skupina koja nalazi interes u ubojstvu pape jest P-2 masonska loža, to jest masoni, kojima je u interesu izbor novog pape koji bi im omogućio pristup bogatstvu Vatikana. Još jedna interesna strana u cijeloj priči jest i tradicionalno preuveličavana uloga američkih obavještajnih službi, kojima bi ubojstvo pape bilo dobra podloga za napad na Iran. Na ovitku knjige, međutim, nevezano uz samu fabulu knjige nalazi se ilustracija pape Benedikta XVI. kako stoji pred zapaljenim križem, dok ga bradati naoružani napadač drži na nišanu. U knjizi, inače, papa preživljava teroristički napad bombom, koji je izveden tako da izgleda kao da se radi o klasičnom islamističkom terorizmu dirigiranom iz Teherana.
Neovisni, ali ne i neutralni