Tagovi

Okovane istine tuđmanizma: e - ili U - enciklopedija??

Kome treba Hrvatska wikipedija, kome trebaju amateri umjesto znanstvenika i kompetentnih, čestitih, preciznih i neanonimnih poznavalaca tema, kome treba politikanstvo umjesto koliko - toliko objektivne informacije? I glavno pitanje – čemu sada, 2013, čuđenje što ovakva zaglupljujuća hrtvatska U – wikipedija postoji?? Zar stvarno mislimo da je takva U -enciklopedija pala s Marsa, ili je samo logičan slijed višedesteljetnog pranja mozga, otpočetog s „povjesničarom“ dr. Franjom Tuđmanom?? I za punu pohvalu je inicijativa da se razotkrije intelektualni škandal koji potresa hrvatsku javnost, ali nije li to samo vrh sante leda, koja ogromna pluta ispod površine i na koju nailazimo već desetljećima, i za koju zna iole pismeniji ćovjek, intelektualac, ali za koju ne zna i neće da zna zaigrana hrvatska pseudoelita i na stotine salonskih hrvatskih mudraca koji se ne bi šteli mešati u to pitanje, uz opravdanje da ne treba dirati u drek, jer što ga više prevrćeš to drek više smrdi, kaj ne??

Kad “konsolidatori” krenu “konsolidirati” …

… ne može nastati drugo nego roduglas, “stručnjak za čiger i mlako pivo” na nekompetentan bi način popravljao nešto što prema Katonovom pravilu s vremenom ne može postati bolje, budući je u startu bilo loše … nemojmo se zavarati nekakvim priznanjem za širenje demokracije koje je Marku Rakaru dodijelio nekakav “board” u kojemu i sam sjedi.

A ovaj iz Plavne u Dugo Selo doklaćeni mlatimudan bi uredio site “kao Đuka drob”, kako narod kaže, “svenarodnom pomirbom” političke desnice, ljevice i centra, tako da svi budemo jedno.

Zašto je projekt “Pollitika” već u samom startu bio loš?
Odgovor valja potražiti u malignoj osobnosti Marka Rakara, tipičnog produkta tuđmanizma, koji se nije htio/znao/mogao odlijepiti od svojeg licemjerja, lažnomoralnog puritanizma i malograđanštine, pokušavajući na neki način, poput njegovih uzora iz Crkve u Hrvata, ne dirati one koji promiču fašizam, a istodobno glajhšaltovati i na “pravu stranu” prevoditi sve one koji na neki način “lijevo dišu”. Ponovo, neka vas ne zbunjuje to što je banirao Pavla Jelavića, nasilnika i redikula, ali nije niti taknuo @Mkn-a, ideologa ustaštva, puno opasnijeg od spomenutog Pavla.

Kolo od sreće

Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.

„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.

S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.

Što da se radi?

(Gospodarske i društvene reforme, Josip II, javni radovi ...)

Što je to dobroga što je tuđmanizam, od kojega se ne odustaje i koji nije vezan samo uz HDZ, već uz sve ili gotovo sve političke opcije u Hrvatskoj, donio hrvatskom narodu i državi?

Iskrenu brigu za dobrobit naroda i države sigurno nije!

To Franju Tuđmana uopće nije zanimalo, a izgleda da ne zanima ni aktualne hrvatske vlasti, jer da ih zanima, onda se ne bi ponašale kako se ponašaju.

Politička i društvena scena u današnjoj Hrvatskoj prepuna je priča o gospodarskoj recesiji i depresiji, svi bi nešto „rezali“ i štedjeli istodobno djeleći šakom i kapom i kupujući stotine skupih automobila za potrebe državne uprave, vladajućima usta puna otvaranja novih radnih mjesta, koja se „otvaraju“ "gašenjem" poduzeća, pa i čitavih grana, brodogradnja je primjerice na najboljem putu da nestane, otpuštanjem radnika u realnom sektoru kroz svjesno (isisavanje kapitala i pljačka) ili nesvjesno (neznalačko upravljanje) uništavanje poduzeća.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci