dug zaduživanje dugovanje za blagostanje - kao sistemski granidbeni elementi funkcioniraju kao univerzalan „perpetuum mobile“
univerzalno, a svaki dan svugdje oko nas gle ponavljanja...
prihod mali, ali trošenje veliko,
pa banka, pa zaduživanje i povrat duga,
pa trgovina, pa kupovanje,
pa trošenje roba, pa naručivanje roba,
pa proizvodnja roba, pa skladišta puna,
ZAKLJUČAK - vuk sit koza cijela,
i opet iznova svaki dan, iz dana u dan univerzalni sistemski „perpetuum mobile“
prihod mali, ali trošenje veliko,
pa banka, pa zaduživanje i povrat duga,
pa trgovina, pa kupovanje,
pa trošenje roba, pa naručivanje roba,
pa proizvodnja roba, pa skladišta puna,
ZAKLJUČAK - vuk sit koza cijela,
ALI ALI ALI -
sistemsko rješenje „od prihoda do skladišta punih“ kao „perpetuum mobile“ ulazi DANAS u sistemsku „crnu rupu“ u - nestanak...
svugdje oko nas, gle katastrofe
prihod JEST - mali, a trošenje JEST - veliko
ali
banka NEMA zaduživanja, jer banka NEMA povrat duga
pa NEMA trgovine, pa NEMA kupovanja
pa NEMA trošenja roba pa NEMA naručivanje roba,
pa NEMA proizvodnja roba pa NEMA skladišta punih,
Nije to nikakva rijetkost - puno ljudi bez dlake na jeziku kritizira Papu Ratzingera u Vatikanu na osnovu toga što je i on uostalom samo običan smrtnik baš kao i svi mi ostali; stoga kao i svi drugi pripadnici ljudske vrste svako toliko sigurno i griješi. Iz tih razloga, mnogi ne uzimaju previše ozbiljno Papine dijaloge i poruke, niti smatraju da vrijedi slijediti njegove direktive. Pa ipak, isti ti vjernici će bez trenutka razmišljanja staviti ruku u vatru kad je riječ o Bibliji. Zašto? Tko je nekad davno napisao stranice prve Biblije, i tko je kasnije od originala stvorio tisuće raznih verzija? Čovjek ili Bog? Naravno, čovjek. Pa opet, religiozni ljudi iz nekog tajanstvenog razloga i dan danas uzimaju upute iz Biblije za Božju Riječ i strogo ih se pridržavaju iako dobro znaju da su ih izmislili i na papir prenijeli sasvim obični ljudi koji u svojoj prirodi griješe i umiru poput svih ostalih.
Ljudi jednako preuveličavaju i sreću i nesreću, a nikad nismo ni tako sretni ni tako nesretni kako se govori, rekao je još pred 150 godina slavni Honoré de Balzac, duhovni začetnik europskog realizma.
I doista, danas, kad je hrvatsko društvo suočeno s brojnim zabludama o uspješnosti naše ekonomske politike, ne treba paničariti već „spustiti loptu na zemlju“ i povlačiti racionalne poteze.
U lipnju 2009. registrirano je 56,4 posto novih vozila manje nego u lipnju 2008. U prvih šest mjeseci ove godine broj registriranih novih vozila za 48,6% posto je manji u usporedbi s istim razdobljem 2008.
Bruto domaći proizvod realno je manji za 6,7% u prvom tromjesečju 2009. u odnosu na isto tromjesečje 2008. godine.
U razdoblju od lipnja 2008. do svibnja 2009. ukupna industrijska proizvodnja u usporedbi s istoimenom proizvodnjom iz razdoblja od lipnja 2007. do svibnja 2008. bilježi pad za 3,8%.
Mjesečni obujam industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u svibnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz svibnja 2008. bilježi pad za 7,1%.
Razgovarajući pred jedno 17 godina s direktorom jedne izuzetno uspješne njemačke tvrtke o brizi za zaposlene i sindikalnom organiziranju, čuo sam od njega ovakvu priču:
Budući da mu je tvrtka znala dobivati upite za određenim robama koje je, izvan planova proizvodnje, bilo moguće izvršiti samo u prekovremenom radu, što opet nije bilo moguće bez dogovora sa sindikatom, uprava je predložila radnicima da će im povećati startne osnovice plaća za 10 %, ako se iščlane iz sindikata.
Nekoliko dan nakon ove "nemoralne ponude" u firmu je došao državni inspektor rada, optuživši upravu za kršenje ustavnih prava zaposlenih (pravo na udruživanje) i odredbi zakona o radu, te da će svaki takav pokušaj ubuduće bit sankcioniran trajnim zatvaranjem firme i njenim prestankom.
Tako to rade u državi vladavine prava.
Prije nekoliko dana hrvatski premijer je dajući izjave medijima, tek usputno spomenuo „najavu rata“ bolf robi.
Iako sam ovu izjavu već prokomentirao za jedan hrvatski dnevnik, mislim da vrijedi i malo šire obraditi ovu temu.
Što je to uopće bofl roba? Ako pretpostavimo da je premijer mislio na onu robu koja ne odgovara kvalitativnim zahtjevima koji su definirani pravilnicima i Zakonom o zaštiti proizvođača i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda, onda takva roba, ukoliko funkcioniraju za to nadležne službe, uopće ni ne može biti na policama trgovina.
Najnovija burleska u režiji HDZ-ovog premijera Ive Sanadera je zakon koji je regulirao radno vrijeme trgovina. Iako je prije samo dva tjedna stupio na snagu, Ivo Sanader već odlučno izjavljuje kako će se radno vrijeme produžiti… čak do ponoći. Time je Ivo Sanader još jednom pokazao kako HDZ nema nikakvu viziju, koncepciju ili politički smjer. Jedino što HDZ ima je vrludanje od jedne do druge sjednice vlade na kojima se donose zakoni po principu ako prođe, prođe.
Svi se mi uglavnom zalažemo za to da se poštuju ljudska prava i ljudska sloboda. Za ta prava zalagali su se i mnogi ljudi poput antičkih mislioca ili američkih boraca za slobodu i neovisnost. Naravno oni nisu imali problema što su živjeli u robovlasničkom društvu i što su mnogi od njih u svojim kućama držali robove.
Prava su zaslužili oni koji su bili vrijedni tih prava, koji su bili u trendu tada, za koje se je smatralo da su vrijedni života u slobodi.
I danas se ljudi bore za ljudska prava pa o pravima možemo čitati i tu na pollitici. Govorilo se o pravima novinara i slobodnog izražavanja, pravima djece, pravima homoseksualaca, pravima žena...
Pogledajte samo kakvo su oduševljenje izazvali prosvjedi maturanata. Svi su ih podržali u borbi za njihova prava, svi su za njih imali vremena i ministri i novinari. Svi su ih podržali.
Rekli su, eto konačno nove snage, eto netko tko je digao svoj glas za razliku od drugih.
KVALITETNO VRIJEME
Često puta se može čuti da vrijeme provedeno s djecom mora biti kvalitetno, da nije važna količina već kvaliteta.
Izraz kvalitetno vrijeme je za mene eufemizam za nebrigu i nešto čime oni koji (nemaju) ne žele imati vremena za djecu rješavaju svoju grižnju savjesti. Takvi će reći da ne provode mnogo vremena s djecom,ali ono vrijeme koje provedu je kvalitetno.
Ako mi ne vjerujete da je kvalitetno vrijeme ustvari nekvalitetan odgoj, recite mi koliko ste ljudi čuli da za posao odvajaju dnevno dvadesetak minuta, ali to su kvalitetnih dvadesetak minuta?
Jer na poslu nije važna kvantiteta već kvaliteta.
Koliko je vrhunskih sportaša postalo uspješno vježbajući tek pet minuta dnevno (prije spavanja), ali tih pet minuta su bili kvalitetni?
Koliko od vas provodi desetak minuta dnevno na internetu, ali kvalitetno?
Kad nekoga ili nešto volite da li s njime želite provoditi što više vremena želite li biti što više vremena u društvu voljenih ili im kažete da za njih imate tek par minuta, ali kvalitetnih.
CJELODNEVNI BORAVAK U ŠKOLI
Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.
20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?
S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.
Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?
Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.
Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...
