pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo niste vidjeli na HTV-u, ali jeste na Nova TV!

Pomozimo Hloverki! Smijenimo je! naslov je već druge kolumne koju je kolumnist Index.hr Tomislav Klauški posvetio urednici informativnog programa HTV-a Hloverki Novak-Srzić, u kojima vrlo detaljno analizira stanje na HTV-u i koje vrijedi pročitati. U prvoj Prljavi igraju prljavo: Kako se Hloverka i Pukanić osvećuju svojim neprijateljima osvrnuo se na napis Nacionala koji je navodno prozvao glavne Hloverkine kritičare:

Hrvatski građani žele promjenu vlasti, ali oporbene stranke radije bi još malo razmislile o tome / Umjesto oporbe, prva je s negativnom kampanjom izašao je HDZ i napao SDP na jednoj jedinoj točki na kojoj se to moglo: na prijedlogu poreza na kapitalnu dobit / Hoće li se birači željni promjena više poistovjetiti s očajnim sloganom "Ljudi su snaga" ispod kojeg Ljubo Jurčić nema snage ni ukrutiti svoj palac / Jedini opozicijski političar koji bez dlake na jeziku kritizira HDZ-ovu vlast i otvoreno se nudi da preuzme odgovornost na vlasti jest Radimir Čačić / I dok će "ljudi od snage" bauljati kampanjom i frfljati nešto nepovezano o porezu na kapitalnu dobit, o vjeronauku u školama, velikoj koaliciji i tako samo trošiti dragocjeno vrijeme da građanima konačno objasne zašto ovu vlast treba smijeniti i zašto je SDP jedina alternativa, HDZ će se dizati u anketama.
Hrvatski građani žele promjenu vlasti, ali oporbene stranke radije bi još malo razmislile o tome. Sudeći prema ovome što se može vidjeti na početku predizborne kampanje, prema prvim opozicijskim plakatima i sloganima, oporba kao da se boji priznati da želi smijeniti HDZ, a još manje zbog čega ga želi smijeniti. Poruke koje se upućuju s plakata i govornica toliko su bojažljive, neodređene i općenite, da ostavljaju dojam kako se opoziciji zapravo i ne osvaja vlast. I kako Sanaderova Vlada možda i nije toliko loša. Ma koliko svi šutjeli o tome.

Sanader je jednu lošu vijest uspio pretvoriti u vlastitu korist: sramotno malu presudu oficirima JNA za zločine u Vukovaru iskoristio je za predizborno lobiranje / Jutarnji list njegov istup na Glavnoj skupštini UN-a nazvao “vrlo rijetkim primjerom pravog državničkog govora”, ali zapravo u New Yorku se probudio duh onog starog Sanadera sa splitske Rive 2001. godine / Oporba nevoljko stavlja taj njegov istup u pravi kontekst, jer se boji da se ne zamjeri i dijelu vlastitog biračkog tijela, također osjetljivom na Vukovar, Haag, generale / Unatoč demokratskoj šminki, izvitoperenoj europejštini, glumljenoj odlučnosti, Sanader kao šef HDZ-a sasvim je svjestan da on mora podilaziti desnici da bi opstao na vlasti.

Čelnici opozicije zadovoljno trljaju ruke. Predsjednik Stjepan Mesić u otvorenom je sukobu s premijerom Ivom Sanaderom / Argumenti izmijenjeni ovih dana u priopćenjima nisu previše uvjerljivi ni za jednu od zaraćenih strana. Mesić se poziva na uvijek nedorečeni Ustav, a Premijer se ipak uhvatio za nešto konkretno: na Glavnoj skupštini povest će se rasprava o Haaškom sudu, a u Hrvatskoj je Vlada nositelj suradnje.

Hrvatska je opet ispala žrtva međunarodne zajednice i premijer će biti taj koji će joj vratiti dostojanstvo / Prodaja dionica HT-a ciljala je na razum, ali Haški sud i Domovinski rat udaraju na strasti hrvatskih građana / I opozicija je osula paljbu po presudi, zaključujući da se time ruši vjerodostojnost Haaga.

SDP je sada pitanje dijaspore pretvorio u dobar mamac za domaće birače zgađene višegodišnjom sustavnom zloporabom ustavne i zakonske mogućnosti da se iseljenim Hrvatima kao državljanima RH omogući sudjelovanje na hrvatskim izborima / Državljani koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj (a zapravo zakonski imaju), glasuju za ljude koji imaju prebivalište u RH i koji normalno rade i žive u Hrvatskoj, pa je stoga potpuno pogrešno govoriti o nekakvoj listi za dijasporu. Ne samo da nisu dijaspora, nego i ne glasuju za predstavnike dijaspore / To je pitanje na kojem se ne dobivaju izbori (osim ako niste HDZ pa računate na šest mandata), pa ne treba očekivati da će SDP na ovome previše profitirati. Prije će si na leđa natovariti teret obećanja kojeg nakon eventualnog dolaska na vlast neće moći - ili htjeti - ispuniti.

Višemjesečna (gotovo bjesomučna) kampanja Radimira Čačića podigla je tenziju, a izbor Zorana Milanovića izazvao pravu euforiju. Sada sve stranke u prvi plan guraju svoje lidere, pa čak i one one-man-band strančice poput Demokratskog centra, kojeg vlastoručno vodi Vesna Škare Ožbolt / Dok je Sanader tradicionalno personalizirao HDZ, a Čačić vukao HNS, socijaldemokrati su muku mučili s tim liderstvom. U takvoj konstelaciji snaga Ivica Račan bio je kočnica koju su nastojali neutralizirati guranjem Ljube Jurčića za premijera / SDP je pod Račanom svjesno bježao od ljevice misleći da time bježi od komunizma, gubeći usput i identitet i birače, a sada je otišao tako daleko da se više ne zna vratiti / Ogoljen od svih onih tuđmanovskih gadarija (gušenje medija, prisvajanje Bosne, antieuropska retorika, zlouporaba tajnih službi, demokratsko nazadnjaštvo...), HDZ izgleda još nepošteniji nego ranije.

Danas se krug zatvorio i Kramarić je opet odigrao ulogu Glavaševa saveznika u rušenju Ante Đapića s mjesta gradonačelnika Osijeka. Nakon što je s desetak godina zakašnjenja uspio istražnim tijelima ispričati sve o Glavaševoj ulozi u osječkim ubojstvima, sada šefu HDSBB-a pomaže da sruši vlast u tom grad. Naravno, kune se da u tome nema prste on, nego osječka podružnica, ali ipak se hvali da bi s Glavašem "vratio urbani imidž Osijeku".

Zlatko Kramarić jedan je od posljednjih još uvijek politički aktivnih liberala. Vlado Gotovac je umro, Dražen Budiša se umirovio, Slavko Goldstein odavno pasivizirao, Ivo Škrabalo umorio, Božo Kovačević otišao u diplomaciju, a Jozo Radoš utopio u Narodnjacima. Uskoro će otići i Kramarić, i to na mjesto veleposlanika u Beograd, no ipak će prije toga stići zabiti posljednji čavao u lijes liberalizma u Hrvatskoj. Iako je on svoju kliničku smrt doživio još odlaskom Vlade Gotovca, kao njegov samozvani nasljednik Kramarić će nakon posljednjeg šurovanja s Branimirom Glavašem u osječkoj političkoj krizi samo isključiti aparate. Mnogi su vjerovali da na Zlatku Kramariću počiva liberalizam u Hrvatskoj, ali on ga je (nažalost, ne samo on) odveo na posljednje počivalište.

Na mojoj uobičajenoj subotnjoj jutarnjoj kavi prelistao sam novine i došao do Butkovićeve kolumne u Jutarnjem u kojoj kaže (između ostalog) i slijedeće:

Ovdje, međutim, valja reći da navodno SDP-ovo skretanje udesno nipošto nije nova pojava. Još prije nego što se Račan bio razbolio, SDP je angažirao generala Kotromanovića i aktivirao Savjet za branitelje, što je u ono vrijeme izazvalo opravdan zazor većeg dijela hrvatske javnosti.
Sadašnja Milanovićeva izjava o Gotovini samo je na tragu takvog djelovanja SDP-a, kojem očito jest cilj da razbije imidž jugokomunističke stranke.
Problem je, međutim, u tome što kod središnjih birača i birača ljevice SDP već dugo nije operećen takvim imidžem, a sam Milanović tvrdi da ga birači desnice ne zanimaju.
Dapače, sasvim je moguće da koketiranjem s radikalnim nacionalizom i sentimentima ljudi vezanih bilo uz Gotovinu, bilo uz ustaštvo, Zoran Milanović odbije dio svojih prirodnih birača, koje je mobilizirao vrlo dobrim vođenjem stranke u prva dva mjeseca svoga mandata.

HDZ u anketama jako zaostaje za SDP-om. U nekim istraživanjima razlika je tolika da ih se novine bliske Sanaderu ne usuđuju ni objaviti. Stranke će prespavati ljeto planirajući jesen, ali ne i Sanader. Grozničavo, gotovo na granici panike, nastoji prikupiti glasove za iduće izbore. Izdaje čekove na sve strane, ali strepimo od dana kad će doći na naplatu. Ako ne Sanaderovoj, a ono sigurno nekoj drugoj vladi.

***

Ivica Račan prespavao je posljednje dane svoje Vlade. Defetizam ga nije napustio ni na sam dan izbora, kad ga je Vesna Pusić uzalud nagovarala da pokuša skupiti partnere i izboriti se za priliku da ostane na vlasti. Ivo Sanader danas je itekako budan. On grozničavo, gotovo na granici panike, nastoji prikupiti glasove za iduće izbore. Budući da je, za razliku od Račana 2003. godine, svjestan da ima što izgubiti, nije u prilici previše birati: umirovljenici i sindikalci, stari i mladi, desni i lijevi, pa čak i nekadašnji politički neprijatelji... Izdaje čekove na sve strane, ali strepimo od dana kad će doći na naplatu. Ako ne Sanaderovoj, a ono sigurno nekoj drugoj vladi.