Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
Da ne bude zabune, smatram da bi Premijerku gospođu Jadranku Kosor trebalo nominirati za nagradu Oskar, u kategoriji glavne glumice. Gluma premijerke u sapunici Hrvatska vlada u borbi protiv krize i korupcije je nešto što svijet nije vidio. Kosor dominira pozornicom, uvjerljiva je, improvizirani tekst izgovara tečno, uspostavila je dobar odnos s ostalom glumačkom ekipom i publikom. Većina domaćih i stranih kritičara oduševljeni su gospođom Kosor te su uvjereni da je njena gluma realnost, stvarna borba protiv recesije i korupcije. Nažalost to nije točno.
Osim ove uloge, Kosor je u devedesetim godinama prošlog stoljeće bravurozno odigrala ulogu babe narikače. U toj predstavi, režiser i glavni glumac bio je pokojni Franceg Tuđman. Tuđman je glumio oca nacije a Kosor je u sporednoj ulozi lila suze.
Vrijeme je pokazalo da su i Tuđman i Kosor samo glumili.
Sve su učestalije informacije da bi novoizabrani predsjednik Ivo Josipović mogao angažirati Vladimira Fabera za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Tome u prilog ide i Josipovićevo stavljanje borbe protiv korupcije u rang sa zaštitom nacionalne sigurnosti, a Fabera neki mediji koji privremeno drže stranu Josipoviću uzdižu do statusa nacionalnog heroja u obračunu s korupcijskom hobotnicom. Iz krugova bliskih Josipoviću čak se zamjera ministru unutarnjih poslova Karamarku da su njegove priče o depolitizaciji i profesionalizaciji politicije prazne jer je svojedobno na zahtjev Ive Sanadera smijenio Fabera s mjesta ravnatelja policije.
Moguće je da krug blizak novome predsjedniku računa da bi Josipovićeva pozicija naspram ministra policije bila bitno ojačana, nakon prvotnog komrpomisa oko osiguranja, ako Faber bude angažiran kao savjetnik za nacionalnu sigurnost.
Nikola Dobrić
20275 Žrnovo
Ministarstvo unutarnjih poslova
Glavni ravnatelj policije gospodin Oliver Grbić
Ilica 335
10000 Zagreb
Poštovani gospodine Grbić,
Prije nekoliko dana sam s mojim slučajem fašističkog i terorističkog progona mene i moje obitelji od strane vaših kordona smrti izvjestio najviše institucije hrvatske države. U vremenu dužem od dvije i po godine vaši službenici u suradnji s pravosuđem i Državnim odvjetništvom, ne birajući sredstva i metode me pokušavaju neosnovano i nepotrebno kriminalizirati. Na svakom koraku doživljavam nezakonito i neosnovano uznemiravanje, prijetnje, hapšenja, brutalna vrijeđanja, a 8. siječnja 2010. godine, na javnom mjestu i pred jednim svjedokom me vaš uniformirani i u službi službenik pretukao i nanio mi teške tjelesne ozljede. I to pred mojim osmogodišnjim djetetom.
Tjelesna straža i velika blamaža
Ovaj dnevnik napisao sam kao odgovor/komentar na Danimirov dnevnik "Ima li predsjednik RH dr. Ivo Josipović pravo birati tjelohranitelje", budući da je tekst predugačak za običan komentar.
Predsjednik Republike Hrvatske ima pravo sudjelovati u izboru osoba koje će mu pružati tjelesnu, ali i drugu vrstu zaštite; ali i inače osoba s kojima će raditi i koje će raditi s njim. Njegovo pravo zapravo je utvrđeno Ustavom, poglavito člankom 102. Ustava, te Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH. Vrlo jednostavno rečeno, ovaj zakon predsjedniku daje prava i ovlasti nad povjerljivim informacijama, a time mu daje pravo da se informira o ljudima iz svojeg neposrednog okruženja, pa tako i ljudima koji će se brinuti o njegovoj sigurnosti. Ovo je neupitno. Međutim, ovaj zahtjev nije utemeljen na direktnom izboru, visokoj dužnosti, vrhovnom zapovjedništvu i sličnom, već Ustavu i odgovarajućim propisima.
HDPZ Goli Otok
Višića put 20
23452 Karin
Tel. 098/ 9007165
Mail:hdpz.goli.otok@zd.t-com.hr
12.11.2009
Priopćenje društva političkih zatvorenika Goli Otok
Hrvatsko duštvo bivših političkih zatvorenika poziva hrvatske vlasti (ministarstvo pravosuđa i ministarstvo unutarnjih poslova) da prestanu progon istraživačkog i neovisnog novinara Željka Peratovića.
Ova dva ministarstva pod raznim izlikama progone i teroriziraju novinara Peratovića koji je svojim dugogodišnjim radom razotkrio spregu jugoslovenskih tajnih službi i vlasti RH u periodu od 1989 do 2009.
Naša ocjena je da aktualna vlast RH progoni ovog novinara upravo iz razloga jer je u svojim istraživanjima Željko Peratović osigurao dokaze koji svojom ukupnošću govore o kriminalnoj genezi jugoslovenskih komunističkih struktura i njihovoj odlučujućoj ulozi u postkomunističkoj Hrvatskoj.
Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.
Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.
Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.
Možda je došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale, protrljamo okice i pogledamo oko sebe. To što se vidi je tmurno, crno, ma tamno crno. Za krizu koja nas razara uglavnom optužujemo gospodarstvenike. Od radnika preko menadžera pa do odgovornih u vladi. Optužbe su uglavnom opravdane.
Međutim, postoje indirektni krivci. Policija, pravosuđe, financijske inspekcije i državno odvjetništvo. Oni moraju gospodarstvu omogućiti poslovanje prema zakonima.
Posao policije, državnog odvjetništva i financijskih inspekcija obavljaju "zviždači", novinari blogeri i ostali amateri. Profesionalci za tu vrstu posla, policija i odvjetništvo, uglavnom nakon otkrivanje nepravilnosti "utrče" u predmet, osumnjičenim omoguće uništenje dokaza i onemoguće javnosti pristup novim informacijama. S vremenom se predmet zagubi u ladicama ili se razvodni pa takav nema osnova za pokretanje postupka. Krivci za nepravilnosti budu nagrađeni i napreduju u karijeri. U svakom trenutku ti nagrađeni kriminalci mogu a i ponekad podižu tužbe protiv onih koji su se drznuli ukazati na kriminal što su biseri odradili.
Kako je prenio dični Radio Široki Brijeg, danas u 14 sati i 10 minuta policijski službenici PU Široki Brijeg, temeljem zahtjeva Interpola, u Knešpolju su lišili slobode Ivana Lasića zvanog Gorankić, rođenog 1934. godine, s prebivalištem u Mostaru, stoji u priopćenju MUP-a ZHŽ-a. Uhićenog Lasića potražuje Interpolova podružnica Wisbaden, a isti je osumnjičen za kazneno djelo pomaganje i poticanje na ubojstvo. Uhićeni Lasić bit će smješten u prostoriji za zadržavanje PU Široki Brijeg do trenutka kada ga preuzmu policijski službenici nadležne agencije.
Podsjetimo se, Njemački savezni kriminalistički ured (Bundeskriminalamt - BKA) je prije nekoliko tjedana objavio na svojim internetskim stranicama tjeralicu za trojicom hrvatskih i jednim državljaninom BiH svezi s ubojstvom hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića 1983. godine. Hrvatski državljani su Josip Perković (otac Saše Perkovića, savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika RH Stjepana Mesića), Zdravko Mustač (stric Biance Matković, najavljene novopečene ministrice bez portfelja u vladi premijerke Kosor), te Boris Brnelić iz Rijeke (do danas nije poznato s kim je iz vrhova vlasti u srodstvu, osim što mu je brat bivši riječki gradonačelnik, Ivan Brnelić).
Jedna od tema koja se ovih dana potiho provlaći pored svjetla reflektora - koja su primarno usmjerena prema lokalnim izborima - jest Zakon o policijskim poslovima i ovlastima. Čak i kada zakon dobije neki prostor u medijima promatra ga se gotovo isključivo u svjetlu nedavnih tragičnih događaja, tj pogibije mladog policajca. No valjalo bi biti jasno da je procedura donošenja zakona dugotrajna, te da ovaj prijedlog zakona nikako ne može (niti ne treba!) biti odgovor na nedavnu mučnu situaciju. Sam zakon se trenutno nalazi u saborskoj proceduri (na ovom linku se nalazi službena verzija prijedloga Zakona ), točnije u tijeku je prvo čitanje zakona, što znači da još uvijek postoji prostor za utjecanje na njegov konačan izgled. Nadam se da će nakon ovog teksta biti jasno zašto tu informaciju smatram važnom.
Neovisni, ali ne i neutralni
