Nakon što je pala druga staklena stijena sa nebodera u Savskoj, oglasila se glasnogovornica Hrvatskog Telekoma d.d. koji je u većinskom vlasništvu Deutsche Telekoma A.G. sa priopćenjem u kojem kaže„Već smo kontaktirali Horvatičića“.
Dugo sam se kolebao, dragi Ratko, da li ti pisati ili ne otvoreno pismo – naime, sumnjam u efekte takvog načina obraćanja našim političarima, jer uz časne izuzetke oni do otvorenih pisama, glasa javnosti, poruka građana lijepe naše… drže upravo kao do lanjskog snijega. Istina tebi taj lanjski snijeg, kiša, magla, „vodeni oblaci“, slaba vidljivost kao i oni zloslutni zvuci razaranja, ostaju u pamćenju, vjerujem, do kraja života. Kao što, ukoliko imaš trunke savjesti, pomišljaš da si nehajem, iznenada i za tebe i za unesrećene, pokosio dva ljudska života. Osim toga, i sam si izjavljivao da te se nesreća duboko dojmila, i sada naglašavaš da osjećaš odgovornost, da ti je žao, da si voljan pomoći u obeštećenju ukoliko nije dovoljan novac od osiguranja… Vidjelo se na tvom licu u sudnici u Kapošvaru i ponešto emocija, kombinacija straha i neizvjesnosti, što te u konačnici, uz pomoć čak četiri odvjetnika, dovelo do skrušenosti, zamalo bez traga one tvoje poslovične bahatosti.
Ovo NEVJEROJATNO priopćenje Radimira Čačića (1949.) zahtjeva maksimalnu koncentraciju kod čitanja:
--------------------------------------------------------------------------------
„ Gledao sam proteklih dana, točno, u srijedu 24.08.2011., televizijski izvještaj s posljednjeg ispraćaja para poginulih nautičara iz crkve u Padovi, žrtava pomorske nesreće, koju je, po svim informacijama koje su dostupne javnosti, uzrokovao Tomo Horvatinčić. Otkako se ta nesreća dogodila, s dvoje smrtno stradalih, podsjeća me na prometnu nesreću prije oko godinu dana i devet mjeseci u Mađarskoj, koje sam bio sudionik, a koja još nije okončana sudskim pravorijekom. Prvo ročište zakazano je za mjesec rujan 2011. i obvezan sam tom ročištu nazočiti.
Kako je na mene djelovala moja nesreća, a sada me šokirala i ova nesreća Tome Horvatinčića, posebno njeni odjeci u javnosti, ODLUČIO SAM PODNIJETI NEOPOZIVU OSTAVKU NA MJESTO PREDSJEDNIKA HRVATSKE NARODNE STRANKE!
Prije nekoliko dana sasvim slučajno sam na HTV-u gledao sučeljavanje poznatog hrvatskog razvojnika g. Tomislava Horvatinčića (HOTO Grupa) i župana Primorsko-goranske županije g. Zlatka Komadine u vezi predloženog turističkog mega-projekta na otoku Krku, na području izmedju grada Krka i uvale Valbiske.
Ovog puta, protivno svom običaju, prenosim bez komentara ovaj dragulj žurnalistike iz Bandićevog propagandnog glasila Zagreb.hr (tiska se i besplatno dijeli u golemoj nakladi, ne možete pobjeći od njega po gradu, a dostupan je kao pdf dokument na online-zagreb.hr) Obratite posebnu pažnju na pohvalu "Horvatinčićevoj privatnoj vojsci"!
CVJETNI TRG JE POBJEDA JAVNOG - I PRIVATNOG
Piše: Jozo Renić, jozo.renic@mmreza.hr
I Cvjetni je prolaz mogao ostati jedan od neostvarenih projekata u posljednjih nekoliko desetljeća u Zagrebu. Međutim, jednog lijepog listopadskog dana Horvatinčić je pozvao društvo na svoje gradilište da bi podigli čašu viziji koja se ipak ostvaruje. Kada smo jednog od uzvanika upitali što ste zapravo došli slaviti, odgovorio je:
Ili vruće ljeto u Hrvata
Naravno pogađate, Čiča Tomo je naš vrli developer, a koliba je najvažniji građevinski zahvat na Balkanu i šire.
Očiti je nevjerojatni interes kojeg je čiča Tomo pobudio gradnjom svoje “cvjetne kolibe”. Doduše, naš narod je oduvijek imao smisla za gradnju i većina Hrvata vulgaris je bar jednom u životu zamiješala beton ili sudjelovala u nekoj građevinskoj akciji, to nam je jednostavno u krivi i u tom smislu je jasno da posjedujemo natprosječnu građevinsku stručnost. Sve sami Iktinosi i Kallikratesi, vrhunski graditelji vječnih hramova.
I sad odjednom ti iskonski graditelji se okrenuli kontra gradnje! Ma što im to bi?
Spomenik Tinu Ujeviću u zagrebačkoj Varšavskoj ulici dobio je novu dimenziju provedbom projekta izgradnje "Cvjetnog prolaza". Kip nije samo podsjetnik na pjesnika, nego i na pučki Zagreb kakav je nekada postojao, točnije na pučku kakvoću središta grada. Dosljedno bi bilo, nakon što su porezana stabla, srušiti i spomenik Tinu. Bageru je to deset minuta posla. Na taj način bi se i simbolički centar metropole preoblikovao u lošu kopiju središta "najmondenijih" gradova Zapada. Ili spomenik možda ostaviti tu gdje jest, pa na taj način cinično obraćati se gubitnicima aktualne urbane bitke: "Naša volja odlučuje hoće li spomenik ovdje ostati ili neće, a odlučili smo ga ne dirati kako bi poslužio kao podsjetnik na ono što ste imali, kao zrno soli na vašoj rani" A što je to što je bilo? Pokušajmo objasniti.
Dok dio policije istražuje brojna "odstupanja" u projektu propalog Horvatinčićevog mauzoleja u Varšavskoj (ironično nazvanog "LifeStyle") - drugi dio policije hapsi desetke građana i gradskih zastupnika koji se protive projektu!
Za početak, presjek aktualnog stanja u zemlji:
Započela je nova paradigma, teatar apsurda postao je svakodnevnica. Građani još uvijek povraćaju od kretenizma trenutnog ministra financija, koji posuđenih navodno 13, a de facto s kamatama ZADUŽENIH PREKO 20 MILIJARDI (!) PROGLAŠAVA VELIKIM USPJEHOM. Riječ je o krpanju troškova za samo par narednih mjeseci (!!), a za neminovno dalje zaduživanje naše djece i unučadi ministar veleumno otkriva nukleus strategije ove vlade:
"OTOM-POTOM"!!!
Preko 800000 potpisa solidariziranih građana potvrđuje ovoj vladi da se ne slaže sa njenom politikom. Vlada, umjesto ostavke ili pak radikalnog promišljanja i zaokreta u politici, makijavelistički bezobrazno uzvraća: Ok, građani, hoćete referendum? E, onda ćemo vas još zadužiti, jer referendum, ako ga mi organiziramo, košta tri puta više nego li bi trebao!
Licemjerju nema kraja.
Odnos hrvatskih političara prema narodu najbolje mi oslikava narodna izreka "sit gladnom ne vjeruje". Siti političari ne vjeruju da je strašna kriza zavladala jadnom našom. Masni političari ne žele priznati da su za tu krizu oni odgovorni. Oni su je stvorili. Svojom sebičnošću, lakomošću i kvarnošću uništili su i uništavaju sve dobro što je država imala.
Ne prezaju, debele guzice, surađivati s podzemljem. Normalno im je utjecanje na pravosuđe. Zapošljavanje podobnih i nesposobnih, za njih je pravilo. Zakoni, demokracija i ljudska prava, u državi sitih političara rijetka je iznimka. Udio laži u hrvatskoj politici, od Hebrangovih deset posto, uz Sanadera i Kosoricu popeo se i preko devedeset posto.
Zagreb je uvijek bio otvoren prema došljacima. Za vrijeme najezde Tatara u njega se je sklonio i tadašnji kralj Bela IV. Za pruženo gostoprimstvo i pruženu pomoć pred navalom Tatara, kralj Bela IV proglasio je Zagreb slobodnim kraljevskim gradom. Građani tadašnjeg Zagreba (odnosno Gradeca) dobili su povlastice koje su se donosile na određenu samoupravu, pravo biranja gradskog poglavara, suca, trgovanja i sajmovanja.
Zlatna bula Bele IV počinje ovim riječima:
,,U ime svetoga Trojstva i nedjeljivoga jedinstva. Amen. Bela, milošću božjom zauvijek kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Vladimirije i Kumanije.''
Kako je tada bio običaj, kralj sebi u dokumentu govori ,,mi'', a evo najvažnijih povlastica koje je Gradecu dao ovim dokumentom:
