pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

(povodom hapšenja jebivjetarskog liječnika Radovana Karadžića)

Krovnu misao druge polovice 20. stoljeća za šire pojave je izrekao čuveni Slobodan Milošević, cca - "ako ne znamo da radimo, možda ćemo znati da se bijemo" (prilagođeno na praktični jezik - kako smo navikli ne raditi nego osvajati i hapati, došlo je doba da se moramo tući za to).

Nakon hapšenja uvodno spomenutog liječnika, poveznice raznog trasha (kao što su henesijevci i IGH d.d. kod nas poveznica beskrajnih uspjeha) krenule su reakcije. Hrvatska politika znalački oklijeva, tradicija od Tita je da se sve uskladi i da iziđu takvi uradci koji impresioniraju svijet. U novije doba tim više što se radi fazi sazrijevanja i sinteze dugog puta sa novim izazovima, pa je još manje mijesta da najiskusnija svjetska ekipa pogriješe (Mesić, Sanader, Budimir Lončar i Tomislav Jakić, Jandroković i Miomir Žužul, Manolić i mate Granić, zajedno sa Ivom Pukanićem, Nino pavić zajedno sa Stipom Oreškovićem i Denisom Kuljišom, Todorić sa Miškovićem, Vesna Pusić sa Čačićem ...).
Jedan ex poletovac, sada ugledni profesor politike u Velikoj Britaniji, rezonira ovako

Hrvatske koncepcije su teški ovisnici ili ih nema, iako se pretpostavlja stalni sukob različitih uigranih koncepcija. Globalni je dojam da se sukobljuju razvojne i stagnirajuće koncepcije, pri čemu su obično razvojne one koje potroše više novca i stvore veće dugove a stagnirajuće one koje rade s manjom potrošnjom. Osnovni pregled oko toga kontinuirano zasjenjuju uobičajene sporedne stvari. Usklađivanje RH sa EU već duboko teče i izgleda nije bitno. To usklađivanje pojednostavljeno sadrži sve više i više izdvajanja pojedinih pitanja u nadležnost nezavisnih regulatornih tijela i beskrajnog sustava propisa i smanjivanje upravljanja na tek nešto malo, dio prostora i vremena, za nas posve ograničeno. Umiranja podsjećaju na nedostatke oko koncepcija a živi šute, nema veze. Takvi raskoraci su razumljivi. U području smo na raskrižju, bilo je šta je bilo. Ali danas? Vlada uvjerenje da se zna šta treba, samo da je pitanje sposobnosti vodstva i razlika u sređivanju stanja i razvoju. Turizam, ne apartmani nego nositelji razvoja, hoteli, golf tereni i slično, da li je to koncepcija? Poljoprivreda, približno što više Todoriću, nešto vinograda i maslinika. Gospodarstvo, zahuktava takmičenje oko programa, kojih još nema, baš kad je s EU već usklađeno da nema arbitriranja u gospodarstvu. Komparativnih pregleda nema, npr. šta s INA-om i djelovima. Npr. u kakvoj su vezi s gospodarstvom koncepcije gradova i sela, pa i bilo čega, tzv. infrastrukture. Veliki projekti u prostoru. Potpuno smo uvjereni da se tu zna, a nitko ne zna ni jedan veći projekt koji odgovara koncepciji, koje nema. Čak i uspješno provedeni projekti, npr. autoceste. Uspješno je rješeno sve herojski i iz petnih žila. Mala Slovenija to isto bez pompe i normalno je. Za kratko razdoblje Napoleonova prodora je realizirano više i stabilnije. Ovo naše još nije u osnovnim podacima a niti dovršeno, u tijeku još manje. Veliki projekti u Zagrebu i drugdje, u tijeku i pripremi, da li netko zna osnovne podatke o njima i o koncepciji u koju se uklapaju, Bandić poslovođa a Ljuština sve drugo? Nekretnine. Trgovina. Financijski sektor. Tko o tome pozna i tragove koncepcija, a beskrajne milijarde plešu.