pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U prethodnom sam postu predstavio ideju kreiranja hrvatskog cyber političkog vodiča. Tu sintagmu su Charon, a vjerojatno i fuminanti, shvatili na način da bi se taj vodič bavio cijelom političkom scenom hrvatske. No namjera je bila drukčija.

Cyber politički vodič bavio bi se isključivo događajima i osobama koje koriste internet kao kanal političke komunikacije. Dakle, to su naši političari blogeri, aktivisti, novinari, forumaši, svi oni koji su već upoznali draži javne, otvorene i transparentne političke komunikacije, više ili manje voljni da se ozbiljnije aktiviraju u političkom životu zajednice.

Namjena cyber političkog vodiča je dvostruka.

1. Uvođenje novih snaga u svijet hrvatske cyber politike

2. Ažuriranje i sistematizacija cyber političkih lokacija, događaja i osoba

Hrvatski cyber politički vodič možemo generalno podijeliti u dvije kategorije

1. Lokacije, odnosno čvorista relevantnijih javnih rasprava

2. Baza cyber političara, te praćenje njihova rada

Početna platforma za izgradnju baze je wiki. U budućnosti koristan dodatak filtera, ocjenjivanja i drugih alata koji bi poboljšali vodić.

Zahtjevi:

1. Kreiranje tima

2. Registracija lako pamtljive domene

3. Postavljanje Wikija

4. Izgradnja početne stranice

5. Kategorizacija baza podataka

6. Kreiranje prvih predložaka

7. Promocija projekta

OK. To su crtice projekta koji bih rado pokrenuo.

JOT organizacija ne krije NIŠTA. JOT organizacija traži pomoć od SVAKOGA i podžava i radi ono u što vjeruje i zbog čega postoji. JOT organizaciji javnost je ravnopravan partner, prijatelj. I upravo zbog toga kao između bilo koja dva PRAVA prijatelja nema tajni. Niti razloga da tajne postoje. Jer sve tajne na kraju krajeva imaju i cijenu. JOT organizacija tajne nema.

Što je onda sa tajnama, sa tajnim podacima, zakulisnim pričama i sličnim? Ništa. JOT organizacija njima se ne bavi. JOT organizacija legitimira svoje djelovanje na temelju onoga što svatko može provjeriti, na temelju javnih informacija, te naravno u svojem djelovanju forsira ogoljavanje dijelova koji moraju biti javni (šireći svoj prostor djelovanja), ali u ovome trenutku iz nekog nelegitimnog interesa ili razloga nisu.

Ajmo operativno na primjerima spomenuti tajne. Primjer BUHE. Postoji prijedlog da osobe poput Šibenskog konobara budu članovi ali samo pod uvjetom da objave svoj stvarni identitet vodstvu udruge. Tog trenutka udruga naravno da više ne može biti JOT, jer barata tajnim informacijama.

Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.

Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.

Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Sada ću odgovoriti na Attilino pitanje kakva je to politička organizacija kojoj nije interes doći na vlast?

Ozbiljna :-)

No, da pojasnim malo peciznije. Onaj tko je na vlasti nema svu moć, već nužno manipulira postojećim odnosima društvene moći. Ukoliko se žele napraviti sustavne promjene, bitnije je djelovati direktno na unaprjeđenje postojećih odnosa moći, a posredno i onaj tko je na vlasti nužno mora povinovati svoje djelovanje tim odnosima.

Za primjer. Moj osobni interes pri kreiranju političke organizacije nije dolazak na vlast, već konkretno osnaženje javnosti, decentralizacija političke moći kroz šire uključenje jakih igraća i novih struktura proliferacije novog političkog tkiva, utemeljenog na javnom, otvorenom i transparentnom političkom djelovanju.

Razlog je jednostavan. Ako nismo organizirani, nismo niti relevantni. Ako djelujemo samo u situacijama gdje nam svima visi sjekira nad glavom, s obzirom da samo takve situacije omogućavaju ad hoc široka društvena udruživanja, tada smo osuđeni isključivo na hitnu pomoć, ne na sustavno uklanjanje loših pojava koje su nas u prvom planu i dovele u lošu situaciju.

Pogledajmo primjer koji nam Mucke stalno plasira. Kriminal u Croatia Airlinesu. Čovjek je potrošio podosta vremena, više-manje svima nam je jasno što se događa. I ništa. Ili primjer Peratovića. Na prvu smo loptu svi skočili, jer smo se često puta i sami osjećali ugroženima. No, Peratovićeva priča nije gotova. Polako će vjerojatno ispasti izvan našeg fokusa. Sporadična podrška će se topit. I gdje je Peratović tada? Tamo gdje je i Damir Fintić? Netko iza koga nitko nije stao samo zato što nije bio u trenutnom medijskom fokusu.

Stvar nije u svjetonazoru, s obzirom da su po postojećoj ponudi svjetonazori više manje svih stranaka prihvatljivi. Stvar je u sposobnosti realizacije deklarativnih načela. Nečemu gdje sve naše stranke padaju.

Nu, da krenemo redom. I još jedan detalj prije toga. Tekst je namjenjen za ufuranu ekipu. To govorim jer je i meni težak za čitati, a ja sam ga napisao, jel.

Postojeće političke organizacije temelje odnose moći na NEINFORMIRANOJ bazi. A ko nije informiran, ne može donositi niti dobre odluke. No, što je sa onima koji žele biti informirani i koji rade aktivno u tom području? Ti pojedinci jednostavno nemaju dostupne potrebne informacije na temelju kojih bi mogli donositi potrebne odluke.

Protok informacija je u postojećim strankama direktno ograničen hijerarhijama, dok pojedinci koji su eventualno odlučili raditi na osobnom političkom promrežavanju još uvijek se direktno vežu za odluke središnjice, te prilagođavaju nametnutom kontekstu sa vrha.

Ne odlazi Skviki nigdje, samo prijeti. A prijeti sa razlogom. Pollitika.com je napunila godinu dana, upoznali smo se više manje svi, isfurali smo miting, jedni drugima potvrdili kako smo jako pametni, pamet i buducnost Hrvatske. I šta?

I ništa.

Umjesto da radimo korisne stvari, da počnemo konstruktivno djelovati (akcija, ne reakcija), radimo i dalje sve što se očekuje od impotentnih samodopadnih kritičara koji vječno ponavljaju sve već znano, rajcaju se na prežvakano, kao neka avangarda ili šta? Dosadniji smo od kolumnista Večernjeg lista.

Tu i tamo neki TitoTudjman, neki Garp, neki Goxic, Gale ili Zvone Radikalni kaže ajmooooo, ajmooooo naprijed, čak se i potrude milisekundu. I to je to. I to je to!? Sramota.

A ostatak ekipe? Ama baš ništa. Ni milisekundu. Eno, tamo neki Frederik priča o Institucionalnoj krizi (ko da je s Marsa pao), G-news sitno bode neke komentare scene, Zvone opet puca na priču o našim dosadnim i bezperspektivnim političarima, a Skviki, najmudriji među mudrima kaže da mu je dosta.

E pa Skviki i meni je više dosta.

Nakon Vizije Tiaktiva, vrijeme je za nešto noviji članak. Odmah da napomenem, ukoliko vam politička teorija nije mila, nemojte čitati ovaj tekst. Niti je lijep, niti je lijepo oblikovan, niti ima prevelike veze sa aktualnom situacijom. Ako imate neobične sklonosti, samo naprijed, radi vas tekst i prosljeđujem :-)

Dakle:

Javne osobe koje imaju utjecaj na oblikovanje društvenog mnijenja na značajnu poziciju dolaze kroz afirmaciju u svojoj političkoj bazi.

Ta baza bi u idealnom demokratskom društvu proizlazila iz same javnosti, no postojeći surogat demokracije funkcionira kroz posredovanje masovnih medija i interesa njihovih vlasničkih struktura što najčešće predstavlja tiražu i masovnost nauštrb kvalitete. Mediji se stoga hrane senzacionalizmom, što spretni političari u obračunu sa svojim konkurentima iskorištavaju kroz obostrani interes medija i političara sa manjkom skrupula.