Kako sam ponovo isprovociran ovaj puta od strane Zorana Oštrića, koji između ostalog tvrdi da je povjesničar, a u svom neznanju ili hotimićnom „neznanju“ zaboravlja činjenice i uvijek ispočetka daje objašnjenja, gdje tzv.“hrvatske antifašiste“, stavlja uz bok Saveznika u borbi protiv fašizma i nacizma, odlučio sam napisati još jedan dnevnik na nepresušnu temu tzv.“antifašizma“. Dnevnik je trebao biti komentar u sklopu Oštrićeva dnevnika, ali kako je predug, želio sam još jednom po posljednji puta pokušati otvoriti čvrsto zatvorene horizonte raznih Oštrića na ovim stranicama.
Razina neznanja kojom ovaj povjesničar socijalističkog tipa raspolaže stvarno me zadivila, kao i spremnost da do zadnje kapi krvi brani posljednje uporište socijalističkog morala u liku i djelu Stjepana Mesića, posljednjeg Mohikanca staljinističkog boljševizma.
Prenosim priopćenje Udruge mladih antifašista povodom jučerašnjeg koncerta i izjava Marka Perkovića Thompsona u Biogradu.
Nakon jučerašnjeg koncerta Marka Perkovića konačno su pale sve maske.
Do tada se ustaški pozdrav "Za dom spremni" nije izgovarao u cijelosti već je dio urlala publika, a dio sam pjevač. Izgleda da je ponovno sazrjelo vrijeme da se ovaj poklič koristi javno i bez ikakvog straha od osude javnosti.
Velika kriza kapitalizma tridesetih godina bila je pogodno tlo za uspon na vlast raznih fašističkih pokreta čiji su sljedbenici pobili milijune ljudi. Kriza tada nije zaobišla ni Hrvatsku. Pod pokličem "Za dom spremni", fašisti su pobili stotine tisuća ljudi. Danas, sedamdeset godina kasnije, na pomolu je još veća kriza kapitalizma.
Ukoliko kapitalizam ne želi svoj kraj, neminovno će stvoriti fašizam kao zadnje sredstvo obrane. Hrvatska nije bila pošteđena fašizma tada, a niti neće biti ni danas ako se ne usprotivi ovakvim ispadima.
„Sun Tzu na prozorčiću“
Ili kako se brutalno obračunati s hrvatskim svetinjama by Predrag Lucić
Interesantno je da se na ovim stranicama nitko nije osvrnuo na još jedan pisani uradak zakletog protivnika svega hrvatskog tzv. novinara Miljenka Jergovića, koji u JL od subote 27.lipnja 2009. godine u hvalospjevnim proljevnim tiradama slavi monstruozan i neukusan uradak tzv.pjesnika Predraga Lucića „Sun Tzu na prozorčiću“, svojevrstan nastavak isto tako intonirane zbirke pjesama „Haiku, haiku, jebem ti maiku“ iz 2003. godine.
Izdavač ove knjige zapravo me ne čudi jer iz feralove biblioteke ionako ništa dobra nikada neće izaći, već samo pljuvanje po hrvatskim svetinjama.
Čudi me nedostatak reakcije na tekst Miljenka Jergovića koji doslovno kaže:
„Knjiga „Sun Tzu na prozorčiću“ pametna je, duhovita i potresna. Svakako je bolja i moralnija od svog autora, što je svakako kompliment samome Luciću, jer su slabe i jadne one knjige, a takvih je, na žalost, većina, od kojih su njihovi autori pametniji i bolji.“
Ovaj tekst je pomalo dugačak no mislim da bi ga svi koji redovito kreiraju sadržaj na pollitici trebali pročitati. Tekst je nastao (djelomično) kao moj odgovor na nekolicinu privatnih poruka, mailova i komentara koji upozoravaju na srozavanje razine diskusije na pollitika.com.
Pollitika.com je nastala negdje u ljeto 2006 godine i ideja je tada bila okupiti ljude koji su voljni diskutirati o politici na jednome mjestu, no da se to radi na način koji je malo smisleniji i sadržajniji od diskusija koje se događaju na forumima. Blog forma je tu puno primjerenija pa je tako i pollitika nastala kao kolaborativni/grupni blog. Također, iako site koji mi je bio "inspiracija" za pollitiku okuplja samo jednu političku grupaciju - hrvatska mi se čini(la) nekako premalenom za takav pristup, te je u startu zamišljeno da svatko može pisati na politici neovisno o političkom stavu li svjetonazoru. Osim toga, kako bi osigurali neutralnost dizajniran je sustav ocjenjivanja koj služi kako bi pojedine dnevnike izdigli od ostalih i stavili ih na naslovnicu prema široj publici, dok su komentari također podložni ocjenjivanju. Dakle, dobro ocijenjeni članci završavaju na naslovnici, vrlo rijetko loše ocijenjeni dnevnici budu "pobrisani" (ovo nije točna definicija, jer dnevnik nikada nije izbrisan, njemu su samo promijenjena prava pristupa na način da im može pristupiti administrator i autor teksta). Dobro ocijenjeni komentari idu prvenstveno kao pozitivni bodovi autoru komentara, dok dovoljni broj negativnih ocjena komentara miče samoglasnike s tog komentara. Kombinacija aktivnosti i ocjenjivanja služi i za gradnju karme tj. virtualnog autoriteta pojedinih autora.
Svi smo mi Hrvati, ali dijele nas nijanse, jedni su GINULI, drugi vikali ZNA SE!
A neki još i danas svašta viču, zar ne? Iako će uskoro dva desetljeća otkako je započeo Domovinski rat, mi se još nismo pomakli sa istog mjesta. Još uvijek sijemo mržnju na sve oko sebe, još uvijek preziremo narode koji su sa nama živjeli u Jugoslaviji i još uvijek se busamo u prsa sa HRVATSTVOM!
Hrvatstvo- kako ljigavo zvuči ta riječ kada izlazi iz ustiju troličnjaka koji su za vrijeme Jugoslavije bili Veliki Drugari i Drugarice, a danas su Veliki Hrvati i Hrvatice. Krug koji kola ovim prostorima, nikada neće biti zatvoren. Zašto? Zbog mentaliteta koji se prilagođava i uvlači sustavu koji je na vlasti u guzicu. Da sutra hrvatska postane kraljevina, svi oni koji su za vrijeme prošlog sistema imali crvene partijske knjižice koje i danas čuvaju pod jastukom za "nedaj Bože",a koji su se onda nazivali Velikim drugarima i drugaricama,a danas se nazivaju velikim hrvatima i hrvaticama, odjednom bi počeli pljuvati i po onome što su sada- Veliki hrvati i Hrvatice.
Ovim putem dižem glas protiv Gradskog vječa Pule, zbog odluke da se zbog radova na Areni ( pazi molim te – usred sezone ), odbije mogućnost koncerata Gorana Bregovića, Severine.
DIŽEM GLAS – protiv zabrane koncerta Gorana Bregovića, zato jer je podržavavši Srbe za vrijeme njihove NOB protiv Hrvatske ustašoidne tvorevine zvane Republika Hrvatska, zaslužio da mu se, ne samo dozvoli održavanje koncerta u Areni (Pulskoj), već i da mu grad Pula napravi spomenik, po uzoru na slične spomenike narodnim herojima.
DIŽEM GLAS- protiv zabrane koncerta največoj pjevačkoj i glumačkoj zvijezdi hrvatske novije povijest Severini Vučković, zato jer je to jedna od rijetkih osoba koja je uspjela proslaviti Hrvatsku širom svijeta, zahvaljujući 11 minutnom uratku koji vrvi od predivnih scena, a napose stoga što je na mala vrata uspjela hrvatskoj mladeži prezentirati najljepšu muziku na svijetu, pokazavši da i mi konja ( sory, kobilu ) za trku imamo, da ne postoje samo tamo neke Karleuše, Cece i slične, već je tu SEVE-nacionale.
Današnja press konferencija koju je u Puli održao Damir Kajin razotkrila je gotovo u potpunosti cijelu priču vezanu uz slučaj "Pazinske bombe". Damir Kajin koji posljednjih nekoliko dana izgleda izgubljeno pokazao je pismo koje je nekome tko je blizak Kajinu poslao ni manje ni više nego BRAT OSUMNJIČENOG BOMBAŠA VILIJA BONA. Boris Bon. U pismu bombašev brat hvali Kajina na sva usta i cijelo pismo djeluje kao da ga je pisao osobno Damir Kajin. Evo samo jedne rečenice: "Drago mi je da Kajin ima kuraja i ostale organe za javni nastup,ali izgleda da često gleda u kristalnu kuglu,i drago mi je i to poštujem da osobno kao Damir Kajin, ne skrivajući se iza nikoga, sa svojom javnom ulogom pokazuje od kud smrdi". Ostatak pisma je slične razine pismenosti i razmišljanja. Naročito je zanimljiv detalj da je osumnjičeni bombaš Vili Bon po kazivanju njegovog brata napustio HDZ nakon što su iz njega istupili Mesić i Manolić (on to naziva "Mesić/Manolić neuspjeha") čime je jasno dano do znanja da je bombaš Vili Bon politički istomišljenik aktualnog predsjednika Stjepana Mesića. Kolike su šanse da istovremeno bude i Thompsonov fan nije potrebno isticati.
Ovo je nastavak od prošlog dnevnika. Kako Damir Kajin i drugi iznose nevjerojatno bezobrazne zaključke red je da se na iste i odgovori. Motiv za ovaj dnevnik su najnovije izjave za medije. U njima se navodi nekoliko nelogičnih zaključaka.
1. "Iako službene informacije o motivima nema, prema neslužbenima se Bon na ovakav postupak navodno odlučio nezadovoljan činjenicom da Thompsonu nije dozvoljeno održavanje koncerta u pulskoj Areni, već je smješten u ovakav "neadekvatan prostor"
Ad1. Nevjerojatna čudna odluka da se zbog zabrane koncerata na jednoj lokaciji, U ZRAK DIŽE LOKACIJA na kojoj koncert nije zabranjen. Thompsonu nije dopušten nastup nigdje u Istri OSIM u Boćarskom domu u Pazinu i onda njegov "fan" diže u zrak upravo tu lokaciju kako bi spriječio da pjevač kojeg sluša uopće bilo gdje nastupi??? Nije Thompson smješten u neadekvatan prostor nego je unajmio jedini prostor koji nije 100% pod političkom kontrolom u cijeloj županiji što opet govori jako puno o toj potpuno politički kontroliranoj županiji. Novinari, novinari. Ako ste vi glupi to ne znači da su i vaši čitatelji glupi.
Prije 16 godina usred Sarajeva na Baščaršiji dogodio se svima poznati oružani napad na povorku svatova, i to pravoslavnu. Ubijen je svat po imenu Nikola Gardović ("Pucanj u srpske svatove"). Ubojstvo je javno priznao sarajevski kriminalac Ramiz Delalić Čelo za što mu je i suđeno. Delalić je za vrijeme rata zapovijedao jednom postrojbom Armije BiH čiji su pripadnici počinili zločine nad Hrvatima, a nakon rata je navodno nastavio baviti se kriminalom. Delalić je ubijen 2007. godine navodno u mafijaškom obračunu. Suđenje za ubojstvo srpskog svata je prekinuto i tajne su otišle u grob.
Neovisni, ali ne i neutralni