Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Poštovani blogeri s pollitike, ovo je moje oproštajno pismo s vama. Nismo se dugo družili jer ja vrlo brzo učim, pa brzo i napuštam jalove poslove.
Naime došavši ovdje prije par tjedana, ponadao sam se da sam pronašao internetsko mjesto gdje se može ozbiljno raspravljati o političkim temama. No ubrzo sam ustanovio da i ovo mjesto pati od istih boljki kao i ostali anonimni forumi: ljudi pod nickovima nemaju odgovornosti za riječi koje iznose. Jučer sam pak ustanovio sam da ovdje nisu rijetke niti prijetnje fizičkim nasiljem.
Tako se recimo, bez ikakvih adminstratorskih sankcija na pollitici.com može izjaviti da "bi pucao pištoljem" u premijera RH, dok je meni također prijećeno fizičkim nasiljem (poruka "jelenskoj": samo dođi, živim u Petrinjskoj ulici).
Nažalost, kraj godine 2008. označen je masakrima u pojasu Gaze. Prosvjedi se organiziraju u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Ne znam zašto je organiziran ispred džamije, a ne ispred izraelskog veleposlanstva (Ulica grada Vukovara 271) gdje bi bilo logično, ali ipak ću biti tamo. U skladu s pacifističkim načelima, solidarnost treba izraziti s onim, tko je slabiji.
Prenosim sa facebook event info Prosvjed solidarnosti s palestinskim narodom u Gazi
Terorizam ne postoji (osim državnog, dakako). Evo i par podataka koji to potvrđuju: U 2006. godini, prema podacima američkog State Department-a 20 000 civila poginulo je kao rezultat terorističkih aktivnosti. Na prvi pogled ne tako mali broj. No, isti broj djece umire diljem svijeta svakih 12 sati od gladi i bolesti. Isti broj ljudi umire samo od AIDS-a svaka 3 dana. 2/3 svih civila poginulih od terorizma u 2006. godini poginulo je u Iraku, oko 14 000. Od tih 14 000 tridesetak je bilo američkih državljana. Broj američkih civila poginulih od terorističkih aktivnosti izvan Iraka je tek desetak. Pa ipak, Amerika vodi globalni rat protiv terorizma po čitavom svijetu.
Broj europljana koji su poginuli od posljedica terorizma je smiješno mali. Svjedno, EU, kao dobra kolonija, slijedi Ameriku i aktivno se bori protiv terorizma. Tragikomična je i spremnost njemačke vlade da se sve više uključuje u uvođenje mira u svijetu.
Iako sam danas planirao objaviti nastavak jučerašnjeg dnevnika to danas više nema smisla jer se okolnosti ovog slučaja mijenjaju iz sata u sat. Damir Kajin održava konferenciju za konferencijom, HDZ se također uključio u medijski rat, a policija se ponaša izgubljeno dok mediji igraju prljave političke igre. Slučaj "Pazinske bombe" je tako postao najkontroverzniji događaj godine što je vrlo opasno jer slučaj nije bezazlen. Danas znamo da se radi o ČINU KLASIČNOG TERORIZMA s političkim premisama koje ne baštine neke marginalne pararevolucionarne skupine nego samoproglašena građanska elita na čelu s Damirom Kajinom. Antifašizam kao sredstvo ideološke borbe u 21. stoljeću je identificiran s terorizmom.
Za početak bi se trebali ponoviti motivi postavljanja bombe u Pazinu.
1. Dizanjem u zrak Boćarskog doma u Pazinu umanjuje se mogućnost održavanja Thompsonovog koncerta, a sam Kajin je rekao da će SVE učiniti da Thompson ne dođe
RTL prenosi šturu vijest, bez dodatnih komentara (iz dana u dan su sve bolji-barem meni) kako je netko sa Yugom 45 izvršio uspješan napad na sabor RH.
Posljednjih dana načitali smo se tekstova o nedavnim ubojstvima u Zagrebu, baš kao i tekstova o izvajama vodećih ljudi ove države – u prvom redu predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Mesić je, podsjetimo, odmah nakon atentata na Ivu Pukanića objavio kako je „terorizam došao na ulice našeg glavnog grada“, dok je Sanader na pressici izjavio kako „nećemo dopustiti da Hrvatska postane Beirut“. Da bi se dala prava ocjena izjava koje je vodeći dvojac poslao (kako domaćoj tako i svjetskoj) javnosti potrebno je prvo promotriti širi kontekst u kojemu se sve ovo događa.
Malo prije sam na HRT1 čuo komentar izjave premijera nakon izvanredne sjednice VONS-a. Ono što me zabrinjava, kao "promatrača sa klupe", zar su oni stvarno toliko sigurni u sebe kad misle da narod kojim vladaju/upravljaju "puši" ovakva objašnjenja. "Odlučno" je gobelovski zamijenjeno sa "još odlučnije", "energično" sa "još energičnije".....pa iako je od političara, previše je! Rezultat sjednice VONS-a je da će se povećati državna administracija po županijama sa ciljem utvrđivanja porijekla imovine, određivanja koja je sumnjiva koja nije (baš me zanima koji će biti kriteriji) i onda sve to na sud, pa oduzeti......... Neodoljivo me podsjeća na lekalizaciju ilegalno stečenog "izabranih". A oni koji nisu "izabrani" će biti žrtve nove hajke na vještice.
"Večerašnjim atentatom u kojem su poginuli novinar i izdavač Ivo Pukanić i stručnjak za marketing tjednika Nacional Niko Franić, terorizam je ušao na ulice glavnog grada Republike Hrvatske. Kriminalno podzemlje suočilo je pravnu državu i cijeli sustav s izazovom s kakvim se do sada nismo susreli. Svaki građanin Republike Hrvatske s pravom se večeras pita: tko je sljedeći? Na teror i terorizam država i sustav moraju odgovoriti trenutno, energično i sa svim raspoloživim mjerama. Ovo je trenutak kada naše društvo mora biti jedinstveno. Pitanje s kojim se suočavamo jest: ili mi, ili oni", oglasio se predsjednik države Stjepan Mesić. I tako prvi usmjerio priču o atentatu na Ivu Pukanića prema nekom novom, nepoznatom terenu - terorizmu - čime se izbjeglo da se opravdani bijes građana usmjeri prema njemu i Ivi Sanaderu, jer su upravo njih dvojica, svojim ovlastima, dužni spriječiti da se terorizam na ulicama Zagreba uopće dogodi. I u tome su itekako bili uspješni - pogledajte naslovnicu Jutarnjeg lista, a vjerojatno su i sve druge slične - terorizam tako zastrašujuće zvuči, da sad svi stavljaju glave na kup i čekaju što će oni isti, koji nisu spriječili da do ovih mafijaških obračuna dođe, napraviti da bi nas građane izvukli iz ove teške situacije. To je spin, to je uokviravanje priče (eng. framing), kada priču usmjeravate u željenom smjeru, odmičući, bar za neko vrijeme, opasnost od kritika od sebe. Akcija je bila vrlo koordinirana. Sanader je puhao u isti rog...
Zaprepašten sam. Ne mogu vjerovati. Još jučer, od dnevnika na HRT-u ne modu doći k sebi. Jednostavno ne vjerujem da smo moralno potonuli toliko duboko.
Dražen Budiša, veliki hrvatski političar i kandidat za predsjednika RH je u društvu stotinjak ljudi dočekao teroristu, ubojicu i dugogodišnjeg zatvorenika američkih zatvora Zvonka Bušića. Dočekao ga je sa hvalospjevima i pohvalama. Istovremeno ta ekipa štovatelja lika i djela Zvonka Bušića skandirala je i ponašala se prema njemu kao prema nacionalnom junaku. Sramota.
Neovisni, ali ne i neutralni