Molba
Bezbroj puta je ovdje ponovljeno jedno te isto pitanje: Svi pišu, o svemu i svačemu, ali što učiniti? Dajte rješenja… Ne znam je li ovo rješenje ali bi možda moglo pomoći.
Moja se Molba sastoji u slijedećem:
Možemo li mi kao građani, kao grupa pojedinaca stvoriti banku?
Naime, država je u očitom dužničkom ropstvu, građani u još težem. Dižu se krediti, "prebijaju" stari, pokušava se i da nešto "preostane" od novog kredita za barem platiti zaostale račune i dugove, tonemo sve dublje i dublje u dužničko ropstvo. Tim kreditom za "prebijanje" starih se plaća "kamata na kamatu" što je neviđeno "zelenaštvo" čak i veće nego među mafijaškim "zelenašima". Ljudi, obični građani, prosječni, najmanje 50% njih su jednostavno prisiljeni dizati takve kredite da bi preživjeli. Doslovce. Kamate su stravične.
Ako sam dobro upamtio, zarada banaka u RH samo na dozvoljenim i nedozvoljenim minusima je bila prošle godine više nego duplo veća u odnosu na redovitu zaradu od redovitih kredita.
Ajme ne mogu vjerovati što gledam (Latinica, 24. rujan)
1) glupača gđa (ne znam joj ime, nije niti važno. Toliko je glupa da je pristala sramotiti se na nacionalnoj televiziji)
Kaže glupača o fabrikama u ex-Yu i Hrvatskoj prvenstveno
- mi imamo dobre tvornice -ha, ha ha
- visoko-stručni management - ha, ha ha ha
- čak su i Japanci su dolazili kod nas po tehnologiju - ha, ha, ha, ha, ha, ha
- tajkuni koji su kupili/dobili tvornice (a to su bili ti isti direktori koj je u točci 2 prozvala visoko-stručnim managementom) su kad je uspješna fabrika postala njihova izgubili svu pamet koju su imali u točci 2 i i tvornice su propadale pa su ih oni prodali. A mogli su biti bogati...
Tijekom petnaest godina hrvatske samostalnosti, hrvatski su branitelji predmet mnogih rasprava. Kovani su u zvijezde, služili kao argument ili pak politički dekor mnogim političarima i strankama, bili dijeljeni na lijeve i desne, prisvajani i gurani u razne političke tabore. Ponekad su stavljani i u ulogu dobre udavače oko koje se guraju prosci donoseći i nudeći različite darove, ne bi li ova baš njih izabrala.
Ovo posljednje smo imali priliku promatrati svaki put kad bi Hrvatski sabor donosio ili mijenjao zakon koji regulira braniteljska prava. Skupila je tako naša udavača lijepih poklona, pa i obećanja o još ljepšima. Društvo, ta neimenovana i amorfna masa ljudi, vremenom je mijenjalo svoj odnos prema onima koji su se oružjem, riskirajući, a prečesto i žrtvujući svoje živote borili za samostalnu i prema svojim građanima pošteniju državu.
Neovisni, ali ne i neutralni