Tko je komu metnuo u najnovijem cirkusu koji se vodi kao izbori za predsjednika Srbije. Još glasačke kutije nisu bile ni zatvorene a Rompuy i Barosso čestitaju Nikoliću. Jesu li EU birokrati slučajno "pogriješili pobjednika"!
Kakve veze ima grčki scenarij sa preuranjenom čestitkom srpskim radikalima. Kakve veze sa demokracijom ima izlaznost od 46% - moglo je biti i 9% dragom bogu svejedno, na zapadu ništa novo. Ili ipak...
http://www.vecernji.hr/vijesti/tadic-priznao-poraz-cestitao-nikolicu-pob...
http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/hr/features/setimes/features...
Kanadski pisac Danijel Estulin, autor knjige „Klub Bilderberg“, tvrdi da ovu grupu čini oko 350 osoba, koje poseduju preko 80 odsto ukupnog svetskog bogatstva. Unutar Bilderberga se nalazi savet od 120 članova, koji funkcioniše kao svetska vlada iz pozadine.
"Moderno ropstvo" govori o tome da je suvremena državna administracija u ropskom položaju u odnosu na društvo kojim upravlja
[Slika]
Sretan vam Dan… hm, nečeg. Otkako je Lex Škrabalo 2001/2002. godine učinkovito anestezirao i zatupio noviju simboličku hrvatsku povijest, od jednog Dana državnosti dobili smo ih nekoliko. Nekakvih. Koje slavimo, ali nismo baš sigurni o čemu se radi.
Sjećamo se samo da su uvoditelji današnjeg Dana… hm, nečeg, baš na taj isti dan 1991. godine hrpimice napustili Sabor. Tko zna zašto. Valjda se s… hm, nečim, nisu slagali.
Današnji Dan… hm, nečeg, slavi i predsjednik Josipović. On se vjerojatno dobro sjeća o čemu se radilo davne 1991, pa je bio toliko slavljenički raspoložen da je na tulum pozvao i svog prijatelja, srpskog predsjednika Borisa Tadića. Ali, to se nije baš svima svidjelo. Kažu, nije red na Dan… hm, nečeg, zvati šefa države koja je učinila baš sve moguće da tog… hm, nečeg, ne bude.
Već stopedeset godina to zlo traje,
još od Garašanina korijene vuče.
Velikosrbi svoje namjere ne taje,
dok zacrtane ciljeve ne poluče.
Sve od Vuka preko Karađorđevića,
uz blagoslov SPC-a, um Ćosića,
do vrlog mirotvorca Miloševića;
vuku ti geni i evropejca Tadića.
Memorandum SANU dao je okvire:
ugrožene Srbe u sastav Srbije!
Ognjem i mačem, silom bi da se šire.
Jûgu sruše, al' nema Srboslavije.
Na zgarištu SFRJ, u plamenu rata,
velike žrtve, rode se nove države,
Srbija k tome i bez Kosova osta,
na zlu glasu, poharana i bez slave.
I Hrvatska tad se diže iz pepela,
stradalnica, al' pobjednica u ratu.
Poratne igre vode je do raspela,
Srbi ispali žrtve naspram Hrvatu.
Na djelu je Memorandum, novi, svježi, (1)
Srbija se njim vješto iz blata vadi,
ona nije kriva, od osuda bježi,
još žrtve progoni, hoće da im sudi.
K'o guske u magli Hrvati sveđ gaze,
preko Beograda u Europu plaze.
U nazad dosta vremena raspravljamo o lošem gospodarskom i moralnom stanju u Republici Hrvatskoj. Uz put prolaze sastanci u Smederevu.
Lijepo je to kad nekad dvije sukobljene zemlje ponovno uspostavljaju mostove i grade dobrosusjedske odnose. dobro je to za sve nas. Dobro je to i za našu djecu jer im pruža garanciju mira a ne uludo prosipanje života. Sve u svemu to je u redu i tako mora biti.
No....
Misao navedenu u naslovu posudio sam od slovenskog filozofa Tarasa Kermaunera. Doduše, on ne misli dobro niti o velikim zajednicama: velika društva su kao velike koljačke bande. Navodim ove izreke da bih navukao čitatelja na kratko analizu i vrednovanje pojmova kao što su nacija, nacionalna država, suverenitet, integracije i globalizam u uvjetima početka 21. stoljeća.. Zaslijepljenost starim vrijednostima, kao što je inzistiranje na zadataku realizacije modela nacionalne države, koji nas je iscrpio svojim medunacionalnim svetim ratovima u 90-ima, onako kako je to bilo u Zapadnoj Evropi od sredine 19. do sredine 20. vijeka – suočava nas danas sa činjenicama života. Pogledajmo ukratko rezultate naših nastojanja.
U netom usvojenim ustavnim promjenama sa stajališta državnih interesa Republike Hrvatske najvažnija je bila intervencija Vesne Pusić zastupnice Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata koja se usprotivila prijedlogu Vlada da se Zajedničkom vijeću općina (ZVO) sa većinskim stanovništvom srpske manjine na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije prizna status pravne osobe.
Treba podsjetiti da je Zajedničko vijeće općina u tim županijama formirano na temelju Erdutskog sporazuma potpisanog 15. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu kao prijelaznog rješenja za mirnu integraciju hrvatskog Podunavlja u Republiku Hrvatsku. Erdutski sporazum doveo je do formiranja prijelazne uprave kao posljednje operacije Ujedinjenih naroda na području Republike Hrvatske, poznate pod nazivom UNTAES, ustanovljene rezolucijom Vijeća sigurnosti od 15. siječnja 1996. godine.
Srbi su opet preživjeli jedan od svojih brojnih izbornih pročišćavanja, u kojima se lagano ali sigurno okreću k Zapadu. Koliko god još u Srbiji je jako prisutan duh pokojnog Slobodana Miloševića i još živog haškog harlekina Vojislava Šešelja, stvari se preokreću. Ovo iskrenje između službene hrvatske i srpske politike (izjave Vuka Jeremića i nota Gordana Jandrokovića) su više ipak svaki za internu upotrebu, mada bi ih bilo ipak bolje malo promućkati prije upotrebe. Naime srpska strana nikako da sastavi prozapadnu vlast koja bi ostvarila bitne razvojne pomake, pa se već osjećaju novi izbori u zraku. Hrvatska strana nikako da stabilizira bitne životne stvari (izborna neutemeljenost i neuvjerljivost novo uspostavljene hrvatske vlasti, koju sada komplicira inflatorni galop, uz pomanjkanje kompetencija na svim razinama). Tako nažalost i mi i oni i dalje smo sve usamljeniji na Balkanu, jer neki oni drugi su već u Europskoj uniji (Grčka, Ruminsjka, Bugarska, Slovenija) neki su bliži od nas, iako se naoko tako ne čini.
Na danasnji dan zakucan je posljednji cavao na lijesu moderne Srbije. Skup koji je protekao u pozivanju kosovskog zaveta na skup svih srpskih glava u obranu mitskog pupka svekolikog srpstva zatro je pomisao proeuropske Srbije za dulje vrijeme.
Ponovno gradjenje Srpskog nacionalnog programa objedinio je nacionalisticke, kvazi socijalisticke koje u simbiozi cine pravi nacionalsocijalisticki pokret i po nastupu i po idejama uz kvazi demokrate koji je prvi put u svojoj kostunicavoj povijesti podigao glas kako bi ustvrdio da je Kosovo Srbija. Uz to je bio i jedan vrhunski redatelj ali los covjek koji je postao Nemanja ali se jos odaziva kao Emir i koji je trazio miseve ali ih nije nasao. Onaj koji je proteklih godina tom svom smradnom drustvu koje se upravo gusi u mirisu kandila davao demokratski oblik i nekakvu nadu moderne Srbije sjedi u Rumuniji i razmislja sto i kako dalje jer njegov slogan osvajanja europe geslom i europa i Kosovo propao je kroz pojanje amfilohija i bradatih drugova. Na ovaj nacin Srbija se vraca Kosovskom mitu kao novom nacionalnom programu ili bolje receno programu polovine devetnaestog stoljeca.
Kada se spominje politička trgovina u Hrvatskoj ne može se ne spomenuti mahera takve trgovine Antu Đapića. Đapić, doživotni predsjednik Hrvatske stranke prava koji vlada sa stilom diktatora, u ime svoje stranke sklapao je koalicije i dogovarao suradnje sa svakim tko mu je mogao ponuditi nešto od čega bi on imao koristi.
Đapićev HSP nastao je u mutnim igrama HDZ-a koje su trebale izbaciti iz politike Dobroslava Paragu. Raznim smicalicama uz pomoć pravosuđa smjenjen je Paraga i instaliran Đapić. Od tada ta stranka lešinari hrvatskom politikom i za sitan novac prodaje ugled nekolicine svojih političara. Od tih trgovina u sjećanju mi ostalo Đapićevo nezadovoljstvo iz Tuđmanove ere. Žalio se da je za HDZ odradio svoj dio dogovora a da Tuđman nije. Nije zaposlio Đapičevog čovjeka kao poslovođu na benzinskoj stanici.
