Proteklih 10 godina RH se između ostalih stvari bavi i deregulacijom telekomunikacijskog tržišta odnosno stvaranjem poštenih uvijeta za tržišno nadmetanje.
U deset godina ozbiljne nacije dođu recimo od orbite do mjeseca ili nekog drugog velikog cilja, a naša se država na putu prema stavranju poštenih tržišnih uvjeta pomakla manje od nikoliko.
U ovih deset godina tri puta se donosio novi Zakon kojim se uređuje to područje. Svaki put se donošenje novog Zakona objašnjavalo "usklađivanjem hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom". To je moguće samo na dva načina:
1). da je EU tri puta u proteklih 10 godina mjenjala svoje preporuke i da su sve zemlje članice usklađivale nacionalne zakone ili
2.) da LAŽU.
Ja znam odgovor, a uvjeren sam da ćete i vi vrlo brzo skužiti ako već prije niste zanli o čemu se ovdje radi.
O Internetu se ovdje već dosta pisalo, izmedju ostaloga o dominaciji i (de facto) monopolu T-HT-a u pružanju internetskih usluga. Neki su ogorčeni i zabrinuti, dok drugi ne vide nikakav problem u trenutnoj situaciji i navode nezainteresiranost i nevoljkost konkurencije za ulaganjima razlogom trenutne situacije. A ono što je nedvojbeno, jest da «internetizacija» Hrvatske posustaje, prije svega u smislu povećanja broja priključaka. Posljednjih godina, napredak je ostvaren zamjenom starih modemskih prikljčaka širokopojasnim (ADSL) priključcima, dok broj novih priključaka ne imponira. O tome je mrak nedavno iscrpno pisao. A brojni komentari su iscrtali jednu prilično nezadovoljavajuću sliku sadašnjeg stanja.
Business.hr objavio je zanimljiv članak pod nazivom „Orco kao financijskog direktora Sunčanog Hvara zaposlio svjetskog prevaranta“. Radi se o Johnu Davyu s nizom optužbi za financijske malverzacije i prijevare u Kanadi, Saudijskoj Arabiji i na Novom Zelandu. Čudi li vas takva vijest s obzirom na dosadašnje informacije oko JPP-a (koji to i nije) u Sunčanom Hvaru?
Kako bi nastavili u revijalnom tonu, jučer je na Radiju 101 objavljena vijest da Europska komisija s velikim zanimanjem prati razvoj događaja u slučaju Brodosplit kojeg ne bi ni bilo da se austrijski interpol nije upleo u cijelu priču. Čak štoviše, Hrvatska je dobila packe zbog mizernih rezultata u borbi protiv korupcije.
Slijedi jedan neuobičajeni tekst za ovo mjesto. Odmah da napomenem niti sam financijski stručnjak da mogu kvalificirano diskutirati o ovome pitanju niti se pretvaram da razumijem cijelu priču, pišem onako kako je ja vidim i kako se to već piše na drugim mjestima, na temelju ovog teksta ne smijete donijeti nikakvu financijsku odluku i sve morate uzeti s rezervom, a također napominjem da ne posjedujem nikakav meni poznati financijski interes niti dionice ili obveznice tvrtke o kojoj pišem (ali posjedujem dionice konkurentnskog telekoma). Dakle, sve što ovdje pročitate ide na vlastitu odgovornost (vašu, ne moju).
Ovih dana događa se još jedan u nizu IPO-a, i to ovaj puta Optima telekoma. O tome se intenzivno piše na različitim forumima (ja sam se konkretno zakvačio na poslovni dnevnik i mojnovac). Dobro pročitajte ono što tamo piše jer ima zabavnih stvari, a neki moji zaključci bazirani na raspravi sa foruma su dolje niže.
Proteklih tjedana nekih desetak posto građana ove zemlje uspjelo je profitirati nekoliko tisuća kuna kupovinom povlaštenih paketa dionica tvrtke T-HT, kojoj je na čelu Ivica Mudrinić. No tko je u biti Ivica Mudrinić i kako se on našao na čelu T-HT? Nacional je krajem 2006. objavio intervju s Ivicom Mudrinićem u kojemu donosi i kratki pregled njegove biografije u kojemu nećete naći ništa posebno. Mudrinić s 11 godina odlazi u Kanadu, tamo se školuje gdje i diplomira, pa se zaposli, počne čitati hrvatski tisak, hvata ga nostalgija, s promjenom vlasti vraća se kao veliki domoljub, bla bla bla…
Ovdje ćemo se baviti stvarima o kojima Ivica Mudrinić rado šuti.
Presladak komentar na temu IPO-izborne kampanje:
"...Ako je namjera bila pokloniti novac hrvatskim građanima, zašto je trebalo ljude tjerati da stoje u redovima za upis, dižu kredite u bankama i otvaraju račune za trgovanje dionicama kod brokera?
U cijelom tom procesu nastao je znatan transakcijski trošak koji se dijelom prelio u džepove bankara i brokera, a da i ne govorimo o ukupnu broju radnih sati izgubljenih u redovima i ostalim administrativnim procedurama.
Zar stvarno taj novac nije mogao biti poklonjen a da se pritom stotine tisuća hrvatskih građana ne natjeraju na ulogu sitnih preprodavača dionica? Zar ne bi bilo elegantnije i neusporedivo efikasnije IPO napraviti po pravilima struke i alocirati dionice najboljim ponuđačima po najvećoj mogućoj cijeni, uključujući i građane koji istinski žele kupiti dionice HT-a, te onda, ako je namjera takva, jednostavno dio prihoda od prodaje podijeliti građanima?
Stampedo kojega smo gledali posljednjih tjedana u vezi upisa dionica Hrvatskog telekoma ni u kojem slučaju ne znači da su široke narodne mase počele shvaćati bit dioničarstva / Što se zarade tiče, ona, barem zasad, na domaćem tržištu nije upitna. Pitanje je samo koliko ćete zaraditi. Takvo stanje, naravno, nije prirodno i nije održivo, pa i ne odgovara duhu tržišta kapitala / Dakle, zaradit će samo neki, a državna imovina prodana je ipak po mnogo nižoj cijeni nego što bi to bio slučaj da za nekoliko tjedana nisu na rasporedu izbori.
Dioničarstvo nije...
Toliko je narasla cijena dionice Te Ha Teja od početne javne ponude. A što nam govori prosječan Rvat?
-Pa nije to sad nešto...
Od prvih privatizacija kroz Hrvatsku je prošlo nekoliko modela kojima se nekada više nekada manje pokušavalo građanima dati mogućnost (važna riječ - mogućnost) da budu subjetki privatizacije a ne samo objekti. Mogućnost naravno ne JAMČI svima da će biti dioničari, ali omogućuje prednost da kao građani ove države kupe svoj paket dionica po povoljnim uvjetima. Zar može biti boljeg socijalnog pristupa?
Neovisni, ali ne i neutralni