Prije nekoliko dana na Sljemenu je završen svjetski skijaški cirkus. Zagreb je posjetilo puno sportaša, novinara i navijaća.
Za nekoliko dana započeti će Svjedsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj. Organizatori kažu da je sve spremno. Dvorane za odigravanje utakmica su gotove ili su privremeno gotove. Pripremne utakmice se odigravaju, igraći i publika se zagrijavaju. Za pripreme i izgradnju utrošeno je puno novaca, puno će ga se još iz džepova građana izvući i tko zna za što utući. Dvorane su građene pod “hitno”, izvođaći i financijeri dogovarali su se ekspresno. Afere su se rađale i zataškavale.
No što je tu je. Prvenstvo može poćeti.
Mislim na Austriju. I dokumentiram to ovom slikom:
Austrija je prva demokratska zemlja koju sam upoznao kad sam otišao na studij u Beč. Prvo vrijeme sam se svemu čudio. Ljepotama Austrije. Pristojnim profesorima i asistentima na Akademiji. Načinu ophođenja. Od ljubim ruke do djeljenja titula svakome.
Hrvatska je po svom društveno-političkom profilu vrlo slična Austriji. Austrija je naime puna škandala, tračeva, podvala, rastava i sastava.
Još kao studenti smo se šalili da su Austrijanci najpametniji narod na svijetu: uzeli su Nijemcima Beethovena a za uzvrat im dali Hitlera.
Gostujući u RTL-ovom talk showu, prema pisanju VL, premijer Sanader je najavio mogućnost da odustane od prijedloga (poznato?) tzv. rukometnog zakona prema kojem bi se ogromna lova namijenjena izgradnji i uređenju sportskih dvorana dijelila izvođačima i dobavljačima po nečijim diskrecijskim odlukama.
Tim potezom nas nastoji uvjeriti kako on osluškuje mišljenja i drži do toga što narod misli. Dan prije je pustio priču u medije kako vrata mogućoj korupciji nije htio otvoriti on, već da to čini «na zahtjev gradova». Da bismo povjerovali u to, morali bi postojati i drugi primjeri u kojima je postupao po zahtjevima jedinica lokalne samouprave. Kako to nije slučaj, osobno ne vjerujem da su gradovi imali prste u namjeravanim mutnim poslovima. Osim toga, većina gradova je opovrgla premijerovu tvrdnju.
Opet se drmaju temelji pravne države koji su u Hrvatskoj ovako i onako dobro protreseni. Pročitavši prijedlog Vlade o novom zakonu koji bi omogućio gradnju dvorana za rukomet po „posebnim pravilima“ koja izuzimaju primjenu postojeće zakonodavne regulative ostao sam malčice zapanjen. Štoviše, dvojim da li je prijedlog o tome da će se zemljišta, na kojima bi se trebale graditi objekti, moći oduzeti i bez pravomoćnog rješenja u suprotnosti s samim Ustavom Republike Hrvatske. Tako čl. 18 Ustava glasi:
Članak 18.
Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.