Prije godinu dana objavila sam dnevnik pod naslovom http://pollitika.com/pet-razloga-zbog-kojih-europa-puca
Sve što je tamo navedeno potvrđuje da je postojeća EU zamišljena kao nad-država, propali projekt iz jednog jedinog razloga - ne poštuje se volja građana, a demokracija prelazi u demonkraciju.
A što građani europe žele? Zašto izlaze na ulice i protestiraju? Zašto policija provodi tiraniju i primjenjujući silu žele porobiti građane i konačno im staviti okove ropstva-financijskog, ekonomskog, društvenog i svakog drugog oblika?
Nije to samo zbog bankstera i "too big to fail-to big to jail!"
Nekad fašizam danas ekvivalent za korporatizam. Korpokracija uz pomoć svjetskih bankara i EU birokracije silom guši sve ljudske slobode.
Svijet se nalazi na raskrsnici promjene društvene i ekonomske paradigme, a za to nam je potrebna viša razina svijesti o svijetu u kojem živimo i onama samima.
Zapravo, Novi Svjetski Poredak nema alternative osim suprotstavljenih vrijednosti humanizma nasuprot tiraniji i ropstvu.
Ovaj treći uradak pod naslovom Hrvatski izlaz iz krize upućen je nekim od kritičara Hrvatskog izlaza iz krize I.
Opet u formi pričice, i to ne zato što bih ja mislio da su oni pomalo retardirani, pa ne mogu shvatiti ništa kompleksnije, nego naprosto zato što je to najkraći i najugodniji način izražavanja.
No evo priče:
Kritičar
Bio jednom jedan čovjek pomalo čudne pameti. Nekom je prilikom je slušao o jednom velikom arapskom pjesniku i mudracu čije je pjesme i knjige od davnina hvalio cio ljudski rod. Čuvši što se o njemu sve govori, izrazi želju da i sam pročita njegove pjesme, i to u originalu, jer, kako je čuo, originali sadrže svo ono bogatstvo duha koje je pjesnik stavio u njih.
Ne prođe dugo vremena, a jedan mu njegov poznanik dostavi te pjesme i to upravo u originalu, kako je ovaj bio zaželio, i pisane arapskim pismom.
Kad je otvorio knjigu i htio početi čitati, vidio je da je dobio nekakvu knjigu sastavljenu od svakakvih nerazumljivih znakova sličnim škrabotinama, Nije znao da je to ustvari arapsko pismo. Ipak, jer su svi hvalili tog pjesnika, pokušavao je dugo vremena i vrlo uporno proniknuti u smisao tih «škrabotina».
Da bi promjenili državu i ono što nazivaju vlast, ljudi prvo moraju promijeniti način na koji razmišljaju kad misle o državi i vlasti.
1. Ljudi su postojali prije države.
2. Ljudi su se organizirali i našli zajedništvo te stvorili državu, a ne država "čovjeka".
3. Ljudi su stvorili državu zato da služi čovjeku, a ne zato da čovjek služi državi.
"Država" u našoj realnosti bi se mogla svesti na nekakvu organizaciju društva. Na čelu te organizacije su pojedinci koji vrlo otvoreno pokušavaju držati monopol. Kod večine je sasvim normalno da "država" bere poreze koji su doslovce nameti jer nismo ih dobrovoljno prihvatili več su ti pojedinci ih nametnuli nama i mi to prihvačamo i plačamo. Znači u toj organizaciji koju mi zovemo "Državom" postoji "vlast" koja silom nameče nama svima porezni režim koji ne služi u našu korist več doslovce na štetu nas ljudi koji živimo u takvoj državi.
To je svojevrsni "režim". (gledam našu sredinu u kojoj mi živimo, t.j. RH)
Nije mi bilo jasno kako to da čovjek/žena, ne prosječan, nego i daleko iznad prosjeka, pada u neumlje toliko da "svojima" gleda kroz prste za stvari koje su daleko izvan njegovog/njenog etički prihvatljivog. Kako to da se kod "onih spodoba" primjećuje najsitniji trun u oku, a deblo u svom, mada se spotičemo preko njega, je u najboljem slučaju "mala nepravilnost"? Čak i za osuđene kriminalce se nalaze sva moguća opravdanja... znate o čem' pričam.
Evo do čega sam došao:
Politika, kao moderna čeljust vremena živi svuda oko nas. Naime, koliko god mi držali da je politika zapravo pojam za procese kojima se donose neke odluke unutar određenih grupa ljudi, moramo prihvatiti činjenicu da se političko ponašanje odražava u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudi. Moć politike uvukla se u svaku sferu našega života i zapravo ne kažemo uzalud, kada god se dogode neke "muljaže" bez obzira kojem ogranku one pripadale, onaj naš stari, ali opće poznati, svjetski uzvik: "Ah, sve ti je to politika!"
Naime, što se više kao društvo razvijamo, sve češće koristimo "politiku" baš kao sinonim za "mutne poslove" i čini nam se da, gdje god "pobjegli" politika bježi za nama.
Budući da sam bila poprilicno razočarana pročitanim osvrtom iz večernjeg lista u svezi okruglog stola s temom interneta kao slobodnog medija, na koji nas je Mrak pozvao tj. obavjestio, obvezala sam se da ću predoćiti situaciju na okruglom stolu:"Svijest- svijet, hrvatska stvarnost - stanje i perspektive hrvatskog gospodarstva" koji se danas u 17h održao u pulskoj Zajednici Talijana (Circolo) u organizaciji SIK-a pod vodstvom gospodina Brune Bulića. Gost tribine bio je prof.dr.sc Slavko Kulić s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Prof.Kulić je govorio puna 2 sata nakon čega je odvojeno 10tak minuta za upite gostiju. Govor se u većini temeljio ili bolje reći, vraćao na svijest covjeka i njegovu bitnu ulogu u razvoju društva.
Napominjem, da je ovaj text moje osobno shvaćanje s predavanja i da ne mora biti autentičan onime što je prof.Kulić želio prenjeti.
Tko je svijet, tko je europa i tko smo na kraju mi?
Mi smo zemlja koja trči ispred znanja, umjesto da idemo uz njega.
