pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Protueuropejstvo ili euroskepticizam postalo je u našem političkom životu najomraženije i najozloglašenije ultradesno stajalište. Sukladno tomu, gleda se i piše o svim onim strankama i pojedincima koji javno iskazuju sumnju u korist članstva u tzv. zapadnobalkanskoj zoni slobodne trgovine, ili čak članstva u Europskoj uniji.
Tako postavljena dvojba europejstvo ili protueuropejstvo obična je krivotvorina i zamagljivanje biti stvari. Prava opreka glasila bi – kolonijalizirana, ili neovisna i suverena Hrvastka. Na temelju opisane krivotvorine kod nas se etiketiraju ljudi i poneke stranke, a to osim novinara i političke elite često čine i pojedini profesori, od kojih bi trebalo očekivati određenu znanstvenu objektivnost. Tako se primjerice HSS prikazuje kao ultradesna stranka, koja je, kako kažu, u antieuropejstvu desnija od pravaša. Prema toj logici Švicarska ili Norveška, koje odbijaju i samu pomisao na članstvo u Uniji, bile bi ultradesničarske države bez premca. Ti ljudi koji javno optužuju euroskepsu, obično varaju narod riječima: «Pa valjda će se naši građani odlučiti za civilizirani život kakav se živi u Europi.» Ali, to se ne nudi i o tomu nije riječ. Jer, svi u Hrvatskoj, pa tako i euroskeptici izjasnit će se za europsku kulturu i civilizaciju i sve ono što zovemo europskim vrijednostima. Nije sporno da Hrvatska treba usvojiti europsko zakonodavstvo od građanskog do kaznenog prava, od zemljišno – knjižnog do hipotekarnog prava, kao i opće demokratske standarde ponašanja. To mora učiniti radi sebe same. Zagovornici hrvatskog članstva u EU zato lažno optužuju euroskeptike da su protiv europskih vrijednosti, demokratskih standarda i civiliziranog društva općenito. Pravi spor vodi se oko pitanja:

Može li
se hrvatska politička i društvena "tranzicija" dovršiti mirno. Može, puno toga se može. A hoće li? Nema ni misaonih i verbalnih naznaka kako će biti, sada i bugarska automatska povjerenica EU odlučuje, ni mir ni rat.
HDZ doživjeti sudbinu HSLS-a? SDP doživjeti sudbinu HSLS-a? Mogu, zašto ne. Mogu li odlučiti vođe? Vođe padaju jer ne mogu izdržati ni jednu tlapnju, najdulje se drži Tito a šta i s tim, teorije zavjere su nepotrebne jer padaju i ako se dogovore.

God. cca 2008., deseta ili približno. U osvit zore, za popodnevnog umora, dubina. Kad nebo se jedva vidi ali sigurno. Ni sparina ni svježina. Tišina. Puno automobila. Drama ni rječita ni slikovna ni zvučna, pa se ljulja, zazor od visina i brzina. Fluidna smjesa jedva u obrisima. Aktivno tisuće propisa, kardeljisti u sjeni. Zasuti milijardama. Bezbroj sve apstraktnijih podataka. Tračci milosti u pukotinama. Po koja mačka i ptica. Glazbe nema.