Naslov dnevnika je moj skromni doprinos Državnom odvjetništvu u odabiru naziva za sljedeću spektakularno-maestralnu akciju u borbi protiv korupcije.
Operacija Indeks je izazvala mučninu barem kod akademski obrazovane populacije. Kod nekih jer su s gnušanjem dobili potvrdu onog o čemu su od studija pa do danas znali i šutjeli ili sve to prepričavali kao anegdote ili viceve sa studija, a kod drugih zato što su im se testisi „ikrizirali“ ili im se pojavio neki drugi odgovarajući simptom ljepšeg spola zbog same pomisli da možda i njihova diploma odnosno neki ispit ovako isplivaju na površinu…
Pojavilo se i poneko pitanje tipa: zašto samo ekonomski i prometni fakultet. Dobro, ekonomija u državi nam jest u komi, a ni promet nam nije Bog zna što, jesmo sagradili hrpu kilometara autocesta, ali ljudi i dalje ginu k'o muhe, prometni čepovi su svakodnevno na istim mjestima itd… No nisu baš svim studentima ta dva fakulteta poklonjene ocjene…
Zašto nisu dotaknuti fakulteti poput prava ili medicine? Da li me netko može uvjeriti da na ta dva fakulteta nema odnosno nije bilo ovakvih pojava? Ili smo se pobojali da će nam odvjetnik, javni bilježnik ili liječnik zatrebati prije ili poslije pa je bolje u njih se ne petljati (jer vrana vrani…). Ovako se samo poneki „oriđinal“ poput prof.dr. Marušića okuraži jurišati na vjetrenjače, iznositi razne pikanterije i sukobljavati se s akademskim establishmentom. Kolege na njega idu ad hominem, šalju ga na psihijatrijska vještačenja i pokušavaju proglasiti ludim - jer sigurno je „lud“ ako dira u osinje gnijezdo.
Neovisni, ali ne i neutralni