Prenagla hladnoća ove jeseni, koja još to nije, kalendarski barem, kao što će ogoliti stabla čini se da i ogoljava nas same. Osobno za mene bio je šok prijeći iz kratkih hlača u jaknu i razmišljati da li da klima uređaj podesim na 'heat', živim u Puli i teško se pomiriti da nema više svakodnevnog kupanja i privida bezbrižnosti, od ugođaja ostaje mi samo Arena u mom susjedstvu i budući je vidim svaki put kad pogledam kroz prozor pomalo mi više na uši izlazi, stoga razumijem Premijera da i njemu već pomalo na uši izlazi kada svaki put u Bruxellesu dobije po istima, te korupcija, te pravosuđe (ima li krivosuđe, nisam načistu sa tim terminom), te brodogradilišta, te ne znate sa našom (europskom) lovom, te.......
U današnjem tekstu J. Pavičić je napisao da je "sveučilište čiji indeks dično posjedujem i s kojim sam se vratio u rodni grad predratne ‘90. kao friški diplomac - jučer je zadobilo udarac od kojeg se neće lako oporaviti."
Dakle, sveučilište je zadobilo udarac SADA, kad je afera izbila na vidjelo.
Sveučilište NIJE zadobivalo udarce od kojih se neće lako oporaviti kad se je počelo s plaćanjem upisa i ispita, niti kada je to postalo uobačajena praksa, niti kada se pričalo (a priča se već godinama) među ljudima da se kupuju ispiti.
Sveučilište je zadobilo udarac, kad je konačno provedena istraga i kad su počela uhićenja, sveučilište je zadobilo udarac kad je konačno javno obznanjeno ono što svi znaju.
Znači, nije problem ako si kriminalac, već ako se javno obznani da si kriminalac. Iako svi znaju probleme dok god se pravimo kao da ne postoje, dok god se s njima ne izlazi u javnost sve je OK.
Kaže Jurica:"Jer, tko će nakon ovoga vjerovati i jednoj diplomi, i jednoj akademskoj tituli?"
Dok vrli premijer Sanader objavljuje svekolikom pučanstvu da nam je EU bliska budućnost (osim što formalno nije, a de facto nam se baš i ne čini da je), nešto niže, na Savskoj i u studentskim domovima javlja se neviđeni revolt studenata. Još jednom, nekoliko tisuća ljudi i njihovih obitelji uvjerilo se da žive u banana državi i da napretka nema pa nema. Natječaj za mjesta u studentskom domu još jednom je uzburkao studentsku populaciju. Ruku na srce, kriteriji su oduvijek bili netransparentni i nelogični, ali ove godine situacija je kulminirala. Ove godine bodovni prag je za 10% (za gotovo 200 bodova) preskočio uobičajeni bodovni prag i ostavio doslovno tisuće nezadovoljnih studenata. Ipak, kao odraz u najmanju ruku zanimljive selekcije, problem je od strane medija popraćen jedino nezainteresiranošću.
Od 7300 mjesta u domovima, podjeljeno je njih niti 2700.
U godini kad se navršava četrdeset godina od revolucije '68-e, nakon desetaka tisuća sindikalaca u Hrvatskoj sada prosvjeduju srednjoškolci, nezadovoljni uvjetima svojega školovanja i posebno zabrinuti zbog načina na koji se uvodi državna matura. Njihov prosvjed otvara ključna neriješena mjesta našega obrazovnog sustava: za srednje škole u Hrvatskoj ne postoje standardi kao za osnovno obrazovanje (HNOS) te učenici uče po različitim programima koji nisu usklađeni. Naravno, u najgoroj su poziciji oni kojih je najviše - polaznici strukovnih škola koji u malo vremena i bez jasnih uputa moraju nadoknaditi gradivo da bi mogli pristupiti državnoj maturi. Treće, državna matura uvodi se a da nije jasan njezin status pri upisu na fakultet: tako će srednjoškolci, usprkos maturi, morati na nizu fakulteta na prijemne ispite. Slaba organizacija i nedostatna koordinacija od strane Ministarstva obrazovanja rezultiraju time da su i učenici i nastavnici srednjih škola nepripremljeni za uvođenje državne mature. S pravom se osjećaju kao «pokusni kunići».
Jučer i prekjučer, 26. i 27. ožujka 2008. održavali su se studentski izbori na Sveučilištu u Zagrebu, i to za glavno predstavničko tijelo studenata, Studentski zbor Sveučilišta i studentske zborove svih fakulteta (osim Katoličko- bogoslovnog koji zbog blagdanskog odmora ima izbore tjedan dana kasnije). Izbori nisu naišli na neki veliki odjek u medijima, a sudeći prema udjelu studenata koji su izašli na birališta, ni među studentima. No to nije ništa novog, nažalost.
Već četvrtu godinu zaredom, ugledni londonski časopis posvećen visokom obrazovanju Times Higher Education (THE) objavljuje Ljestvicu svjetskih sveučilišta. Iako u mnogočemu kontroverzna, upravo je ta ljestvica razlogom rastuće popularnosti tog časopisa u Svijetu.
Tako ambiciozan poduhvat kao što je rangiranje visokoškolskih ustanova iz čitavog Svijeta koje djeluju u različitim uvjetima i pod različitim paradigmama, trpi od sličnih “boljki” kao i svaki drugi pokušaj ukalupljivanja kompleksnih sistema u jednostavne sheme, jer se fino nijansirana slika stvarnosti svodi na nekoliko odabranih parametra koji pretendiraju da reprezentativno odrede vrijednost promatranog objekta i njegovo mjesto na ljestvici uzorka. Ipak, sudeći po tipu i živosti diskusije koja se je oko ovoga posljednjih godina razvila u svjetskoj akademskoj zajednici, čini se da THE-ova ljestvica ipak ima smisla i, usprkos svim objektivnim i subjektivnim slabostima, biva prihvaćena kao relativno pouzdana referenca.
Slijedeci svijetli sarlijev primjer evo i mojeg prijedloga za sustav skolarina.
Krenuo sam naime pisati komentar njegovog prijedloga, a onda sam skuzio da em sam predugacak za pristojan komentar em mi razlicitost principa ne dopusta da njegov model upotpunim nego bas moram sagraditi drugi.
Priznajem da sam malo pratio Blairov prijedlog organizacije i financiranja visokog skolstva pa dobrim dijelom prepisujem ili barem pretacem ovdje ono sto sam od njega shvatio.
Osnovna ideja je da studij ima svoju vrlo opipljivu ekonomsku vrijednost.
Suspenzivnim vetom studentskih predstavnika na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu odbačen je prijedlog upisnih kvota i školarina za iduću akademsku godinu.
Rektor Bjeliš najavljuje da će Sveučilište ustrajati na svom prijedlogu modela školarina.
U međuvremenu, neke studentske udruge pokrenule su peticiju protiv povećanja školarina.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja misli da je prijedlog novog modela načinjen brzopleto i bez suradnje socijalnih partnera te da trebaju plaćati svi ili nitko.
Formalni rok za donošenje nekakve odluke je 1. travnja. Doduše, točno je i to da se taj rok prethodnih godina nije poštivao.
Većinom glasova Ustavni sud u srijedu je ukinuo dano pravo povlaštenog upisa u srednje škole, visoka učilišta i na fakultete djeci hrvatskih branitelja. Ta priča o izravnim upisima djece hrvatskih branitelja može se sagledati iz dva različita kuta. Kao nedovoljno dobar, loš, prije svega politički potez sa etiketom brižne međugeneracijske majke i kao hajku skupina ljudi i pojedinaca kojima je upravo taj loš politički potez i bio pokretač svesrdnog prosipanja mržnje spram onoga što im je oduvijek bilo mrsko, te koji im je i poslužio kao prilog plana rušenja toga "zakona", kao oličenja onoga što mrze.
