"Sveučilište razvija sve ljudske darove uključujući i ljudsku glupost."
Čehov
U kontekstu prijašnjih nastavaka vidi se da se riječ „glupost“ ne odnosi na pragmatično sveučilišno osoblje kojem je društveno okruženje omogućilo da uđe u najbogatiju sferu našega društva, već na nas kao društvo, koje im je to omogućilo pod izlikom sveučilišne autonomije. I dok sveučilišni i veleučilišni profesori uživaju na skupim jahtama i u predivnim vilama, mi se pitamo jesmo li zauzvrat dobili odgovarajuću protuvrijednost, mlade stručne kadrove koji će nas pogurati u bolju budućnost i znanstvenoistraživačke radove koji će povući našu posrnulu ekonomiju. Pitamo se i kako mnoštvo profesora i naučnih radnika može činiti djela zbog kojih bi svi ostali građani završili u zatvoru, bez velikog skrivanja, kako mogu naplaćivati ogromne iznose novca bez ikakve odgovornosti.
„Sve, sve počinje sa novcem
i sve, sve završava sa novcem“
Ovi mi stihovi ne izlaze iz glave dok se spremam na pisanje jer je u njima sažeta srž teme. Naše društvo se odavno opredijelilo, baš kao i skoro cijela Europa, za sustav financiranja visokoga školstva u kojem participiraju svi građani. Osim znanstvenog i nastavnog kadra, mi plaćamo i školovanje studenata, koji bi trebali biti, po jedinstvenim kriterijima, najperspektivniji dio naše mladeži. Ovim želim naglasiti da je krilatica „besplatno školstvo“, koja je sve prisutnija u svakodnevnom govoru, zapravo netočna, njome se zamagljuje činjenica da svi mi plaćamo školstvo, da smo svi mi vlasnici sveučilišta te da bi sveučilišta svima nama trebala odgovarati za svoje djelovanje, koje se proteže na tri važna polja: školovanje stručnjaka i znanstvenih radnika, znanstveno-istraživački napredak zemlje, kao i (posljednje, ali ne i manje bitno) odgoj studenata u humanističkom pogledu.
Ponovno frka u krugovima visokog obrazovanja. Profesori, asistenti, znanstveni novaci ne znaju hoće li raditi ili će biti u štrajku pa sukladno tome ne znaju ni da li da rezerviraju još i onih 7 dana polupansiona za dvoje. S druge strane, studenti ne znaju hoće li biti ispitnih rokova i što je još gore, bio odgovor da ili ne, ne znaju treba li im zbog toga pasti kamen sa srca ili zastati knedla u grlu. Također, nije ni Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa lako - neizvjesno je ima li njihov zakonski prijedlog prođu u Saboru. Naime, preko noći je strpalo tek jednog zastupnika u pritvor, narušilo tu krhku lakoću izglasavanja i - BAM! - eto još jednog upitnika nad glavom ministra Fuchsa i prethodno spomenutih aktivnih i pasivnih aktera ove sapunice.
Da je nešto trulo u državi Hrvatskoj, to se odavna zna. Da je dio te truleži i obrazovni sustav, osobito onaj "visoki" segment, i to je odavno poznato. I ne mislim pri tome ni na Indexe ni na saginjanja; uvijek je bilo i korumpiranih i starih prdonja (ono što je bitno je da to ne postane rašireno, prihvaćeno, pravilo). Problem je ako sve šljaka baš onako kako je zamišljeno, a na kraju ništa ne valja.
Htio sam pisati o Novom Zelandu, ali ostavit ću to za slijedeći put. Naime, bivši premijer Novog Zelanda je posjetio Hrvatsku i dao par savjeta. Dakako, svi savjeti se svode na štednju.
Nisam čitao sve novine, ali koliko mi se čini, nitko nije na to učinio ono što bi meni bilo prvo: usporediti dvije zemlje. Koliko Novi Zeland ima umirovljenika? Mislim da ima u postocima malo manje od nas. Koliko ima invalida? Koliko ulovi ribe u onom ogromnom oceanu koji ga okružuje?
Koliko Novozelanđana sjedne u auto i vozi se dva sata do Ikee u drugoj državi kako bi kupili stolice za vrt ili dječji krevet? Vjerojatno jako malo.
Kakav je zdravstveni sustav na Novom Zelandu? Koliko ljudi puši? Kako se financira školstvo? A vrtići? Koliko žena ne traži posao nego su "domaćice"? Kolike su mirovine? Itd...
No iako smo trebali biti "zemlja znanja", nisam vidio da je netko izvukao ove podatke -- a svi se mogu lako naći u statistikama i člancima na Internetu. A zašto ne?
Zato što to zapravo nikog ne zanima, čini mi se. Hrvati ne samo da ne vole matematiku, Hrvate ne zanimaju nikakvi brojevi -- osim iznosa vlastite plaće, onaj čisti dio, na ruke -- u eurima.
Vjerojatno su svi čuli o "besplatnoj" prvoj godini studija (http://vlada.hr/hr/naslovnica/novosti_i_najave/2010/ozujak/vlada_besplat...), ali vjerojatno su rijetki svjesni što se skriva ispod celofana. U te rijetke ne ubrajam ni Fuchsa i ekipu jer mi se čini da ni oni nisu do kraja raščistili što zapravo žele postići i nemaju pojma na što sve uopće nisu računali. Na stranu to što mislim da je ideja suluda jer iziskuje hrpu love za ljude koji u pravilu nemaju pojma u što su se upustili i statistički je vjerojatnije da upisani studij neće (nego da hoće) završiti, postoji tu još gro otvorenih pitanja na koja nikako da pronađem odgovor. 30. ožujka MZOŠ objavljuje nakanu pokrivanja troškova prve godine studija te da će plaćanje na višim godinama studija ovisiti o ispunjavanju studijskih obveza. Zvuči logično i normalno.
Ipak... prvo pitanje: što znači ispuniti studijske obveze?
Da, mnogima je već dosta "ekipe s filozofskog", tih "vječnih studenata" kojima stalno nešto smeta i koji se stalno za nešto bore, i to uvijek sredstvima koja se mnogima ne sviđaju. Pa tako i ovaj put.Nakon što je novi model plaćanja školarina već usvojen na sveučilištima u Splitu i Osijeku, sad je vrhunac i u Zagrebu. Možda nekome izgleda da je upad studenata na sjednicu Senata bio zaplet, ali uvjerena sam da je to tek početak priče jer se opcije o kojima se raspravlja čuvaju bolje nego vojne tajne, a moguća rješenja zaslužuju najžešći revolt bez pardona.
Zasad, špekulira se o jednostavnom sustavu, u neku ruku obratu dosadašnjeg ("platiš što u upisuješ") koji glasi "platiš što ne položiš" (obračunato po broju neosvojenih ECTS bodova). I fakat, ako netko nije zadovoljio obveze koje su pred njega stavljene, neka snosi za to posljedice. Sve i da država ima love na pretek, ne može i ne treba ju trošiti na neradnike. Zvuči logično i prihvatljivo. Ipak, u praksi je sustav drugačiji i doveo bi do katastrofe takvim primjenom.
Današnji tekst u riječkom Novom listu ponovno aktualizira osnivanje nečega što se, u radnoj verziji, naziva Katedra glume.
Rektor Sveučilišta izjavljuje kako će se, eto, vrlo skoro osnovati Katedra, koja će za početak biti smještena u "kulturno-umjetnički" blok Akademije primjenjenih umjetnosti, a na njezinom će čelu biti proslavljeni glumac Rade Šerbedžija. Već se zna da će predavačica biti i njegova supruga Lenka Udovički, i još jedan gospodin iz Edinburga.
Uz iznimne umne napore, pokušah dešifrirati što bi bilo u sadržaju Katedre i kakav bi profil stručnjaka on producirao, ali nije mi uspjelo.
Rektor vrlo uopćeno govori o glumi, drami, medijima, a kreativno jezgro na Akademiji razgranalo bi se i razmahalo u raznim smjerovima: scenografija, kostimografija, ples...i tko zna kamo sve.
Rektor vidi i priliku za mlade koji su zalutali u odabiru profesije ( obrazovanja) i vidi Katedru kao "zadnju priliku" da nešto učine sami sa sobom. Bravo za humani pristup zabludjelima ili nezaposlenima.
Ovih dana se na fakultetima održavaju izbori za Studentski zbor. Nije to onaj zbor altova i soprana, nego je to zbor koji bi u neku ruku trebao ličiti Hrvatskom Saboru. U nekim pitanjima možda je i bolje da nema veće sličnosti, ali u nekim pitanjima ona ipak postoji ili bi barem trebala postojati. SZ u neku je ruku "Sabor" studenata jer ga čine izabrani predstavnici studenata koji se biraju na način sličan demokratskim parlamentarnim izborima. Različit je od Sabora po tome što je Sabor samostalno tijelo (u praksi, doduše, koliko mu Vlada dopusti) koje donosi odluke, dok je kod SZ situacija složenija. Dio predstavnika SZ-a sudjeluje na sjednicama Senata i donosi odluke zajedno s drugim sudionicima. Zvuči lijepo, ali uvijek postoji ali.
Prvi "ali" su ovlasti SZ-a. Ima SZ poseban zakon koji mu je posvećen, nije uopće u tome problem. Zakon kaže da Studentski zbor na visokom učilištu:
– bira studentske predstavnike u senat i druga tijela sveučilišta te u vijeće i druga tijela drugih visokih učilišta,
– bira studentske predstavnike u odgovarajuće organizacije, ustanove i trgovačka društva kojima je osnivač visoko učilište,
Kao što ste možda već čuli, ili pročitali trijumfalistički kometar G-newsa, studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a također i Sveučilišta "Juraj Dobrila" u Puli, prekinuli su studentsku kontrolu na fakultetima. Međutim, kao i nakon završetka prvog zauzimanja fakulteta, Nezavisna studentska inicijativa za besplatno školstvo, koja je dio svjetskoga pokreta protiv komercijalizacije obrazovanja, neće time prestati djelovati. Samo se oblici akcije mijenjaju. Studenti su sazreli, mnogo novih stvari naučili. Plenumi će nastaviti djelovati i međusobno koordinirati djelovanje, kao i razne prateće aktivnosti radnih grupa. Tako ovih dana na FF Zg:
5.12. Programska sekcija (18 h)
7.12. Grupa za informiranje (14 h)
7.12. Analiza dokumenata (17 h)
7.12. Međuplenumska suradnja (20 h)
8.12. Tehnička pitanja plenuma (17 h)
9.12. Grupa za pitanja bolonje (16 h)
9.12. Radna grupa za širenje direktne demokracije (18 h)
Plenum Filozofskog fakulteta u Rijeci izglasao je nastavak blokade, a slijedeći Plenum je sutra (nedjelja) u 18 sati.
Kao što vjerojatno već znate, jer su masovni mediji prenijeli vijesti (te također i prve, ovoga puta hitre, reakcije ministria obrazovanja i predsjednice vlade), danas u 14:30, nakon dva i pol sata rasprave, Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu izglasao je ponovnu blokadu nastavnog procesa i preuzimanje studentske kontrole na Fakultetu. U slijedeća dva sata, odluka je realizirana te na tiskovnoj konferenicji predstavljena medijima. Jedna od prvih posljedica bila je storniranje dekanove zabrane novinarima da ulaze na Fakultet!
