Centar političkog eksponiranja svih važnijih političkih faca u Hrvata bio je zadnjih dana u Dubrovniku. U kulturnom pogledu Dubrovnik je najljepše lice Hrvatske okrenuto k svijetu, a skoro u potpunosti je djelo hrvatskih ruku. U državotvornom smislu, Dubrovnik je od raspada srednjevjekovne hrvatske države bio jedinim kontinuitetom hrvatske državotvorne misli. U civilizacijskom smislu Dubrovnik predstavlja kontinuitet kršćanstva kao hrvatskog svjetonazorskog opredjeljenja ka univerzalnosti - jer su dubrovačkim zaštitnikom prije više od tisuću godina odabrali armenskog biskupa iz Anadolije. Ova proslava možda jest religijska po ishodištu, ali u praksi je to ponajmanje. Jučer su ovdje formalno završene tradicionalne. tisuću i trideset osme svetkovine Svetog Vlaha (Saint Blasiusa ili svetog Blaža) koje predstavljaju premoštavanje vremenski, plemenskih i civilizacijskih razlika među ljudima.
Svakog 3. veljače u Dubrovniku se slavi njegov parac (patron, zaštitnik) Sveti Vlaho. Mnogi se tog dana spuštaju u stari Grad pokloniti se njegovim moćima (radi svjetovnih i religioznih motiva), pa se čini umjesnim priupitati ne samo tko je bio Sveti Vlaho, nego i tko su oni koji ga slave u ovom prelijepom kako spomeniku civilizacije tako i umjetničkom čudu ljudske, hrvatske ruke.
Nikad ti ne bih mogao reći zbogom,
zemljo neizrecive ljepote,
dok samac u daljini kročim trudnom nogom
i svaki dan tvoj žudim, što mi ga udes ote.
(Frano Alfirević: Spomen na Boku)
Iznenađenje ili ne – na dan svetoga Vlaha ragusa u Kotoru! Jednom ranijom prigodom najavih priču na ovu temu – pa evo je.
Dakle, danas je sveti Vlaho i Dan grada Dubrovnika, svečana proslava u Gradu. Pisao sam nešto o tome u prethodnom dnevniku prije dva dana. A danas odlučih – za razliku od ranijih godina – ne na Stradun, nego pravac – Kotor! Raniji dogovor s prijateljima iz Boke. I povod za priču koja na prvi pogled ne pripada ovdje. Ali pojavit će se razlog, ne sumnjajte.
Neovisni, ali ne i neutralni