SDP, stranka koja je od bivšeg SKH naslijedila oportuniste iz njegovog članstva i nemalu imovinu, a voli se pozivati na svoja socijaldemokratska opredjeljenja i zalaganja, muku muči sa svojom vjerodostojnošću.
Da ne idemo u same početke „demokratizacije“ Hrvatske, što je eufemizam za rat i pljačku, sjetimo se samo vremena od prije petneastak godina i vriske protiv „rušenja radničkih prava“, protiv „rasprodaje obiteljskog srebra“, traženja istraga „kriminala u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije“, zalaganja za „punu suradnju s Haaškim sudom“, protiv „suludog zaduživanja i usmjeravanja sredstava u potrošnju, a ne u investicije u cilju otvaranja novih radnih mjesta“, protiv „nepotrebnih stečajeva, zatvarnja poduzeća i otpuštanja radnika“ itd.
A onda dolazi godina 2000., Tuđmana više nema, HDZ gubi izbore, na vlast dolazi šesteročlana koalicija predvođena našim vrlim socijaldemokratima ...
