Dobra vijest je da sam jos uvijek potentan.Male stvari cine covjeka sretnim.Male ali vrazje.
Ciro ujedinio Bosnu.Drago mi je,makar i kroz loptanje,ali nek se raja veseli.TV komentator prvog meca protiv Belgije je legenda.
Novine sve vise propadaju.Ironicno sto je to dobra vijest.Mozda da uvedu rubriku "Dobre vijesti"?
Nasi inovatori osvojili opet brdo medalja.Vjerovatno nis od toga ali nade ipak ima.Dok je dinamizma dobro je.
Ugledavsi neki dan savrsenstvo zenskih dupenceta osjetih se sretnim sto ih Priroda ili Bog takvim stvori.U isti tren mi pala nova rijec na pamet te se odlucih poslati je na natjecaj za novu hrvatsku rijec.Dakle,rijec je "Učmarana".Slutim nagradu od deset somova kuna.Moze biti i muskog i srednjeg roda.Nebitno.Babic-Finka-Mogus bi bili ponosni.
Jos nisam na Facebooku,Linkedinu i Twitteru.To je za mene dobra vijest.Fuck them.Ja se jos uvijek sa svojim prijateljima nadjem uzivo uz kavicu.Jer ti tzv "social siteovi" u svojoj biti su ustvari antisocijalni.
Bandic voli U2 ali ne zna niti jednu njihovu pjesmu.To je dobra vijest za moj ukus.Jer bih se zabrinuo da netko kao Bandic voli U2 kao i ja a u isto vrijeme obozava Thompsona.Znaci da sere.
Ukupna industrijska proizvodnja u siječnju 2009. manja je za 14,1% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u siječnju 2009. manji je za 7,1% u usporedbi sa siječnjem 2008.
U veljači ove godine broj nezaposlenih prvi je put nakon 2005. godine povećan, kako u usporedbi sa siječnjem ove godine (za 8.530 osoba), tako i u usporedbi s veljačom prošle godine (za 2.730 osoba). Ukupan broj nezaposlenih osoba u veljači 2009. veći je za 1% u usporedbi sa veljačom 2008.
Izvoz u siječnju 2009. manji je za 26,5% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Uvoz u siječnju 2009. manji je za 32,2% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Iako počinjem s lingvistikom, moram naglasiti da sam još uvijek čvrsto na temi državnog proračuna i turizma koji je u njegovom spašavanju trebao odigrati ključnu ulogu. Naravno, retorika „krojača hrvatskog kriznog proračuna“ se unatrag zadnjih tjedan-dva uvelike promijenila radi okrutne stvarnosti koja je zavladala i na polju turizma (globalnog i onog našeg), a koju mi je najbolje opisao vlasnik i direktor jednog od najvećih njemačkih tour-operatora (kad sam ga nedavno zamolio za informaciju glede klizanja cijena turističkih proizvoda, na osnovi čega je nastao ovaj serijal pod nazivom „Velika očekivanja“ ). Evo što mi je poslovni prijatelj napisao glede panike koja je zavladala na turističkom tržištu:
(Obrađivanje neke teme se često pretvori u avanturu, pa je tako bilo i ovdje: od jednog malog teksta su se stvorila čak dva samostalna posta, a dalo bi se na tu temu još dosta toga na pisati. Ova dva zadnja posta nose zajednički naziv "Velika očekivanja" jer je u oba posta glavna tema bio državi proračun, a sve drugo bilo ustvari usputno dekoriranje, koje najčešće diskusije zna odvući na stramputicu.)
Kroz medije se u zadnje vrijeme stalno ističe (i to čak s najviših razina hrvatske države) da svi „balansi i rebalansi“ kriznog hrvatskog proračuna ustvari ovise o uspjehu ili neuspjehu hrvatskog turizma. Iz mog turističkog iskustva to mi izgleda kao tanašna slamčica spasa. Naime, onima koji poznaju turizam (kao pojavu i gospodarsku granu) to uvijek ima nevjerojatan prizvuk, čak je donekle smiješno vidjeti i doživjeti, da je to gospodarsko nahoče odjednom postaje strateški izlaz iz krize.
U financijskoj i gospodarskoj krizi koja već hara hrvatskim prostorima stvar se većinom izbjegava korektno definirati ili pak nastoji uljepšavati - ako treba i nerealnim očekivanjima. Dok neki prognoziraju katastrofične razvoje kao npr. kad bankarski analitičari procjenjuju da Hrvatska mora srezati najmanje 10 % proračunskih rashoda, vječito optimistički Premijer tvrdi da će se proračun rezati tek za nekoliko milijardi - valjda misli baš na onih par milijardi koje su ministarstva dobila nalog "uštedjeti", mada se zasad nitko ne pita kako su ta ista Ministarstva do sada uglavnom netransparentno raspolagala s tolikim, sada se vidi nepotrebnim milijardama. To što je ovo pitanje „zločesto“ – nije nimalo slučajno!
Sinoć se u “Otvorenome” (na HRT-u) ustvari održala još jedna „lakirovka“ kojoj je bio zadatak da barem malo smiri javnost i primiri duhove na razinama unezverene vlasti koju najbolje oslikava naslov u Jutarnjem “Šuker: Hrvatski bankarski sektor najstabilniji u Europi.
Na net.hr-ovim stranicama trenutno je aktualna anketa koja glasacima postavlja gore navedeno pitanje. Odgovori koje mozete izabrati su:
Vlada
Ekonomsko vijeće
Nadan Vidošević
novi krediti
nema nama spasa
Broj glasova: 17 tisuca i kusur. Rezultati? 40% tvrdi da nam "nema spasa" , a, za divno cudo, jos 40% glasaca iskazuje potpuno povjerenje u nasu dragu Vladu. Hm. Hm, hmmm. Sto mislite koliko malih hadezeovaca iz njihove divne mladezi sjedi danas za kompom i nabrijava rezultat?
Nasi ljudi su nesto fascinantno. Ovakva otimacina... ne znam, nisam tada jos bio u planu, ali podsjeca me na period nakon 2. svjetskog, kad su seljacima bez pitanja peljesili i oduzimali posjede i imanja. Jer - seljak je seljak. Glup, tup. E sad. Postavlja se pitanje: Da li su Hrvati i dandanas ostali glupi, nezainteresirani i tupi ili im je jednostavno, velikoj vecini - dobro???
Srušiti?
"Deset godina primjene mirovinske reforme pokazalo je da je drugi mirovinski stup promašaj i Vlada je ovim potezom pokazala osjetljivost na zahtjeve građana", objasnio je jučer ministar Ivan Šuker. Kako ovo nazvati drugačije, nego paničnom reakcijom?
Najbolje što je Vlada na čelu s premijerom i ministrom financija u stanju izmisliti jest dobrovoljno i instantno prizivanje bankrota. Ideja da se imovina mirovinskih fondova pripiše državi (u ma kojoj njezinoj inkarnaciji), da se redizajn mirovinskog sustava poništi te da sve mirovine vrate u sustav međugeneracijske solidarnosti je jednostavno sumanuta.
Udruge umirovljenika ukazuju na loš položaj onih koji su u trenutku uvođenja 2. mirovinskog stupa imali između 40 i 50 godina te su, iako nisu morali, dobrovoljno ušli u drugi stup. Sad su ti umirovljenici, kao, zakinuti. Treba im pomoći jer će im mirovine biti male.
Danas sam gotovo cijeli dan proveo pred televizorom. Ali ne kako bih se opustio uz neku komediju ili sapunicu, nego me zanimalo kako razmišljaju naši političari i gospodarstvenici. Naime, danas se ujutro odvijala redovita sjednica Sabora na kojoj se raspravljalo o gorućim i važnim ekonomskim pitanjima, a poslijepodne je predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), Nadan Vidošević, iznio plan antirecesijskih mjera koje bi spasile i pokrenule hrvatsko krhko gospodarstvo i time se direktno suprostavio svim planovima Ministarstva financija i ovogodišnjem proračunu. Taj je prijedlog HGK nešto kasnije eskalirao u otvoren sukob na razini Šuker – Vidošević.
Jasno je da se javnost maksimalno obmanjuje kad je riječ o ovoj temi, ali eto najnovija vijest kaže da je Hrvatsko gospodarstvo i službeno u recesiji (Hrvatsko gospodarstvo je u recesiji). Naravno, nije nikako pametno to javno i obznaniti, možda tek indirektno (Šuker indirektno priznao: Hrvatska je u recesiji ), ali to što neki ne žele proglasiti recesiju, ne znači da je nema....
