Poštovani korisnici,
Budući da nitko nije reagirao na informaciju u "Večernjaku" od 11. studenoga gdje je objavljeno da je češka Vlada objavila na internetu popis suradnika tajnih službi iz komunističkog razdoblja, a ovo, kao što je pokazalo zanimanje za prvi tekst na istu temu, predstavlja izuzetnu važnost za političko i još više moralno stanje u Republici Hrvatskoj, odlučio sam o tome napisati novinski osvrt. Budući da ni jedan značajniji medij u Hrvatskoj tekst ne bi objavio, objavljujem ga na ovom portalu.
PS. Molio bih komentatore da se ne bave osobnim napadima, nego da koliko je moguće sadržajno sudjeluju o razradi ove teme, jer o raščišćavanju sa žalosnom prošlošću iz komunističkog razdoblja ovisi hoće li se u ovoj državi stvoriti uvjeti da se okrene stranica i otvore, uz ostalo, pretpostavke za opću i osobnu dobrobit. Bez ispunjavanja pravde, nema pravednosti, a pogotovo neke nove pravednosti.
Česi mogu a Hrvati ne smiju ili ne mogu
Kad sam se, dosta davno, registrirao ovdje na Pollitika.com odlucio sam ne pisati dnevnike jer misljah da necu moci dostici visoku kvalitetu drugih. A prosipati gluposti nikada nije bio moj cilj. U mojoj sadasnjoj zivotnoj dobi ni pogotovo.
No. u zadnje vrijeme su kvalitetni dnevnici koji poticu na isto takvu diskusiju postali rijetkost i tako izgubih strah da ce se moja priprostost medju njima narocito isticati. I eto, podjoh i ja u proslost, kako covjeku u seniumu i dolici.
Put u proslost me doveo na prasnjavi tavan sa lektirom koju htjedoh citati "kad budem imao mnogo vremena..."
I tako, medju raznim casopisima koje jednom davno abonirah i ne uspjevah procitati nadjoh i svezanj :
"Vierteljahreshefte für Zeitgeschischte"
Iliti: "Casopis za suvremenu povijest" koji tromjesecno izdaje njemacki "Institut za suvremenu povijest" (Institut für Zeitgeschichte) i kao takav ozbiljan i priznat izvor kojeg se nemoze olako ignorirati. U godisnjim pregledima sadrzaja nabasah na slijedeci clanak u primjerku 3/1993:
MENACHEM SHELAH
KROATISCHE JUDEN ZWISCHEN DEUTSCHLAND UND ITALIEN
Die Rolle der italienischen Armee am Beispiel
Kad mislim na Haag, mislim dakako na Tribunal u Haagu. Oko Haaga se lome koplja. Spletkama politike oko Haaga hrvatska politika ili nije dorasla ili se postupalo selektivno zlonamjerno.
Hrvatska nije smjela potpisati utemeljenje Haaškog tribunala. Hrvatska nije smjela pristati da pobjedničkoj strani tamo bude suđeno. A kad je ipak na sve to pristala onda je svemu trebalo ozbiljnije pristupiti. Tuđman i Šušak su tu katastrofalno zakazali.
Kao rijetko tko u ovoj zemlji, HDZ-ovcima su bila puna usta Domovinskog rata i digniteta branitelja. Slušajući samo njihovu stranu rekli bi ste da je HDZ jedini stvarni branitelj nacionalnih interesa. No istina je malo drukčija.
Na žalost, inspiracija za ovaj nastavak analize očuvanja nacionalnih interesa po HDZ-ovom modelu inspiriran je najnovijom sramotnom presudom Haaškog suda, gdje su odgovorni za masakr na Ovčari dobili preblage kazne, a neki čak i oslobođeni svake krivnje. Kakve to ima sad veze s HDZ-om? Krenimo redom…
Neovisni, ali ne i neutralni