Svake godine u ovo vrijeme prisjetim se Jana Palacha. I nakon svih ovih godina njegov prosvjedni čin u meni izaziva pomiješane osjećaje: poštovanje, čuđenje, mučninu...
Ovdje postoji i jedna sasvim osobna priča. Više puta sam putovao u Prag u posjet svom vršnjaku, Janu i njegovim roditeljima, Maruski i Josefu kojeg svi zovemo Pepik. Pepik, tada student medicine iz ugledne praške obitelji bio je prijatelj mog oca, godinama je dolazio svako ljeto k nama, a moj otac je uzvraćao posjet svake jeseni. Josef je upoznao Marusku upravo u autobusu na povratku iz Dubrovnika u ljeto 1967., a sljedeće ljeto su se vjenčali u Dubrovniku. Kum je bio moj otac. Maruska je studirala u grupi s Palachom tri semestra na praškom Ekonomskom fakultetu, potom se Palach prebacio na politologiju. Na vijest o Palachovom spaljivanju Maruska, premda u visokom stupnju trudnoće, odlučila se pridružiti kolegama koji su započeli štrajk glađu pored spomenika Sv.Vjenceslava. Netko je to dojavio Pepiku, koji je dotrčao s obližnjeg medicinskog fakulteta i započeo višesatnu raspravu s Maruskom kako u tom stadiju trudnoće ne smije štrajkati glađu na hladnoći nego misliti na bebu. Nakon što joj je obećao da će on štrajkati umjesto nje Maruska se odlučila vratiti kući - no bilo je kasno - Marusku su prevezli u bolnicu gdje je mjesec i pol dana prije termina rodila sina 16. siječnja 1969.
Danas, čitajući naše news portale naletim na vijest Nasukao se "Marko Polo". Zaletio se brod na otočić Situ (di ga nađe?) i osim broda skoro razbilo čovjeku kuću. Bogati!
Ima negdje u jednom tekstu izjava nekakvog Austrijanca koji je vjerojatno bio na tom brodu i koji tvrdi da mu nije jasno kako se takvo nešto može desiti, a puno je putovao i bio na raznim brodovima, ali takvo nešto nikad nije ni vidio a kamo doživio. Bogati!
A čitao sam danas i Oštrićev dnevnik ponešto pretencioznog naslova Milan Bandić - hrvatski Vladimir Putin?. Tamo se između ostalog spominju Bandići i Kerumi kao i studentski prosvjedi kojim je završena prošla školska godina.
Prva faza studentske borbe uspješno je privedena kraju. Proglašenje suspenzije blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na plenumu u subotu, čin je promjene taktike, a ne strategije. Ključno je dostignuće: Plenum kao tijelo Nezavisne studentske inicijative nastavlja postojati. To je bio ključni problem u prethodnim plenumskim izjašnjavanjima o prekidu blokade na raznim fakultetima i sveučilištima u Hrvatskoj: odluka plenuma da prekida blokadu implicitno je značila i odluku o prestanku postojanja plenuma kao instrumenta direktne demokracije.
Nakon što su studenti pokrenuli prosvjed, počeo sam se 'vriti' po vrlo zanimljivim stranicama Instituta za Visoko Obrazovanje, misleći da će nekakva struka u tom području imati nešto suvislije za reći. Iako se ja dodšue ne bi složio sa mnogo toga (npr. dobivam se dojam da pošto je visoko obrazovanje javno dobra ne bi trebao postojati nikakav oblik plaćanja pristupa i korištenja tog javnog dobra, kao na nekoj "cost-sharing" bazi) Institut i djelatnici imaju mnoštvo zanimljivih radova pa vas upućujem na obaveznih čitanja ako vas tematika visokog obrazovanja zanima. Onaj koji je dobio najviše pažnje je jednostavnog naslova "Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup obrazovanju?" Thomas Farnella.
U Novom listu sam pročitao da je susjed Filozofskog fakulteta izvjesio transparent na kojem piše «Studenti, hvala, vi ste naša nada.» Kada su studenti prije dva tjedna zatražili besplatno obrazovanje bio sam na sastanku Mreže akademija središnje i jugoistočne Europe. Povjerenik Europske Unije za obrazovanje gosp. Jan Figel sudjelovao je u raspravi o obrazovanju: Uskratiti obrazovanje ili loše obrazovati - još su u staroj Kini smatrali jednim od tri najveća grijeha.
Svi ističu važnost obrazovanja. Deklaracija o pravima čovjeka i Europski ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima garantiraju pravo na obrazovanje. Postotak zaposlenosti proporcionalan je stupnju obrazovanja, pa je zaposlenost u SAD i Skandinavskim zemljama oko 80% i postotak visokoobrazovanih u tim zemljama je oko dva puta veći nego kod nas. Republika Hrvatska je pri dnu Europe sa jedva 50% zaposlenih. Ove činjenice ukazuju na važnost dostupnosti obrazovanja na visokoškolskoj razini svima.
Malo kasnim, ali bolje ikad, nego nikad.
Ja, kao autor CNN bloga, ovim putem želim dati svoju punu potporu studentima u njihovim potpuno opravdanim i legitimnim zahtjevima za besplatno obrazovanje koje im po ustavu i pripada. Svojim organiziranim djelovanjem pokazali ste mnogima, ne samo kako se bori za svoja prava, već i što je to stvarna demokracija, a ne ono što danas mnogi nazivaju demokracijom, koja je u biti najobičnija partitokracija.
Ustrajte do kraja u svojim zahtjevima i idite do kraja. Na žalost mnogi koji su trebali biti uz vas pokazali su svoje pravo lice učmalih birokrata kojima zapravo nije stalo do vas, a zemlju znanja više doživljavaju kao zemljo znanje gdje se cijeni guranje glave u pijesak i plesanje po taktovima tamo nekih s „nedodirljivih“ visina.
Danas sam imao vrlo nezahtjevan raspored. Obišao sam starog na groblju i otišao barem malo pripomoći studentima Filozofskog fakulteta u Osijeku hranom i novcem.
Predstavljajući jasena mesića i koalicijsku listu za Zagreb Sanader je rekao da je Sdp-ova politika pogubna i citiram: “ Koja je htjela izbaciti vjeronauk iz škola..Kome smeta vjeronauk u školama..dame i gospodo, to vas pitam..!”..
Friščić poručuje: “Bandićevski način vođenja grada počeo se širiti hrvatskom snažnije nego gripa”…
I na kraju tek jasen zaključuje: “da u ovom gradu ne možemo trpiti wc-e po 12000 eura kvadrat..”
Dalje Sanader poručuje studentima da ga ne brinu prosvjedi, ali ni oni koji najavljuju radnici. Sa svojim će partnerima, uvjeren je, pobijediti na izborima.O daljnjoj političkoj kuhinji i guljenju krumpira nema potrebe iznositi detalje..
Kratko bi prokometnirala ove izjave Sanadera i Friščića koji lošim spinom obmanjuju narod. Ako je vjeronauk jedini problem ovog grada i države i razlog zbog kojeg se nalazimo u teškoj krizi onda ova vlast mora pod hitno otići, jer vjeronauk ne može i nikad nije bio tema lokalnih izbora, već to može biti samo parlamentarnih. Ako povučemo paralelu sa studentskim prosvjedima, onda bi i to mogao biti razlog više zašto smo zemlja NE znanja.
Ili više je manje a manje je više
Nedavno sam u jednom svom komentaru ustvrdio da su mnogi pravnici odabrali studij prava prvenstveno jer tamo nema matematike. Takav stav sam stvorio nakon što sam više puta naletio na zakone koje je mogao napisati samo netko tko je imao problema već sa tablicom množenja, a kamo ne s nečim kompliciranijim.
No izgleda da nisu samo pravnici u sukobu s matematikom nego je to mnogo rasprostranjenije jerbo kako drukčije protumačiti ovo:
Pojeli smo pola vagona žganaca od kada smo počeli ozbiljnije doživljavati moć interneta. NATOnareferendum, srednjoškolci, studenti, banda lopovska. Sve ove inicijative svoj početak temelje na internetom umreženom aktivnom građanstvu.
Prvi puta u hrvatskoj povijesti, mali obični ljudi pokrenuli su političke akcije, akcije koje su imale i konkretan rezultat.
Vlast više ne brine zbog masno održavanog pogona sindikata, civilnoga sektora ili ne do bog, etabliranih i manje etabliranih političkih stranaka iz oporbe. Sve što se dogodilo u zadnje vrijeme plod je umrežavanja pojedinaca i pojedinki koji se dan ranije nisu poznavali, da bi se udružili oko zajedničkih zahtjeva, te poslali političku poruku široj javnosti.
Sindikati, udruge, stranke uživaju u beneficijama, lijeni su i nisu prepoznati kao nositelji promjene. Obični čovjek to jeste.
No, kako nakon svakog sunca, počne padati kiša, tako je nakon kvalitetnog zagrijavanja veći dio ekipe bez iskustava sa moći izgubio jasan fokus i završio u samoreferenciranju.
