pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prosinac je mjesec uz kojeg me veže posebno mnogo uspomena. I iz 1971. ali i drugih godina. A da ne govorim o Božiću i uspomenama vezanima uz taj blagdan.

Negdje u prvoj polovici prosinca 1990.god. nazvao me je tadašnji tajnik Sabora Velibor Kikerec i pozvao na sastanak s predsjednikom Sabora dr. Žarkom Domljanom. Moram napomenuti da sam tada obnašao dužnost ravnatelja Zagrebačke filharmonije.

U svom kabinetu, nekoliko dana kasnije, predsjednik Sabora mi je rekao da će se 22. prosinca održati svečana sjednica Sabora, da će govoriti Predsjednik Republike i da za tu svečanu sjednicu žele isto tako svečanu izvedbu Lijepe naše i Himne slobodi Jakova Gotovca i da žele da ja dirigiram. Obišli smo veliku dvoranu, vidjeli koliko ima (bolje rečeno nema) mjesta i bio sam otpušten. Sve ostalo u vezi s glazbom je od tog trenutka bila moja briga.

S obzirom na pomanjkanje mjesta u Sabornici dao sam izraditi obradu obje skladbe za mješoviti zbor uz pratnju duhaća. I to ograničeno. Dogovorio smanjeni sastav zbora „Ivan Goran Kovačić“ a što se tiče kolega iz ZF to i tako nije bio problem.