pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.

Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!

@ap bi kazao kako je krenulo i ništa se više zaustaviti ne da.... a da li je i što to krenulo možda malo više doznamo i nakon ovog prosvjeda kojeg sada organiziraju studenti. Kako sam poziv srednjoškolaca proslijedio red je da to uradim i za studente, dakle evo njihova poziva: STUDENTI BIOLOŠKOG ODSJEKA PMF-a POZIVAJU SVE STUDENTE, UČENIKE I GRAĐANE DOBRE VOLJE DA NAM SE PRIDRUŽE NA

JAVNOM PROSVJEDU

KOJI ĆE SE ODRŽATI 07.05.2008. (SRIJEDA) OD 12 SATI ISPRED MUZEJA MIMARA (Rooseveltov trg 5).
TAJ DAN ŠTRAJKAMO I NE DOLAZIMO NA NASTAVU!

Zašto tek sad prosvjedujemo?
Prosvjed organiziramo već 3 MJESECA, održali smo puno sastanaka,a prije toga smo probali iscrpiti SVE mogućnosti. Budući da su studenti punoljetni građani, morali smo biti pažljivi u organizaciji. Nismo mogli sve organizirat u dva dana i zato SVAKA ČAST srednjoškolcima. Tražili smo odvjetnika (to je trajalo mjesec dana), zato što smo shvatili da sami ne možemo!

TRAŽIMO:

-da se poštuju uvjeti po kojima smo upisali studij

-da se svakom studentu omogući upis u diplomski studij bez plaćanja školarine i da jedini uvjet za upis istog bude završen preddiplomski studij

Dnevnik @DanteDaveo Politika!? A mladi i konstatacija u tekstu:
Savjet mladih, nije mogao izboriti najbanalnije stvari... ali možemo dobiti vlakić za malu djecu da se voze po gradu za badnjak
izazvao me na komentar, moj tamošnji komentar sam proširio na ovo što slijedi.

Potaknut sam sjetiti se kako je četiri desetljeća prošlo od studentskih demonstracija 1968g. Mlađe ukratko posjećam na to vrijeme uzburkane političke (i moje) mladosti u studenata. Može se i mlad biti političkim bićem i sudjelovati u povijesnim događajima.

Ta je godina uzburkala mnoge, imam dojam da je najviše posljedica bilo u Francuskoj, De Gaulle raspisuje nove izbore, kandidira se Francois Mitterrand.

Jučer i prekjučer, 26. i 27. ožujka 2008. održavali su se studentski izbori na Sveučilištu u Zagrebu, i to za glavno predstavničko tijelo studenata, Studentski zbor Sveučilišta i studentske zborove svih fakulteta (osim Katoličko- bogoslovnog koji zbog blagdanskog odmora ima izbore tjedan dana kasnije). Izbori nisu naišli na neki veliki odjek u medijima, a sudeći prema udjelu studenata koji su izašli na birališta, ni među studentima. No to nije ništa novog, nažalost.

Gledam malo emisiju "Drugi format" na HTV-u prije spavanja, a tema studentska pasivnost u društvenim i političkim zbivanjima, odnosno odsutnost bilo kakvih demonstracija i prosvjeda studenata, makar i zbog svojih partikularnih interesa, ako već ne zbog onih općih, društvenih, svjetskih i nacionalnih. Povod emisiji bila je 40. obljetnica raznolikih studentskih demonstracija 1968. u svijetu i tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Međutim, kako se zagrebački studenti u tim zbivanjima baš i nisu proslavili, jer su ih u tome vješto zaustavili komunisti na čelu s Markom Veselicom i Šimom Đodanom, za razliku od beogradskih koji su svoje demonstracije šaljivo na hrvatskom zvali "lipanjska gibanja", kao usporedba s današnjom jadnom studentskom neaktivnošću, ponovno je uzeto Hrvatsko proljeće 1971. i poznati studentski štrajk krajem te godine.

slučajno sam naletio na komentare nekih studenata. da ne bih bio dosadan izdvajam samo neke.

Zar se svi boje viknuti: "car nam je gol" hahaa.

Novinari, predlažem vam da u slučaju da netko od političara bude išao u posjet vrtiću Latica ili staračkom domu, da ga bojkotirate!

naši su političari mahom svi gadno inficirani.
stoga predlažem kolektivnu hospitalizaciju. na sero-loški odjel. još danas. gdje im pothitno valja ubrizgati anti-seru-m.
u protivnom ćemo oboliti mi.

SRAMOTA OD ZAKONA !! IZGLEDA DA JE BOLJE UBIJAT NEGO PUŠIT.

. roknia san godinu, i triban placati pola od ukupne cjene da bi nastavio skolovanje, cirka 3 000 kuna godisnje.
strara mi sere i govori da nemore placat moju "zajebanciju" ( osta mi 1 ispit )meni je dovoljan OPEL!!!

Ako je tvoj tata nasljednik biznisa, radi i muči se pošteno...svaka čast. Neka ti kupi Pagini Zontu, ali čitajući tvoje komentare mislim da je tvoj tata još jedan "pošteni" HDZ-ovac!

poštedi nas ti svojih komentara

Možda se sa malim zakašnjenjem osvrćem na uspjehe Studentskog zbora u zadnjih par tjedana, ali divljenja ipak nikad dosta. Posebice ako je riječ o nečem tako značajnom za sve mlade i buduće generacije studenata bili oni već svjesni toga ili ne- konačno je studentska strana napravila korak naprijed, uspjela se pobuniti i izboriti i za neka svoja prava.

S obzirom da pomalo stižu i novi izbori, odlučio sam se malo osvrnuti na sudjolovanje ''običnog'' čovjeka u demokraciji tj. zaokruživanju rednog broja na izbornom listiću, jer to je (nažalost) sve što danas jedan prosječan građanin može učiniti kako bi se i on osjetio dijelom tog moćnog sustava, i kako bi bar na trenutak pomislio: ''E neka, nek se i moj glas čuje!''

Znanje je moć

Glupost, rekao bi Orwell. Znanje eventualno može biti alat, a prava moć je neznanje. Orwell je samo zapisao ono što sve vlasti koje se sortiraju pod naslov “autokratija”, ili one koje su podsvjesno takve, dobro znaju i primjenjuju.

Pa smo nekad imali Šuvaricu. Sjeća li se netko Šuvarice. To je bila nazovi škola u kojoj se po prvi pua u praksu provela gornja maksima. U toj se školi učenike zatrpavalo ogromnom količinom informacija i od njih se tražilo da se te informacije reproduciraju. Postupak sticanja takvog znanje zove se “bubanje”. Rezultat, uvjeren sam ne slučajan, bio je kvazi inteligencija koja nije postavljala pitanja. Koja nije kritizirala. Inteligencija (kao društveni sloj) koju je srazmjerno jednostavno povesti za svakom zastavom. Dovoljno je da se njome snažno maše. Nezgodno je što je dobar dio današnjih nastavnika pohađao Šuvaricu, a isto tako i onih koji kreiraju suvremene obrazovne sustave u Hrvatskoj. Pa sad muku mučimo kako od djece napraviti pametnu djecu, a da ih istovremeno ne opterećujemo s tonama besmislenih podataka koji negdje pišu i negdje se mogu naći i kilama knjiga koje svakodnevno moraju vući u školu, dok im se kičma ne iskrivi.