pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Odmaknuli smo se od parlamentarnih izbora, stranke prolaze kroz svoje unutarstanačke izborne procese, i malo po malo se naziru obrisi političkih odnosa koji će definirati političku scenu na narednom izbornom ciklusu. Ono što mene u ovom trenutku zanima je pozicija i nastup koji bi, po mom mišljenju, trebao zauzeti SDP kako bi u konačnici postigao ono što je cilj svake političke stranke - doći na vlast kako bi realizirao svoj politički program.

Da bi razložili ono što dolazi u budućnosti, treba se prvo osvrnuti na protekla događanja, koja plastično opisuju okolnoosti u kojima treba donositi odluke. Ovi izbori, i još više post-izborni koalicijski pregovori, te sklapanje sadašnje vladajuće koalicije HDZ-HSS-HSLS pokazali su da u politici nema mjesta za sentimente i fair-play. Tijekom cijele predizborne kampanje svjedočili smo različitim nastupima HDZa i SDPa.

Martina Dalić je nedavno ponovo bila u vijestima, i to ne na pozitivan način. Prije sam još i imao nekog stručnijeg respekta za nju, činila se mladom, obrazovanijom od većine političara i energičnom u vezi gospodarskog programa i strategije razvoja. Kao državna tajnica za fondove EU i puno bitnije, ureda za Strategiju Razvoja, imala je šansu sve ove godine akcentirati temeljne probleme nekonkurentnosti i slabosti Hrvatskog gospodarstva, predložiti riješenja i time poentirati. Osim inicijalno prvog dijela, prepoznavanje problema, Dalićka i HDZ nisu napravili više išta. A sada još kao da dodaje i sol na ranu hrvatskog gospodarstva. I to, ako je istina, na ili sramotan ili glup način za nekoga koji je zadužen za Strategiju Razvoja Hrvatske.

Nikad mi nije bilo žao što sam nešto uradio, krenuo nekim putem, prihvatio šansu (koliko god rizična izgledala). Ali ima puno stvari koje nisam uradio, a trebao sam, imao sam priliku. Propuštene prilike najviše frustriraju.

Narodi i države također imaju svoje prilike, mogućnosti da krenu jednim ili drugim smjerom, da učine korak koji će im odrediti sljedećih par desetljeća (ili stoljeća) ili da ga ne učine. Hrvatska je početkom devedesetih prošlog stoljeća imala priliku da se oslobodi i izvuče iz raspadajuće Jugoslavije (u koju je, tamo krajem Prvog svjetskog rata ušla dragovoljno). Bilo je dovoljno pameti i hrabrosti i ta je prilika iskorištena. Iskorištavanje te prilike odredilo je povijest države i naroda u novom tisućljeću.