Tko nedostaje?
Pollitika.com je bila prilično zagušena u vrijeme kampanje za predsjednika Republike Hrvatske i nakon nje, skoro pa istim dnevnicima. Razlika je bila samo u predznaku.
Nakon toga pojavili su se «svakodnevni» dnevnici među kojima je bilo nekoliko upravo odličnih i vrlo dobrih a pobudili su sasvim malen interes. To je velika šteta a posljedica je određenog «umora» nakon «borbe» oko kampanje i kandidata, lomova u strankama i uhićenjima koja zaredaše.
Sve gore napisano je samo moje skromno mišljenje, subjektivna procjena.
Evo samo nekih dnevnika:
Npr.: http://pollitika.com/sedam-tona-kose-povodom-dana-holokausta-auschwitz-6... je dao neki rezultat ali nisam siguran da je rečeno sve što smo trebali i mogli kazati
Demokracija kao institucija modernih društava ima svoje proturječnosti, koje se pojavljuju u njenoj praksi.
Čovječanstvo od svojih prvih početaka civilizacije bavi se problemom, kako organizirati društvo pravedno i efikasno na demokratskim osnovama. Iz povijesti je poznato koliko se na tome radilo u Rimskom carstvu a posebno u staroj Grčkoj, kao i drugim starim kulturama: Sumirana, Semita, Hetita, Babilonaca, Egipćana... Zbog problema funkcioniranja demokracije države su se razvijale cik-cak formi od diktatura, demokracije do anarhije, što je sigurno općenito jako usporavalo razvoj društva. Naposljetku te negativne devijacije se i danas dešavaju. Istina rjeđe, ali ne i u blažoj formi, što je veoma zabrinjavajuće, kao u: Sjeverna Koreja, Kuba te neki režimi u Africi i Južnoj Americi.
Vidim da se opet spomenula privatizacija kao uzrok naših nevolja i mizerije. Naravno, radi se o prozirnom alibiju za sveukupni nerad i nacionalnu neuspješnost. Propadamo zbog suprotne stvari: ogromnih troškova države, petljanja političara u gospodarstvo i zbog posljedičnoga stvaranje države nerada.
Od te strašne privatizacije je prošlo 15-18 godina, što odgovara razdoblju od 1945. do 1960.-63. U toliko dugom periodu cijela se Europa digla iz ruševina do solidnoga standarda, a mi još kukamo kako nam je sada loše jer je prije toliko godina propala Prvomajska, ili kako su se već zvale te firme...
Narod i trošenje novaca
U 2009-oj godini bilo je panike hoće li se država izvući, hoće li moći isplaćivati penzije ili će se sve prepustiti MMF-u. Panika je popustila i nastavlja se po starom: proračun je sličan lanjskome. Mogao je biti malo veći ili malo manji, ali samo simbolično. Malo manji značio bi poruku “štedimo barem malo”, ali odabrana je poruka “trošimo uvijek više, barem malo više”.
Ima jedna poveca lista teza kojih se svih tesko trenutno sjetiti da bi ih sve redom nabrojao.
Zato one najcesce na kojima se grade sasvim sigurno lose kule "znanja".
1. Globalizacija
Pojam koji se cesto ukrcava u nekakvu ideologiju, mada nema veze ni sa kojom.Globalizacija je
najslicnija travi, snijegu, kisi ili necem slicnome.Tu je i rasprave o tome zasto je tu su bezizlazne.
Don Kihoti koji se bore protiv globalnog zmaja kojeg jedino oni vide, najvise me podsjecaju na ludiste.
Ti su likovi sa pojavom industrijske revolucije unistavali strojeve jer su im ti "zmajevi" tada krali posao...
Zaista pojava stroja u industriji je bila ugroza za nekog tko nije bio dovoljno spretan, voljan ili sposoban savladati upravljanjem istim.
Tako je i danas globalizacija neprijatelj onima koji nemaju odgovor na neminovno.Unistavanje chipova, mobitela
Ovo su citati iz komentara diane majhen na frederikov dnevnik „PRO PATRIA (2), koji su mi dali potku za ovaj dnevnik (molim dianu da mi oprosti na kraćenju, izvadio sam iz komentara ono što mi treba za potkrijepiti ono što želim iznijeti u dnevniku. Ujedno zahvaljujem na inspiraciji za ovaj članak).
Pon, 04/05/2009 - 15:54 — diana majhen
...ima raznih brojki, ali prema nekim istraživanjima koja se meni čine najopsežnija, obzirom da je broj ispitanika negdje oko 25 000, u hrvatskoj se internetom koristi preko 1,5 milijun ljudi.
...proporcionalno broju stanovnika, te ispitivanjima vršenim prije par godina, ovo nije tako zanemariva brojka.
ne očekujem ni ja neke brze rezultate. ali mi se net čini kao neko svijetlo na kraju tunela, pogotovo što nisam u stanju vidjeti drugu mogućnost.
...smatram naročito bitnim baš ovakve stranice, koje ne zastupaju isključivo jedno političko mišljenje, niti se odredjuju prema stranačkoj pripadnosti.
Ispovijest bivšeg Gradonačelnika!
- "Zašto ste se odlučili utemeljiti nezavisnu listu i vratiti se godinu dana nakon izbivanja iz politike?
-Nekoliko razloga tome, a prvenstveno je što je Županiska politika ušla u vrlo ozbiljnu krizu kao posljedica isprepletenosti lokalnih stranačkih vrhuški i kapitala.Stvorili su se određeni politički lobiji koji nastoje kroz izbornu proceduru osvojiti vlast u Županiji kao predpostavku daljnjeg širenja svoje gospodarske i političke moći,što vrlo blizu vodi i kriminalu. Uvjeren sam da takvo stanje zahtjeva i sudjelovanje određene građanske nezavisne opcije koja bi, ako ništa drugo, mogla biti svjedokom onoga što se događa te upozoravati na nepravilnosti koje se ponovno očekuju u radu Županiske Vlasti.
HARANBAŠE I HAJDUCI
- Vaša je teza da su stranke u Hrvatskoj "tajkunske i interesne skupine koje funkcioniraju,po principu djelovanja hajdučkih družina prenoseći to na ukupnu zajednicu". Što pod time podrazumjevate, imate iskustva u stranačkom životu, godinama ste vodili parlamentarnu stranku?
Nekako mi se čini da svo vrijeme umjesto novih rješenja sve što dobivamo je samo više istoga. Kad nešto uočimo kao problem ili stvar koju bi trebalo mijenjati onda, sve što se radi jest stvaranje više istoga.
Ljudi su nezadovoljni političarima pa žele nove nepotrošene ljude, ali pošto ne valja sistem na koji stranke rade i kako funkcionira demokracija kod nas. Ti novi ljudi se ubrzo potroše ili pobjegnu iz tog smrada i onda se opet traži još više novih nepotrošenih ljudi, a kad i oni zakažu onda još i još i još....
Nezadovoljstvo strankama i političarima dovodi do stvaranja brojnih novih stranaka koje funkcioniraju na približno isti način kao i ove stare i onda opet sve ostaje na istom. I onda se stvara još više stranaka i još i još i još i sve su iste ili slične. Sve što imamo je više istoga.
Godinama se već govori kako ljudi previše troše i previše se zadužuju, i kako se treba štediti i kako bi država trebala štediti, ali eto ona ne može jer su nam potrebne kapitalne investicije za razvoj gospodarastva.
Prateći Pollitiku povremeno i prilično površno stekao sam dojam da većinu članova povezuje traganje za političkom alternativom. No, nije to posebnost samo članova Pollitike. Čini mi se da je to opće raspoloženje kojeg dijele svi, osim možda čelništva parlamentarnih stranaka. Kod nekih je to raspoloženje više, a kod nekih manje artikulirano. Kod dobrog dijela birača nije jasno artikulirano, ali se očituje kroz ponašanje (obično glasanjem za različite političke redikule koji bljesnu na različitim izborima). Kod novinara, intelektualaca i analitičara se artikulira jezikom općeg prezira prema politici.
I sam u potpunosti dijelim taj osjećaj!
Nakon održanih protestnih skupova pod parolom “Stegnite vi remen bando lopovska” koji su organizirani preko Facebook-a , i diskusije o tome radi li se o uspjehu ili neuspjehu, nameće se pitanje karakterizacije ovog protesta. Mislim da nakon konzekventnog odbijanja organizatora bilo kakvog povezivanja s etabliranim političkim strankama i strukturama (naprosto je bila dirljiva borba da se otkloni sumnja da iza svega ipak stoji Hrvatska Stranka Mladih), dakle postavljanja scene s glavnim akterima: MI = “narod” i ONI = “političari”, čini mi se da je najbliža istini karakterizacija protesta kao anti-politički populizam. Na to me je naveo jedan članak koji sam nedavno pročitao (autor Søren Rishøj, dnevne novine Politiken, Kopenhagen), u kojem autor secira populizam i traži uzroke njegovog rasta u Europi. Dakle, u skraćenom obliku, Rishøj piše otprilike slijedeće.
Neovisni, ali ne i neutralni