pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na ovaj upis su me navele jučerašnje vijesti u 15.00 HR1. Iako Hrvatski radio (baš HR1, ne lokalna studija pod istom kapom) smatram najmanje neslobodnim medijom u Hrvata, ipak sam se jučer još više uvjerio u to tj. iskreno rečeno ugodno sam se osjećao slušajući. Vijesti počinju poskupljnjem goriva i pušta se Polančec sa svojom več više stotina puta izrečenom laži kako mi plaćamo najjeftinije gorivo u Europi, nakon toga spikerica iznosi kako je gorivo "eto jeftinije u susjednoj Sloveniji iako Slovenija za razliku od Hrvatske ne proizvodi nikakvu naftu dok pak mi podmirujemo 30-tak % svojih potreba iz vlastitih izvora". Iza toga ide prilog koji spikerica započinje "Saborske zastupnike ne muče problemi malih ljudi, oni se i dalje igraju partizana i ustaša". Nakon priloga o imbecilnoj raspravi u Saboru ide prilog u kojem sindikalna aktivistica otvoreno proziva Kosoricu da laže u vezi svoje neinformiranosti s situacijom u Dalmatinki iz Trilja. Zatim ide prilog u kojem ekološka udruga Barbarinac iz Solina kažu da Ministar i ministarstvo zaštite okoliša lažu, te isto dokazuju snimkom na YouTube-u.

Predsjednik Republike kao da je pročitao moj blog. Konačno je preuzeo inicijativu i napravio sastanak o gospodarskoj budućnosti Hrvatske. Ona je krajnje zabrinjavajuća. Potrebna su nova rješenja. Njih za sada nema. Nema ni jasne strategije razvoja Hrvatske. Mesićeva konkretna pitanja nisu dobila odgovore. Zašto? Nije bilo Vlade da na njih odgovori.
Građani su vrlo nisko ocijenili prvih sto dana Vlade. Vladi je ta ocjena dobra. Ona je prezadovoljna kako vodi zemlju, sve je pod kontrolom, nema problema, nikada nam nije bilo bolje. Zadovoljna je što je inflacija najviša do sada čak 6 posto, zadovoljna je što su sindikati nezadovoljni, zadovoljna je što se odustalo od ZERP-a, zadovoljna je što je kruh poskupio 10 posto. Zadovoljna je što ni sama ne zna koliko poglavlja treba otvoriti i zatvoriti.

Mesić se ozbiljno priprema za post-predsjedničku političku ulogu pa je odlučio da će se aktivirati u gospodarskim pitanjima jer kao eto on brine za građane...

Inače, jedan moj poznanik veliki lijevičar i redovni glasač SDP-a i podržavatelj svih Mesićevih aktivnosti imao je prilikom biti na sastnaku kod Mesića povodom teme kojom se bavi profesionalno. Još dan danas se nije oporavio od toga sastankia. Kažeo on, ukratko: "Mesić je jednostavno glup čovjek. Ništa ne razumije, samo priča viceve i poskočice, uopće ne može shvatiti temu razgovora"

Iako je imao nemadugo priliku, niti 2 tjedna nije prošlo od Busha, Mesić je na večeru pozvao samo jednog hrvatskog gospodarstvenika (Gavrilović), dok su svi ostali bili sluge stranog kapitala (Čović, Kovačević, Radman). A danas nam priča o brizi za hrvatsk izvoz.

Iz mnoštva dnevnika i komentara vidi se sveopća nezadovoljnost s postojećom garniturom političara kao i strankama. Da tome nije tako pokazuju unutarstranački izbori koji manje-više većinski podržavaju jednog kandidata, svoga vođu. Procedure su demokratske i to treba poštivati.
Međutim, postavljam jedno drugo pitanje. Jesu li i hrvatski građani zadovoljni s liderima koje su izbarali i koji vode ovu zemlju i najveću županiju?
Osobno mislim da jesu, jer ova trojka ima nešto zajedničko: uspjeh u komuniciranju s narodom. Njihove poruke su jasne, kratke i u većini slučajeva obećavajuće. Zato su uspješni političari, mada se ova tvrdnja može osporiti na stotinu načina.
Gradonačelnik Milan Bandić je sa svojim PR timom osvojio Zagreb. Ima Zagreb-news, Z1 putem kojih plasira dobre i uspješne poteze gradske vlasti. On sam stalno je među građanima, hoda po okolnim selima, komunicira sa svima...

Čitam u dnevnim novinama i ne mogu povjerovat u ono što piše, a bogme i nakon trljanja očiju opet piše kako sindikalci na „svom“ prosvjedu 12.04. ne žele Stjepana Mesića. Neki će sada kazati da nije tragično bilo bi smiješno. Naši vrli sindikalci su opet pokazali svoju kratkovidnost da ne kažem debilnost valjda naslijeđenu još iz onog vremena kad im je jedini posao bio nabaviti svježe svinjske polovice, suvo meso, ulje itd.
Dakle u onom trenutku kada im je sa neba pala prilika da skup 100% uspije i dobro zaljulja vladu što „svojim“ skupom zasigurno i žele, oni kažu kako Stipe ne može govoriti na tom skupu jer on tj. skup, pazi sad „nije politički skup“. Iskreno kazano i sam sam mislio nekako doći u Zagreb 12.04. no nakon ovog jasno pokazanog altruizma, naglo me obuzeo realizam naše političko trgovačke svakodnevnice.

Malo materijala za diskusiju...
Čitam službenu objavu HINE o svečanoj večeri s predsjednikom Bushom i Mesićem...
Hrvatsko-američka večera u Uredu predsjednika RH

Zanimoljivi djelovi ove gluposti kaktusa koji se voli nazivati hrvatski predsjedni9k su...

Uspješni hrvatski gospodarstvenici nazočni svečanoj večeri bili su vlasnik i direktor Gavrilovića Đuro Gavrilović, potpredsjednica Uprave tvrtke Ericsson Nikola Tesla d.d. Gordana Kovačević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević, generalni direktor Microsofta Hrvatske Goran Radman, te predsjednik Uprave Plive Željko Čović.

Hrvatska će ovim posjetom pokazati tko je leader regije i pokazati će da je Hrvatska najstabilnija država na Balkanu. Pokazati će se da mi imamo najbolje zavarivače šahtova i najbolje sve. Sve nam je najbolje. Bush nam uskoro dolazi i sve sve će se okrenuti u našim životima, dobiti ćemo sve. Osim što ćemo opteretiti državni proračun za dodatnih 10 milijuna kuna, opteretiti ćemo i simpatizere alkaide sebi za vrat.

Međutim pored dobre suradnje Zagreba i Washingtona ovo je ipak i obrazovno putovanje za Georga W. Busha. Napokon će shvatiti da je mala Kroješa in Europe, a ne in Ejža. U Globusu ispala vijest da sat letenja sa Air force one košta 60.000,00$. Sat vremena do Hrvatske ga je koštao 120.000,00$ jer je išao prvo u Abu Dhabi, pa kada su skontali da nije Zagreb tamo onda su pitali kontrolu leta koja im je rekla da moraju ići towards Italy. Nosač zrakoplova George Washington je morao ispaliti signalnu raketu na Hrvatsku kako bi Jumbo pogodio gdje je ta mala i nakaradna Hrvatska, leader regije.

Da se vladajuća ekipa sprema na ozbiljne promjene Ustava i mijenjanje odnosa moći u državi, najavio je Vladimir Šeks potpredsjednik Sabora.
Prijelog HDZ-a je da se postojeći sustav čvrste kohabitacije predsjednika države i premijera zamijeni čistim parlamentarnim sustavom. I taj čin HDZ drži ključnim za daljnju demokratizaciju zemlje!.
Ozbiljno smanjivanjiti ovlasti Predsjedniku Republike je sada najvažnija stvar- ravna nacionalnom interesu.
Kako u praksi izgleda ova inicijativa skrivena pod okriljem demokracije:
1.Predsjednik Republike ne bi bio izravno biran od građana već bi bio biran u Hrvatskom saboru.
2.Moć odlučivanja iz područja vanjske politike, obrane i tajnih službi potpuno bi prešle u ruke Premijera i eventualno parlamenta (koji je pod većinskom kontrolom HDZ-a).
Ovaj prijedlog bez sumnje uvodi jaki kancelarski sustav vlasti. Jaki premijer, slabi parlament i nebitni predsjednik države.
Ako se usvoje, ovakve promjene bi se počele primjenjivati nakon idućih predsjedničkih izbora, dakle od 2010.
Očigledno postoji doza straha da na mjesto Predsjednika Republike ne zasjedne osoba koja nije po volji Premijera.

Čudim se onima koje je iznenadio prosvjed u Srbiji. Za mene je on bio očekivan. Srbiji je zadat vrlo težak udarac i ne znam primjer u novijoj povijesti da se tako važan i velik dio teritorija jedne zemlje odcijepio na miran način. To je strašan psihološki jer se odcjepio važan dio srpske zemlje, koji je imao najveću emotivnu i povijesno- religijsku važnost za svakog Srbina.
Pitanje svih pitanja je kako će se stvari dalje razvijati. Ovo je sada najkritičnije vrijeme - klatno se može okrenuti u pravcu smirivanja ili proširivanja daljnjeg nasilja. Ako se nasilje proširi na Kosovo tada je miris rata u zraku. Drugo je politička scena u Srbiji.Ona je cijelo vrijeme podijeljena na radikale i na demokratske snage.Prvi su agresivni, a drugi nisu dovoljno odlučni i zato je ovo ključno vrijeme i za opstanak vladajuće koalicije u Srbiji. Ukoliko dođe do političkog prestrojavanja na radikalnu stranu, val nasilja ide dalje. Moguće je da i Republika Srpska uzvikne -idemo dalje! Glavno je pitanje hoće li Republika Srpska krenuti "istim putem"? A tko ih može spriječiti? Pravno gledano nakon Kosova nitko. Politički je već druga priča.

Prije tjedan ili dva na naslovnice vodećih medija je iskočila ponovno tema komunističkih zločina nakon rata u bivšoj državi.
Komunisti su sve zločine nakon rata izvrišili u partizanskim uniformama i pod partizanskom (vojnom) komandom, ali u pokušaju čuvanja njihove pozitivne antifašističke uloge (koja je trajala max 5 godina) zaobravlja se taj dio povjesne istine - da su it isti antifašisti nakon rata postali isključivo komunisti i 40 godina provodili jednu od najvećih diktatura 20. stoljeća (5 godina dobročinstva u obliku antifašista vs. 45 godina komunizma, otimačine i zločina!)

Pokušaj da se poništi jednakost komunisti=partizani (barem za poratno razdoblje) je neuspjeli pokušaj rebrandinga - zločini su počinjeni pod njihovom stražom (partizanskom ili komunističkom) i u njihovo ime i ne mogu se zaboraviti...

Najbolje pogođen opis predsjedničkih izbora u Srbiji dao je jedan poljski list."Bio je to duel- rocka koji slušaju birači Borisa Tadića sa turbo folk muzikom birača Tomislava Nikolića.Odlučili su -pop i neopredljeni meinstream birači". Ovo nisu bili samo klasični predsjednički izbori u jednoj običnoj državi.Ovdje se paralelno s izborima održavao najvažniji referendum u povijesti Srbije na kojem su njeni građani odlučivali - nastaviti prema EU ili se vratiti na politiku radikalizma. Kako riješiti pitanje Kosova, koliki će biti daljnji utjecaj Rusije u Srbiji, sve su to teška i sudbonosa pitanja po širu regiju na koja će rezultat ovih izbora uskoro morati dati odgovor.„Ja nikada neću odustati od evropske perspektive naše zemlje, kao što nikada neću odustati od teritorijalnog integriteta Srbije na Kosovu",rekao je Boris Tadić novi predsjednikSrbije.

Kad je prije nekog vremena otišao ministar Ivica Kirin zvani Kiro upitao sam se zašto nije otišao i njegov nasljednik Berislav Rončević, tadašnji ministar obrane. Napravili su istu glupost, pa bi valjda i posljedice trebale biti iste. Iako nekoliko puta u javnom sukobu s njim, u obranu Rončevića stao je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić zvani Stipe.
Jedan od prvih poteza novog ministra unutrašnjih poslova Rončevića bilo je prisustvovanje spaljivanju zaplijenjene droge u Našicecementu d.d.
Nego, čija je ono ta cementara?

Famozno povjerenstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena koje je formirao premijer doktor Ivo Sanader II počelo je s radom. Pa su utvrdili da preskupo je voće i povrće i da je to glavni krivac za inflaciju. Pa je premijer doktor Ivo Sanader II pozvao trgovce da se odreknu svoje zarade, a u korist kupaca.
Eto, Jadranka Puž nema ni nakon kampanje mira. Digla je cijenu mrkve i izazvala val poskupljenja u Hrvatskoj.