Zabrinuo me, ali ne i iznenadio podatak kako se posljedice globalne krize već osjećaju u europskim zemljama povećavajući nezaposlenost, a najgore je u Španjolskoj gdje je čak 3,2 milijuna ljudi bez posla! Jako velik i pomalo zastrašujući broj, ako mene pitate... Inače, u siječnju ove godine, ali i u zadnjem kvartalu prošle 2008. godine, zabilježeni su dramatični porasti nezaposlenosti u cijeloj Europi.
► Radno aktivno stanovništvo ◄
Prema statističkim procjenama u gradu Zagrebu je prošle 2007. godine živjelo 785.000 građana. To je samo 6.000 stanovnika više u odnosu prema popisu iz 2001. godine, kada je u Zagrebu živjelo 779.000 stanovnika. U Zagrebu radi 407.000 osoba, što je prividno jako puno. No, to je samo oko 52% ukupnog broja stanovnika. (Napomena: brojni podaci u ovom članku su zaokruženi, zbog potrebe preglednosti i jednostavnijeg uočavanja).
Valja uočiti da je broj zaposlenih u 2008. godini veći za približno 35.000 osoba u odnosu prema stanju u izbornoj 2005. godini, kada je u Zagrebu radilo 371.000 građana. Prema tome, u Zagrebu se prosječno godišnje zapošljavalo oko 10.000 osoba, što je na razini "zbroja" ulaska živorođenih u radno aktivnu dob (oko sedam tisuća) i mehaničkom neto "prirastu" iz doseljavanja u Zagreb (između tisuću do dvije tisuće godišnje). Iz toga proistječe da u proteklim godinama nije bitnije promijenjen udio radno aktivnog stanovništva u ukupnom broju stanovnika, unatoč činjenici postojanja u to vrijeme, ali i prije toga u čitavom periodu od 2000-2008. godine (golemih) slobodnih financijskih sredstava za investicije u razvitak zagrebačkog gospodarstva. Zbog postojeće svjetske financijske krize, s razvidnim utjecajem na gospodarstvo, i pod pretpostavkom ostanka Milana Bandića na svevlasti u Zagrebu, takvo nepovoljno stanje će biti nastavljeno - i dapače, produbljeno (privatizacija velikih sustava, modernizacija s pratećim otkazima, tehnološki viškovi u administraciji.)
Primjerice, u ožujku 2008. godine u susjednoj Ljubljani živjelo je oko 275.000 stanovnika. Od toga je 205.000 osoba bilo zaposleno, ili čak 75% svih građana Ljubljane!
Opet ću malo gnjaviti o paralelenoj Hrvatskoj, pošto u službenoj Hrvatskoj građani žive rastrošno, troše nemilice peglaju kartice, ulaze u minuse, neneamjenski krediti im služe za financiranje luksuza.....
Pogledajmo malo što je GfK ( http://www.gfk.hr/press1/financije.htm ) otkrio o dugovima kućanstava.
52% kućanstve ima neke dugove, što znači da gotovo polovica kućanstva nema nikakve dugove ( kad ste zadnji put gledali ili čitali o tome da polovica kućanstava nema nikakve dugove, da uspjevaju živjeti bez dugova neovisno o prihodima kućanstva).
Od onih koji su zaduženi, 69% imaju dugove po tekućem računu, što znači da gotovo dvije trećine kućanstava pazi da ne uđe u minus. (kad ste gledali priloge o tome kako se ljudi odriči i luksuza, ali i nekih stvari koje nisu luksuz samo da ne uđu u minus.)
Po kreditnim karticama je zaduženo 40% onih koji duguju, što znači da 80% kućanstava nema nikakve dugove po karticama. (alo, vi s televizije, može li jedan prilog o onima koji neće mahnito peglati u ovom predbožićnom dobu).
Također 80% građana nema nenamjenske gotovinske kredite.
U petak je Državni zavod za statistiku objavio da je nezaposlenost u Hrvatskoj u drugom tromjesečju 2008. godine pala na samo 7,9 posto. Vijest zvuči fenomenalno. Za usporedbu, u Francuskoj je nezaposlenost oko 7,5 posto, a u Sjedinjenim se Državama prema posljednjim podacima povećala na 6,5 posto.
Drugim riječima, Hrvatska se prema podatku koji mnogi ekonomisti smatraju najvažnijim makroekonomskim podatkom, približava razvijenim zemljama.
Kako se u trećem tromjesečju nezaposlenost u Hrvatskoj uobičajeno dodatno spušta, to je www.briefing.hr već objavio kako bi i ta dosad najniža stopa nezaposlenosti mogla dodatno pasti.
Takodjer, inflacija je sa srpanjskog rekorda od prijetećih 8,4 posto u listopadu pala na donekle podnošljivih 5,9 posto. Ako u Hrvatskoj stvari zaista idu bolje nego ikad, ostaje nejasno - čemu panika, čemu zamrzavanje plaća, čemu štednja?
Nedavno je sada već budući bivši ministar unutarnjih poslova, Berislav Rončević branio svoju tezu kako smo izuzetno sigurni (iako ni sami toga nismo svjesni) iznoseći razne statističke podatke koji mu idu u prilog. Današnji događaji demantirali su ga do boli! Tada je rekao da je broj prijavljenih kaznenih djela lani bio za 6,41% manji nego 2006. a pozitivan se trend nastavlja (da li to istovremeno znači i manje počinjenih djela).
Stalno zadržavanje postotka razriješenosti kaznenih djela na razini od 65-67% svrstava Hrvatsku na gornju razinu sigurnosti europskih zemalja, a naš glavni grad jedna je od najsigurnijih metropola u Europi, rekao je tada Rončević! Ipak, dodao je da stanje sigurnosti može biti i bolje.
Promatrajući ovakve postotke, čovjek bi rekao da sustav ipak nešto poduzima po pitanju sigurnosti, penalizacije i prevencije... Ali, statistika je samo skup pogrešnih podataka. Netko koga osobno jako, jako dobro poznam ima nešto drugačije iskustvo o tim postotcima. Taj netko, nazovimo ga za potrebe ovog dnevnika g.Z vozio je bijeli VW golf, tvornički opremljen hrpom dodatne opreme, upadao je u oči. Jednu večer (nije bilo tako kasno), tamo negdje na Vrbiku, začuo je zvuk dvaju alarmnih sirena istovremeno: kombinaciju instaliranu u njegov automobil parkiran s druge strane zgrade.
Sabor je s jeseni počeo sa radom, a sa Saborom i saborski odbori. Rad Odbora za nacionalnu sigurnost današnjom je sjednicom izazvao popriličnu pažnju javnosti, pa je tako dobio i mjesto udarne vjesti na HTVovom Dnevniku. O čemu se radi? Kratko rečeno, Odbor je raspravljao o sigurnosnoj situacijiu zemlji, i stavovi su bili očekivani - pozicija je branila rad ministra, policije i državnog odvjetništva, dok je opozicija iste napadala. Ništa novo rekli bismo, ali stvar je ipak malo ozbiljnija. Kako zbog teme kojom se Odbora bavio, tako i zbog argumenata, i još više, konteksta u kojemu se sve događa.
Ima ljudi koji su več po godinama odrasli, i još nemaju pojma kaj znači ljubav i kakav je recept za dugi zajednički život. Na početku sam to htel napisat ko odgovor jednoj mladoj dami, no predomislil sam se i odlučil napisat dnevnik. Kak je taj osječaj može davati u svim mogučim smjerovima a ne samo između dvoje ljudi, sam se odlučil na ovo drugo. Kaj me najviše zaprepaščuje da mladi ljudi nisu na čisto kaj to znači i misliju da se to koncentrira samo na sex. Neki spominjeju pišeju o statistici i izgleda nisu svjesni toga da se od statistike ne živi sretno.
Po mojem mišljenju sve se svodi na jedno i to, kolko je čovjek spreman dati bez gledanja na to kaj bu dobil natrag. Kad dvoje ljudi imaju te osobine onda nema prepreke jednoj zajednici. Jedamput jedan da više a drugi put onaj drugi. i sve zavisi od situacije i momentalnog raspoloženja. Ko drugo po redu mora se prihvatit dobre i loše osobine partnera, Ko je savršen? Na početku je velika ljubav i sve je u sedmom nebu,no onda dojde iznenađenje, moraš nekaj podjelit s partnerom a naučen si to imat do sad samo za sebe. A kad se ljubav koncentrira na djecu onda je uvjek neko od tih dvoje na strani. I tu je potrebno još više ljubavi i razumjevanja, jel opet moraš djelit nešto.
Biti siromašan je gadna stvar.
Pa eto, nedavno me iznenadilo kad je Zoran Šprajc u svom Dnevniku govoreći o toj temi izbacio podatak da je (službeno) u Hrvatskoj 11 % siromašnih. Koliko se sjećam, Britanija je bila na 16 % (sve ovo je po sjećanju, pa me ispravite ako griješim) a i ostale navedene zemlje (sjećam se još Italije i Francuske) su bile tu negdje.
Opala !!! Pa nismo ni tako loši.
ALI, kao što bi rek'o Einstein (iako ja sumnjam da je on to ikada baš tako rekao :-) „SVE JE RELATIVNO“. A negdje u isto vrijeme sam na blogu Free Exchange naletio na istu tematiku, ali ovaj put vezano uz Ameriku.
Ušli smo u izbornu godinu.
Kampanja je krenula još u prošloj.
U slijedećim mjesecima do izbora bit ćemo izvrgnuti propagandi na različite načine.
Svi će nas pokušati uvjeriti da su baš oni bili najvrijedniji u proteklom mandatu i da će baš oni najbolje voditi zemlju.
Malo sam prelistao stranice Sabora i pozabavio se matematikom.
Na jednoj stranici imamo podatke o zastupničkoj aktivnosti u tekućem mandatu.
Iz podataka koji su tamo objavljeni možemo vidjeti koliko je tko od zastupnika bio aktivan u raspravama. Doduše, iz tih podataka ne možemo iščitati kvalitetu rasprave, ali možemo vidjeti koliko je kome uopće stalo da u Saboru nešto i kaže.
Neovisni, ali ne i neutralni