Bivša ministrica obitelji,branitelja i međugeneraciske solidarnosti a sada predsjednica Vlade vlasnica stana od 89 četvornih metara u Šeferovoj ulici na Ravnicama u Zagrebu.Dobila ga je nakon ulaska u HDZ1996.god po nalogu tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška.
http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/02/03/0552006.html?pos=n1
Jadranka Kosor dotad je živjela u stanu od 38 četvornih metara na koji je polagala stanarsko pravo.Upravo kada ga je željela odkupiti.Šušak joj je riješio životno pitanje smjestivši je zajedno sa sinom i majkom u četverosobni stan.Šušak je Jadranki Kosor riješio i problem otkupa.
Naime,da bi uopće mogla krenuti u proces otkupa po povlaštenoj cijeni,Kosorica je morala imati stanarsko pravo nad stanom koje je HDZ.ukinuo početkom devedesetih.
Naosnovu kojeg je zakona ili pravilnika 1996,uspjela za samo 23 tisuće tadašnjih njemačkih maraka od države otkupiti stan-još uvijek nije poznato.Takav stan, naime,tržno vrijedi najmanje 270 tisuća njemačkih maraka ili točnije 135 tisuća eura.Dakle,pomoću dva potpisa,bivša ministrica a sadašnja predsjednica Vlade je zaradila 120 tisućaeura!
Kažu, da Mesić nije bio loš predsjednik, da nije zlouporabljivao svoj položaj radi vlastitog bogaćenja, i slično, ali to ne znači da je bio dovoljno dobar. On nije poduzimao sve ono, što bi morao poduzeti u cilju ispravljanja najočitijih zlodjela, pogotovo onih, koja su činili i čine ostali najviši sudionici u vlasti. Umjesto toga, govorio je, potpuno neopravdano i bez dovoljnog shvaćanja svoje odgovornosti, da on "poštuje institucije", i slično. To podsjeća na Bandića i njegovu frazu "neka pravna država radi svoj posao". Svakome je danas jasno, da ta "pravna država" i te "institucije" (kao što su Ustavni sud, Europski sud za ljudska prava, i dr.) nisu ništa drugo nego najobičnija obmana, koju vrše razni više-manje prikriveni pripadnici tzv. "mafije", koji su istovremeno i sudionici u vlasti. Ustvari, oni koriste te sudove i slične "institucije" kako bi od njih dobili prividno opravdanje i "legitimitet" za kršenje ljudskih prava i druga zlodjela u cilju vlastite protupravne koristi.
SAVEZ UDRUGA STANARA HRVATSKE
UDRUGA STANARA GRADA SPLIT
Poštovani gosp. Nađvinski,
U svezi s dogovora u prilogu vam šaljem u karatko osvrt na probleme „zaštićenih najmoprimaca“ od donošenjaZakona o najmu 11 mj 1996. do danas 20 12 1990 proglašen je Ustav RH i temeljem njegovih odredbi svi nositelji stanarskog prava bili su jednaki i imali jednaka prava i dužnosti.
U procesu pretvorbe stanarskog prava u apsolutno vlasništvo /koja je bila od l991 – l996/ svi ostali nositelji stanarskog prava dobili su pravo i mogućnost da pretvore stanarsko pravo u potpuno vlasništvo.
Na kraju procesa pretvorbe 11 mj.l996.god Zakonom o najmu stanova dobili smo od jednakih nositelja stanarskog prava dvije grupe potpuno nejednakih gradjana. -s jedne strane potpune i apsolutne vlasnike stanova -s druge strane zaštićene najmoprimce ... gradjane drugog reda koji nisu bili jednaki pred Zakonom, koji su lišeni vlasničkih prava i čiji dom je učinjen neizvjesnim i nesigurnim.
Donošenjem takvog nakaradnog zakona ne može se opravdati zaštitom vlasništva ,jer ona nije opravdan razlog za uskratu prava otkupa korisnicima stanova, ako vlasnik dobiva naknadu.
Konačno nakon 9 godina zakazana ovrha:
dan 25.kolovoza 2009.godine u 10,00 sati Gizela Dražić iz Zagreba,Rusanova 7 uz sudjelovanje pripadnika MUP-a ponovo u svom domu koji joj je nasilno prije 9 godina zaposjeo zamjenik Pučkog Pravobranitelja Željko ......Thur.
-Zamjenik pučkoga pravobranitelja Željko Thur izbacio me iz stana kojim sam se koristila kao zaštićeni najmoprimac.pri čemu je prisvojio sve moje stvari iz stana u koji se ne mogu vratiti.Na taj me način opljačkao i ostavio na ulici samo u ljetnoj haljini,u jednim sandalama i s torbicom u ruci 84-godišnja Gizela Dražić iz Zagreba,koja je privremeno utočište našla kod svoje kćeri.Željko Thur onemogućio Gizeli Dražić povratak u stan obraćajući joj se riječima:"Više ne stanuješ ovdje, razgovarat ćemo samo preko odvjetnika!"
U Novom listu (na Internetu, 10.7.2009., rubrika: Zagreb) objavljen je članak pod naslovom: "Žrtva ratnog ludila konačno dobila stan", u kojemu se kaže da je, nakon šesnaest godina, jedno ministarstvo dodijelilo obitelji M. J. na korištenje zamjenski stan čime je neizravno priznato da je 1993. godine izbačena na ulicu zbog "pogrešne" nacionalnosti. Navodno je jedno drugo ministarstvo 1993. godine donijelo rješenje, u kojemu je stajalo da ta obitelj gubi stanarsko pravo jer dulje od šest mjeseci nisu boravili na dotičnoj adresi. To podsjeća na poznati slučaj Kristine Blećić, o kojemu se svi relevantni podaci mogu pročitati u presudi (prvostupanjskoj) Europskog suda za ljudska prava (ECHR) od 29. srpnja 2004. (zahtjev br. 59532/00).
-
Neću se upuštati u detaljno razmatranje tih dvaju slučajeva niti tražiti odgovor na pitanje, jesu li ti nositelji stanarskog prava trebali dobiti pravo otkupa svojih (društvenih) stanova. Možda su se oni složili s gubitkom svog stanarskog prava??? Možda su sklopljene neke nagodbe, pa su na kraju svi zadovoljni?
Da bi se čitatelji podsjetili na to, kakva je vlast u Hrvatskoj (a izgleda da nije bolja ni u Europskoj uniji itd.), i kakva kaznena djela vrše mnogi od onih, koji se hvale da ih je "narod izabrao" (kao da su rezultati izbora vjerodostojni!), evo par izvadaka iz članaka objavljenih u Večernjem listu:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3202526/index.do
Večernji list 07. 12. 2008. | 18:23
Golf: Velika otimačina privatnog zemljišta
Autor V. Mazzocco, I. Puljić-Šego
Udruga stanara Dubrovnika na pragu ostvarene utopije
ili kako svjesno zavaravati svoje članstvo
Sretni li su dubrovački „ Zaštićeni najmoprimci“! Kako su se samo dosjetili salamunskom rješenju : „ Izgradite nam zamjenske stanove!
Vidimo ih kako sretni i veseli plešu Linđa, a možda im se pridruže i sretnici koji su otkupili nacionalizirane stanove. Sada napokon mogu i oni mirno odahnuti. Biti solidaran s gubitnicima je uvijek rizik. Nikad se ne zna ! Mogla bi država opet nešto pametno smisliti… Istina, nije im svejedno, jer imali smo ista prava i dužnosti i stanove oduzete bivšim vlasnicima od strane države…ali kad ih je već sreća zadesila ne treba tražiti vraga.
„…Izgradnja novih stanova nameće se kao najbolje rješenje jer ostali prijedlozi vezani su uz cijene skupih kvadrata. Naime, ostale mogućnosti koje se predlažu na razini Udruge stanara RH su da država obešteti vlasnike stanova po tržišnoj cijeni ili da „zaštićeni najmoprimci“ isele iz stanova i dobiju od države novčano obeštećenje, također po tržišnoj cijeni, te u vlastitom aranžmanu kupe drugi stan.“
( ulomak, Slobodna Dalmacija, 16. 04. 2009.)
Poništavanjem odluke Upravnog suda i vraćanjem na mjesto ustavne sutkinje Slavice Banić, Ustavni sud RH pokazao je sav prijezir prema pravdi i pravu. Njima ni u jednom trenutku nije bilo bitno udovoljava li Slavica Banić kriterijima da bi postala sutkinjom Ustavnog suda. To što je Slavica Banić lagala u svojem životopisu sucima već i ovako krnjeg Ustavnog suda to nije bilo bitno. Baš kao što im nije bilo bitno što je jedan od njih bio i Vice Vukojević, čovjek koji u svakoj normalnoj zemlji ni pod koju cijenu ne bi mogao biti ustavnim sucem. Ili primjer Ustavnog suca Smiljka Sokola koji je, da bi obranio obitelj Tuđman zbog prikrivanja njihovog stvarnog imovinskog stanja, izjavio mrtav hladan da novac nije imovina te da zbog toga njega nije potrebno navesti u imovinskim karticama.
Jednakost stanarskih prava
Mnogi gradjani (stanari, pravnici, i drugi) smatraju da je odluka Ustavnog suda RH od 31.III.1998. donesena pod pritiskom politicara, te da je nestrucna, skandalozna, i sl. (Narodne novine br. 48/1998).
Izmedju ostaloga, u toj odluci se kaze (na str. 999.), da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasnistvu gradjana (tzv. privatnim stanovima) imali ista prava i duznosti kao i nositelji stanarskog prava na stanovima u drustvenom vlasnistvu, ali da se "njihova pravna pozicija od pocetka stjecanja prava razlikovala od pravne pozicije drugih nositelja stanarskog prava, upravo zbog cinjenice sto je to pravo postojalo na stanovima koji su bili u vlasnistvu gradjana. To vlasnistvo na stanu bilo je zasticeno (.....) a i sada je zasticeno odredbom clanka 48. stavka 1. Ustava, prema kojoj se jamci pravo vlasnistva, pa vec zbog te cinjenice stanarsko pravo na stanu u vlasnistvu, nikad nije bilo u svemu jednako stanarskom pravu na stanu u drustvenom vlasnistvu".
Stanari (i drugi) smatraju takvo obrazlozenje Ustavnog suda RH pogresnim, besmislenim i nelogicnim!
Ustavni sud 25 sječnja 2006 godine donio presudu da je stanarsko pravo imovinsko pravo.Stoga Hrvatska mora omogućiti svima otkup takvih stanova.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
491
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo D. T. iz S., kojega zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica iz S., na sjednici održanoj 25. siječnja 2006. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se:
– presuda Županijskog suda u Sisku broj: Gž-450/03 od 17. travnja 2003. godine
– presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-302/01 od 24. rujna 2002. godine.
III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Sisku na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
Neovisni, ali ne i neutralni