Sovjetski je Savez u poslijeratnu eru ušao s velikim svjetskim poštovanjem zbog odlučujuće uloge Crvene armije pri slamanju nacističke Njemačke. Unutar Sovjetskog Saveza uništenje nacizma je učvrstilo komunističku vladavinu koja se onda mogla posvetiti svojoj interesnoj sferi na zapadnim sovjetskim granicama
Potpomognute imidžem pobjedničkog Sovjetskog Saveza, prisustva Crvene armije i sudjelovanja u istočnoeuropskim pokretima otpora, komunističke su stranke, ali i druge ljevičarske skupine, preuzimale vlast. Na zapadu Europe, ponajprije u Francuskoj i Italiji ali i Grčkoj, izgledalo je da će komunisti i njihovi saveznici samostalno preuzeti vlast. Takav je razvoj događaja uznemirio Amerikance koji su imali svoje planove za poslijeratnu Europu. Sovjetski su komunisti prionuli stvaranju sigurnosnih granica i tampon zone u Istočnoj Europi. Iz tih je razloga Poljska predala svoje istočne teritorije Sovjetskom Savezu, a zauzvrat je dobila istočnonjemačka područja.
Pomjeranje Poljske na zapad
Iz socijalističkog realizma Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih država izdvojilo se autentično jugoslavensko samoupravljanje koje je nastojalo umanjiti ulogu države u ekonomiji i ulogu Partije u gušenju sloboda i ljudskih prava. Premda su ta nastojanja bila ograničenog dometa, Titova je Jugoslavija poprimila obrise koji su je naglo udaljili od ostatka socijalističkog Istoka
U Jugoslaviji su komunisti došli na vlast po shemi: prvo pružanje antifašističkog otpora, a potom preuzimanja vlasti. Na Trećem zasjedanju AVNOJ-a 1943 . godine zbačena je monarhija i proglašena republika. Titov Narodnooslobodilački front pojavljuje se kao centralna vlast koja ima moć da vodi zemlju. Radilo se o jedinstvenoj kombinaciji revolucionarnog narodnog predstavništva i monolitne centralne vlasti, bez postojanja opozicije.
Ovaj blog je završen u prošli utorak, dok je još članak Đeneral Draža i hrvatska popustljivost prema Srbiji bio na spisku novih dnevnika.
Razlog za ovoliko kašnjenje njegovog objavljivanja su slike koje sam planirao da u njega uvrstim, odnosno konkretnije – razlog kašnjenja je zapravo to što nisam znao kako da ih uvrstim.
Prvo sam pokušao sam i nije išlo. Nije mi ništa drugo preostalo nego da kontaktiram neke od korisnika, a među njima je bio čak i administrator.
I eto nakon nekoliko dana prepiske uspio sam da blog ipak ima izgled koji sam planirao, te se zbog toga javno zahvaljujem Hircu, mraku i Golgoti – bez njih nikada ne bih uspio.
Elem da krenem.
U toku diskusije vođene na ovom portalu povodom procesa rehabilitacije ratnog zločinca generala Draže Mihajlovića u jednom svom komentaru korisnik ppetra je napisala slijedeće:
Pogledaj je li, ili nije jasno jasno tko je prvi počeo , a i smislio likvidiranja cijelih naroda, ili cijelih društvenih klasa:
http://www.youtube.com/watch?v=uSTN-sDFVgU
Kažu mi da se neke poruke, čak i važne poruke, pa i višeznačne, lakše šalju i još bolje primaju - poezijom, pjesmom. Ako više u ovom društvu nema koncentracije za slušanje političara, koji su i vragu i B-u dojadili (uz poneki, časni izuzetak) tko će onda čitati poeziju?
Uvjeravaju me da se još čita knjiga, pa i poezija, i da sve nije tako crno kao što nam se čini. Ipak, imam osjećaj da se dramatika današnjih društvenih zbivanja ne osjeća u djelima suvremenih književnika, poeta posebno. Možda, misli se, prošlo je vrijeme socijalnih pjesama, budnica, refleksivnih pjesama. Tko bi danas pjevao o radničkoj žuljevitoj ruci, kao nekada S.S. Kranjčević, pisao o buni seljaka, kao nekada August Šenoa, o štrajkovima uzduž i poprijeko ove lijepe naše i agoniji buržuja, kao nekada Miroslav Krleža?
A uz proteste, trebale bi ići i protestne pjesme...Gdje je novi Ivica Percl? Što radi Enes Kišević?
Pjesma ne trpi uvod, ovaj je napisan uglavnom stoga što je pjesma bila prekratka da bi, po sustavu Marka Rakara, bila objavljena.
Dakle, pred našim je očima pjesma naziva
ISKRE
Čini se da zlo, kao i glupost, nema granica.
Dansko-norveška umjetnica po imenu i prezimenu Nina Maria Klevian odabrala je šok kao umjetnički metje odnosno izrazila se na način da je svoje malo dijete oblačila tako da je podsjetila na deset najomraženijih diktatora dvadesetog stoljeća, usnimila ga i distribuirala fotografije u svijet medija.
Naravno, počela je s Hitlerom, pa preko ajatolaha Homeinija, Mao Ce Tunga, Slobodana Miloševića, Mussolinija… stigla do – Idi Amina i Staljina. Objavio je kontroverzne snimke i izraelski čitani dnevnik Haaretz, a snimke su preuzeli i mediji u svijetu uzduž i poprijeko, a slijede brojni komentari.
Gledajući te snimke i čitajući intervju koji je umjetnica dala Haaretzu nameće se nekoliko pitanja koja ovo «umjetničko djelo» provocira. Prije svega, ima li granice u umjetničkom stvaranju, drugo, do koje mjere djeca mogu biti sredstvo umjetničkog izražavanja odnosno ne radi li se u ovom slučaju o zloupotrebi – iskorištavanju djece da bi se postigli sumnjivi umjetnički efekti i treće, postoje li druga umjetnička sredstava da bi se iskazalo protivljenje diktaturama i diktatorima?
Ušli smo u hladno doba.
Proteklo dugo doba je bilo doba vatrenih osvajanja i odnosa te beskonačnog izbjegavanja tema i zamjena trošećih djelova, pa oružja i municija zakazuju od prekomjerne uporabe i sada se hlade. Bogu hvala!
Hladan je odnos između dvorišta i kokošinjca. Hladna je svaka inicijativa.
Dok hladno prolazim hladnim djelovima Zagreba, sve jake snage su se hladno povukle u svoje hladne štabove i podzemne bunkere te čekaju rasplet. Nebo nad Zagrebom je hladno. Hoće li raspleta uopće biti i kakav će biti, ili će, kao nakon kandijskog rata, to nešto potrajati sto godina?
Po svemu sudeći približavamo se velikoj (hladnoj) svečanosti. Mlijeko će i dalje biti mliko, novac će i dalje biti novac, a stablo stablo, samo će biti hladno.
( Na tvojoj zastavi je život, život kruži svijetom. )
Iako se tragična zbrka povećava a previranja u Politbirou uobičajeno teku (da bi bilo isto), unutar toga nedvojbeno se uspostavljaju elementarne orjentacije i izranja život.
Hrvatska je u najboljoj prilici do sada izvesti potpuni obrat.
Gotovo da se više ništa ne da oteti i eliminirati a da to ne bi snažnim potresima treslo i razorilo svu arhitekturu, strukturu i infrastrukturu i možda usput nehotice rasturilo sve slike i estetiku, što su se više nego brižljivo stvarale i održavale vječnost.
Napredak i velike pobjede što ne jenjavaju ni časka, time su pod snažnim presingom ne napraviti nikakav krivi korak u tom minskom polju, zatočenici vlastitih iznimnih svjetskih uspjeha i sposobnosti.
Sesvete su istočno od Zagreba, na sjecištu puteva istok-zapad te sjever-jug.
Udružena vizija i vodstvo partije upravo su donijeli još jednu veličanstvenu pobjedu. Farma svinja uskoro prima prve sretnike, već danas su bili pogledati i svi su razdragani.
Prije samo osam godina Radimir Čačić, dipl.ing.arh. i mr.sc. Alemka Košiša Čičin Šain, dipl.ing.arh., su snažno poveli novu etapu socijalne stanogradnje i uz pomoć Arhitektonskog fakulteta postavili koncepciju preobražaja farme svinja u nešto što cijelo društvo dolično vodi u treći milenij i 21. stoljeće.
Rat za nekretnine i teritorije, koji je počeo davno, upravo je završio, zajedno sa produžecima drugim sredstvima i sudačkim nadoknadama te sustavnim inertnim i organiziranim mrežnim napadima što su trajali puno desetljeća, vječnost.
Nije nastupila gandijevska epoha, nego epoha obrnutog poslovanja - kulturna revolucija i beskrajne napadačke divizije su snage prepuštene same sebi što trebaju pomoć, nitko više nije u sukobu s njima, ni zainteresiran ni u stanju, pa se s tim posluje po normalnim načelima minimalnih uvjeta i pravila poslovanja, sada u biti ništa a na dalje obrnuto nego do sada i ozbiljnije.
Prije ove ozbiljne objave sam još jednom izvršio konzultacije sa inženjersko-financijsko-humanističko-matematičkim i drugim vodećim profesionalnim stručnjacima, Zdravkom Gracinom kao autorom programa "Zagrebački treći put", raznovrsnim živim ljudim i u živo, po terenu. Iako su znakovi i procjene naoko veoma različiti, ima čak i suprotnih pa i kontradiktornih, ipak se iz svega nedovojbeno može zaključiti da je sve zrelo za ovu objavu završetka rata, pa objavljujem da ne bi nepotrebno kasnilo.
1/3 http://pollitika.com/javni-projekti-procesi-u-doba-krize-profesionalni-n...
2/3 http://pollitika.com/javni-projekti-procesi-u-doba-krize-profesionalni-n...
(Samo za to strpljivi i odlučni biti će nagrađeni ovim istim zamornim preobraženim u nešto puno zanimljivije. "Sreća" u ovakvim vremenima prati takve.)
10. Ljudski "faktor" na pripremama
Čovjek je raznovrsno i sposobno društveno biće, koje tu raznovrsnost i sposobnost veoma različito "izražava" ovisno o društvenim i osobnim okolnostima i odlukama.
Čovjek nije ni blizu samo nešto, ni kada je to nešto krajnje specijalizirano i krajnje određeno, nego je nešto puno raznovrsnije. Kod nas, u uvjetima dulje specifične kulturne revolucije samoposluživanja svim i svačim na zajednički / tuđi račun, ta raznovrsnost čovjeka prosječno sadrži 5 međusobno suprotnih i dramatično neusklađenih uloga i 30 redovnih, što čini redovni kup pomješanih opterećenja i rastezanja po moćnim spravama ali i prednosti. U doba krize (povjerenja) to biva manje važno ali je dobro znati, tim više što u doba propulzivnosti takva raznovrsnost izmiče pažnji.
