pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Imao sam prijatelja iz (naše burne) mladosti, koji je kao jedan od najodgovornijih na obrambenim dužnostima u ovom ratu kad su jednom sve linije obrane Grada bile pale (i četnici mogli ušetati kako su željeli - samo to nisu znali), otišao sam na prilaze Gradu da se osobno isprsi – i poginuo od vlastitih mrtvih straži.

No to je jedna druga priča koja s ovom temom ima samo toliko zajedničkog, da netko kad mu ne ide (a ne ide) sam izlazi na puškomet i svojim prsima ide zaustavljati udarce i ne znajući kako je takvo nešto pogibeljno. Ali, tko je Sanaderu kriv kad je imao nesposoban tim - da ga je formirao potpuno nanovo ne bih rekao ni riječi a možda počeo i navijati za njega (kao što sam to činio u samom početku njegovog prošlog mandata). No, on je tim još ponovio, dopunivši ga s klupe za rezerve s onima najgorima (npr. gledam pred par dana na TV tog Jandrokovića pa sam se sjetio Kolinde i odmah sve isključio – no „de gustibus non disputandur est“).

Nema direktne veze s Mozartom osim parafraziranja. Nedavno sam na jednom forumu slušajući genijalnog Mozarta vodio „malu noćnu raspravu“ (povodom izlaska knjige Ankice Tuđman o svom pokojnom suprugu i prvom hrvatskom predsjedniku - nisam knjigu uspio pročitati). Na raspravu su me navukle "distonavanja" riječi, (nepreciznosti, zabune, uporabe ili zloporabe pojmovne, logičke greške), koje se često prenose u dnevno političku praksu proizvodeći smutnje i nesporazume (ne samo u političkim nego i osobnim komunikacijama). Teme i dileme su bile vezane za „tuđmanizaciju“ i „detuđmanizaciju“, odnosno kroatizaciju i dekroatizaciju koje se u političkim ili politikantskim raspravama vrlo često rabe i zlorabe. Dakle…