pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Otkako je Al Gore izašao sa svojim dokumentarcem "Neugodna istina" i otkako je globalno zatopljenje postalo glavno jelo na političkom meniju, posebice vezano uz Kyoto protokol u kojem su sve informacije koje izlaze odnose se na smanjenje emisija CO2 izražene u tonama ili milijunima tona, ali javnost mi se baš ne doima previše zainteresiranom, budući da, prije svega, uopće niti nema osjećaj što je to emisija CO2, niti kakav utjecaj on ima na atmosferu, niti koliko iznosi tona CO2. Cilj ovog članka jest odgovoriti upravo na pitanje iz naslova, što meni, kao običnom čovjeku, znači emisija jedne tone CO2 u atmosferu?

Ratifikacijom Kyoto protokola u Saboru prije nekoliko dana dovršeno je osmogodišnje čekanje na njegovu inkorporaciju u domaći pravni poredak od potpisivanja. No ni osam godina nije bilo dovoljno lijenoj i neodgovornoj domaćoj administraciji za pokretanje kampanje koja bi građanima objasnila što Kyoto protokol jest te koja bi razigrala javnu raspravu o njemu i širim pitanjima globalnih klimatskih promjena. Svijest o globalnim promjenama u Hrvatskoj je prilično niska, a dok BBC World gledatelje bombardira podacima i specijalnim reportažama kroz svoj poseban višetjedni Climate Watch multifeature, domaći mediji ne čine ništa kako bi uopće pojasnili što je to protokol iz Kyota koji postaje novi domaći zakon, a kamoli kako bi podigli opću svijest građana o pitanjima zaštite okoliša, nužnosti recikliranja i štednje energije te općem smanjenju potrošnje. Ostavljajući pitanje afirmacije ili negacije korisnosti Kyota za raspravu u komentarima, ovaj članak pruža mali backgrounder o Kyoto protokolu i što je do njega dovelo u svrhu podizanja razine informiranosti javnosti koja posjećuje Pollitika.com.