Nije lako razumjeti osobe čija se stajališta ne mogu racionalno objasniti, nego se mora posegnuti za transcedentnim i opskurnim, a takve se osobe poglavito nazivaju čudacima, među kojima ponekad ima i znanstvenih genija. Bilo je primjera u povijesti kada su neki od tih čudaka za svoja razmišljanja bili nagrađeni tek nakon smrti, kad se pokazalo da su bili u pravu glede poimanja nekih prirodnih zakona, ali ti su bili odveć rijetki da bi ih se na prste moglo nabrojiti. Genijalci. Ipak je veći broj onih koji se svojim zalaganjem za priznanje vlastitog (iracionalnog) mišljenja mogu ubrojiti među luđake. No, mali je broj takvih uspio svoja stajališta nametnuti većem broju ljudi, a kada bi im to ipak i pošlo za rukom, vrlo brzo su takva društva propadala i doživljavala kaznu svake vrste. Jedan od tipičnih primjera je Adolf Hitler.