Uvjeravajući sami sebe u to koliko se silno razlikujemo od nekoga kome skoro ne možemo biti sličniji, gotovo smo se uspjeli uvjeriti da nas kao narod i državu jedino to “razlikovanje” može spasiti. A Srbi i Hrvati su si sličniji nego to možemo i zamisliti:
http://pollitika.com/razlike-u-jednakosti-ili-jednakost-u-razlikama
http://pollitika.com/quotcetnicka-zvjeradquot-vs-quothrvatski-vitezoviquot
I dok Hrvatska s nestrpljenjem očekuje konačno pristupanje EU, čijim je punopravnim članom, istinaibog u okviru SFRJ, trebala postati već početkom 1992. i ne samo radi one ponude “Evropske trojke” iz 1991., koja je značila “prekoredni” ulazak u punopravno članstvo EU u zamjenu za odustanak od ratne opcije, nego radi pregovora koje je SFRJ na tu temu duže vrijeme vodila s EU, Srbija je očigledno “dotjerala cara do duvara”, našla se u ćorsokaku iz kojega izlaz nije ni lak ni jednostavan.
Iako je u stvari i lak i jednostavan, samo valja prihvatiti istinu i stvari nazvati pravim imenom.
Srbija je tu neminovnost izgleda prihvatila, a suštinu je srbijanski premijer Ivica Dačić napisao u današnjoj “Politici”:
http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Nema-vise-skrivanja.lt.html
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
U Hrvatskoj i Srbiji se mnogo razglabalo o reviziji povijesti. Kolovođe revizije u javnom diskursu su obično bili opskurni političari i povjesničari kratkog fitilja dok je u hrvatskom slučaju krunski predvodnik postao Franjo Tuđman
Slučaj 1. Srbija - četnici postadoše antifašisti
U Srbiji tvrde da su i partizanski i četnički pokret bili antifašistički. Srpsku se djecu uči u školama da budu ponosni na svoje djedove koji su se, kao partizani ili kao četnici, suprotstavili nacističkoj Njemačkoj. Rehabilitacija četništva zahuktala se padom Miloševićeva režima, a 2004. Srbija je izglasala Zakon o izjednačavanju prava partizanskih i ravnogorskih boraca. Nakon 2005. srbijanske vlade proslavljaju četničke obljetnice, a godinu poslije, profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savet i Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini, podnose zahtjev beogradskom sudu za rehabilitaciju Draže Mihailovića. Sudski proces još nije okončan.
NB. Evo poslatice za moje uvijek iste minusere kojima se ne smije reći da su velikosrbi, odnosno jednostavnije rečeno četnici. Želim svima ugodno čitanje.
Predsjednik Republike Ivo Josipović nastupajući u redovnoj emisiji Hrvatskoga radija ponovno je kritizirao izjavu saborske zastupnice i predsjednice stranke HSP AS Ruže Tomašić da je saborski zastupnik Vojislav Stanimirović surađivao s četnicima u Vukovaru i da takvi Srbi ne bi smjeli sjediti u Hrvatskom saboru. „Nije sporno da je Stanimirović u vrijeme para-države bio gradonačelnik Vukovara. Ali on je obuhvaćen Zakonom o oprostu nakon čega je postao punopravni član našeg društva“, izjavio na Hrvatskome radiju predsjednik Republike.
dragi prijatelji,
Oslobađanje hrvatskih generala Gotovine i Markača bio je emotivan trenutak za njih, njihove obitelji, za ogromnu većinu Hrvata, ali bogme ni Srbi nisu ostali ravnodušni.
Osobno, nisam baš puno vjerovao u oslobađajuću presudu. Priželjkivao sam da bar budu osuđeni na toliko godina koliko su odsjedili u Haagu, pa da mogu odmah kući. Ako se ne varam, tako je iz zatvora izašao Blaškić.
Oslobađajuća presuda za mene je bila iznenađujuća i sam sam sebe iznenadio izljevom emocija te sam plakao kao malo dijete od ganuća. Nisam u taj prvi tren bio ni svjestan važnosti te presude za Hrvatsku zbog priznavanja legalnosti hrvatskih vojnih operacija. Prije presude, misli su mi bile usredotočene na ljudske sudbine i tu dilemu koja se pred njih postavila: idu li kući svojim najmilijima, ili će zauvijek ostati u zatvoru.
Presuda je izazvala ogromno oduševljenje u Hrvatskoj i ogorčenje u Srbiji. Ista priča, dijametralno suprotno gledanje na nju.
Opći delirij u Hrvatskoj podsjetio me je na nogometna prvenstva, europska i svjetska i uspjehe naše nogometne reprezentacije kad se budi to nacionalno zajedništvo i osjećaj pripadnosti narodu i domovini.
NAPOMENA::Evo nešto za dežurne jugonostalgičare, komunjare i zapadnoBalkance, posebice za one koji se po zadatku javljaju iz inostranstva. Svima želim ugodno čitanje i zabavu, a svi skupa stojte mi dobro.
Rejugoslavizacija i rekomunizacija hrvatske političke stvarnosti doživjele su svoj crescendo izborom Gorana Radmana za Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, čime je zatvorena posljednja faza ideološkog vraćanja na staro koju provodi Kukuriku koalicija predvođena SDP-om.
Ovih dana patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej izjavio je u povodu mogućnosti da Papa Benedikt XVI iduće godine posjeti Srbiju kako misli da za to još nije došlo vrijeme, jer se prije dolaska u Srbiju mora ispričati zbog Jasenovca. „Možda bi isprika Katoličke crkve za zločine u Jasenovcu bila gesta koja bi ulila nadu da se tako nešto više nikad ne će ponoviti. Ipak, možda bi korisniji od isprike bio dijalog i susret u kojem bi se pozabavili poviješću i potvrdili da su se tamo dogodili tragedija i zločin. A zločin je zločin, ma tko da ga čini“, naglasio je Irinej.
Događaji posljednjih dana na Hrvatskoj televiziji samo su potvrdili da u skladu s novom vladajućom garniturom na Pantovčaku i u Banskim dvorima predstoji totalna čistka politički nepoćudnih urednika i novinara. Sad više nema nikakve sumnje da je privremena šestomjesečna upravno - urednička garnitura HTV-a postavljena uz blagoslov dnevne politike, a to znači i predsjednika Josipovića i vladajuće Kukuriku koalicije. Nakon što je s malih ekrana sasvim opravdano maknuta voditeljica za sva vremena i za sve političke opcije Hloverka Novak Srzić, posljednjih dana smijenjeni su voditelj Dnevnika 3 Siniša Kovačić, ukinuta je emisija „Puls Hrvatske“ Branimira Bilića a na njihova mjesta postavljeni provjereni esdepeovsko-haenesovski urednici i novinari.
I tako novopeceni predsjednik Srbije koji je pozurio na poklonjenje Vladimiru Putinu ne bi li ishodio da Srbija postane ruska gubernija u medjuvremenu je porekao svoju izjavu datu netom prije drugog kruga izbora za predsjednika nama susjedne i prijateljske drzave.
FAZ: Zbog Vaših pređašnjih izjava.
NIKOLIĆ: Da li sam ja probisvijet? Da li sam ja zločinac? Da nešto nisam prečuo? Za Hrvatsku ja nisam zločinac. Ni kao građanin nisam zločinac. Za Hrvatsku ću biti jedan predsjednik, koga je narod Srbije izabrao. Ako Hrvatska hoće, sarađivaćemo. Ako neće, to je pravo Hrvatske. Hrvatska će uskoro biti članica EU, ali u odnosu na Srbiju, ona je nepravdeno privilegovana. Pitanje srpskih prognanika iz Hrvatske i njihove imovine nije riješeno. Hrvatskoj nije uspjelo da uspostavi dovoljno bezbjednosti da se Srbi, bez ikakve opasnosti, mogu vratiti. Ne mogu ni da raspolažu svojim nekretninama. Znači, nema razloga da Hrvatska bude ljuta na mene.
FAZ: U Vukovaru sada živi više Srba nego prije 10 godina. To kaže čak i gradonačelnik Vukovara.
