pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Današnji naslov u Večernjem listu: “Srbi kazneno prijavili Thompsona”, a koji se odnosi na vijest kako su Udruga mladih antifašista Grada Zagreba, Mergelov institut i Zajednica Srba u Hrvatskoj kazneno prijavili Marka Perkovića Thompsona Državnom odvjetništvu zbog povrede zabrane rasne diskriminacije i poticanja na rasnu diskriminaciju, a zbog njegova pozdrava “Za dom spremni!, koji koristi svakom prilikom kada izvodi pjesmu Bojna Čavoglave, predstavlja klasičan primjer kako Večernji list radi, odnosno piše od svog osnutka do današnjih dana. Naslov vjerno predočava hinin izvještaj, odnosno faktično nije sporan. Srbi uistinu jesu prijavili pjevača DO – u. Ipak, niti su oni to uradili sami, a niti je to uopće i relevantno. Zašto, primjerice, nije relevantan podatak o nacionalnoj pripadnosti nekoga tko je prijavio, recimo, krađu, ili nasilje u obitelji, tj. bilo koji drugi prekršaj pozitivnih propisa ove zemlje? Zašto nije napisano da su Thompsona prijavili antifašisti, što je vjerojatno zajednički nazivnik tih udruga?

Potaknut Frederikovim dnevnikom o psihološkim mehanizmima i Zoranovim komentarima na isti, odlucio sam se na dodatnu promociju psihoanalitickog instrumentarija, po mojem mišljenju superiornog za razumijevanje mnogih društvenih fenomena, između ostalog i nacionalizma.

Ovaj dnevik biti ce komplilacija koncepata i teza Slavoja Zizeka, Jacquesa-Alain Millera, i izvorno Jacquesa Lacana (i jos izvornije Sigmunda Freuda), kroz kojeg je dano, po mojem misljenju, vrlo uvjerljivo objasnjenje logike nacionalizma. Najveci dio teksta referirat ce ili biti doslovno preveden iz knjige Slavoja Zizeka "Tarrying with the negative".

Dakle, prva konstitutivna teza jest da element koji povezuje danu nacionalnu zajednicu ne moze biti reduciran na tocku simbolicke identifikacije - ono sto povezuje clanove nacionalne zajednice jest zajednicki odnos prema Stvari, prema utjelovljenom Užitku (jouissance; vazno je razlikovati Užitak (jouissance) od ugode: Užitak je "ugoda u negodi"; on oznacava paradoksalno zadovoljstvo uzrokovano bolnim susretom sa Stvari koja remeti ekvilibrij poznatog "nacela ugode" (Freud). Drugim rijecima, Užitak je lociran "s one strane nacela ugode")

Jeremić i Dodik izrekli su optužbu da je Hrvatska izvela etničko čišćenje Srba i istina je kako su time prekršili pravila dobrog ponašanja u gostima. Odgovorili su im Sanader i Mesić ističući ispravno kako je Hrvatska bila napadnuta i kako je u nametnutom ratu pobijedila. No, dva vješta hrvatska govornika (i vješta lažljivca) zaobišli su odgovor na jedinu izrečenu optužbu.

Budimo jednostavni.
Vlast Franje Tuđmana proganjala je Srbe od prvog do zadnjeg dana.
Tuđman je došao na vlast uvjeren da su Srbi remetilački faktor i da s njima u Hrvatskoj nema dugotrajnog mira. Do kraja njegova desetogodišnjeg mandata Srbi su uglavnom iskorijenjeni. Njihov broj stalno je padao: prije oružanog sukoba, za vrijeme rata i četiri godine poslije rata. Nestali su iz gradova i iz sela, iz pobunjenih područja i nenapadnutih krajeva.
Činjenica da je Hrvatska bila napadnuta i da su hrvatski narod i država bili u izravnoj fizičkoj opasnosti, učinila je da se oko Tuđmanove mračne ideje stvori nacionalni konsenzus. Srbi su potjerani a da nije bilo značajne institucije, stranke ili medija koji bi se progonu usprotivio ili ga do danas uopće nazvao progonom.

Dobro ljudi moji, sugradjani, sunarodnjaci, gdje je problem? Gdje je nastao toliki problem oko jucerasnjeg koncerta?
Zasto se u ovoj zemlji ne smije biti domoljub? Kako si to mogu dopustiti drugi narodi, kako je casno biti u SAD-u domoljub, patriota? Zasto se mi toga bojimo, sramimo i negiramo?
Sve je bilo dobro 91.g. jel tako? Onda je to trebalo, imali smo “neprijatelja” potrebna je bila moralna podrska nasim sugradjanima koji su se isli boriti protiv veliko srpske ideje i mocne tada 3. Vojske u Europi sa velikim srcem, malim oruzjem i velikim domoljubljem. Pitam se sto bi se dogodilo danas, da je u ovakvom socijalno/moralnom stanju 91. Godina, dali bi imali isti odaziv, ili mozda pricali srpski?
Zasto se drzava Izrael ne srami svojih cvrstih uvjerenja protiv muslimana, gdje je prije moguce da cemo hodati po Marsu nego sto ce muslimanski izvodjac odrzati concert u Tel Avivu. Cak sam dozivio da nekoliko prijatelja zidova nije zeljelo sjediti za istim stolom sa ljudima muslimanske vjere, sto bi se dogodilo da sam ja tako reagirao za stolom sa bracom srbima? Vjerovatno bi bio najvise osudjivan od svog uvjetno receno “naroda”.

Čujem na TV kalendaru da se na današnji dan 06.03. (ili 21. veljače) 1882 godine proglasio kraljem Milan Obrenović , najprije knez (1872-1882) pa kralj Srbije (1882-1889). Tradicionalno Obrenovićima skloni austrijski car Car Franja Josip osobno je čestitao novopečenom srpskom kralju Milanu Obrenoviću.

Sedam godina poslije, na proslavi Dana Kraljevine, opet 06.03.(ili 22. veljače) 1889. kralj Milan Obrenović je objavio svoju abdikaciju, a ta abdikacija bila je uvod u skori pad dinastije Obrenović (opet izuzetno nasilni činom tj. zvjerskim umorstvom Kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin u Majskom prevratu 1903 godine), te skori ponovni dolazak Karađorđevića na vlast. Ali što je najgore, i povratak Nikole Pašića, Bugarina (!?) i najvećeg srpskog radikala (koji se kao politički izgnanik u međuvremenu nalazio u bugarskom egzilu).

A šta bi bilo da je pobjedio SDP?

Zamislite naslove novina o ovoj , istoj stvarnosti u kojoj jesmo. da je samo jedna stvar drugačija: Da je pobjednik izbora bio SDP i da u Banskim dvorima sjede SDP-ovci sa istim partnerima, koji su sada uz HDZ?!
Mogu zamisliti npr.
****“HDZ pozvao udruge iz domovinskog rata i sve domoljube na mirne prosvjede, zbog najave Milanovićeve Vlade da od 2011. u hrvatske škole ponovo uvede ćirilicu”, “Uvreda za sve hrvatske žrtve”, “Vuk i čika Zmaj Jova ponovno u čitankama”, “Zbogom Europo, vraćamo se na Balkan”,” Bilo je lepo živeti u Jugoslaviji”, “Milanović srbizira Hrvatsku”…..(nadopisujte sami)

****” Europska Unija zatvara predpristupne fondove Milanovićevoj vladi”, “Europa više Hrvatskoj ne vjeruje”, “Odlazak proeuropske Vlade Sanadera i HDZ-a, zatvorio predpristupne fondove”, “Bez europskog premijera Sanadera, stop europskoj Hrvatskoj”, “ Europa neizvjesna za Hrvatsku pod Milanovićem”, “Sanader: Hrvatsku bismo sigurno uveli u EU 2009., ovako je neizvjesna i 2011.” …..

pupovac u Nu2, kosovo u bbcovom hardtalku

zašto srbi nisu...?
srbi u srbiji, izvan srbije, srbi u hrvatskoj, srbi u bosni i hercegovini
nisu ...
i onda stanem
jer je jasno da nisu mogli.. (trebali su, ali nisu)

a što su mogli?
pupovac u Nu2, kosovo u hardtalku
i ja bih sada postavio pitanje
koja bi po vašem mišljenju bila dobra politika srba i srbije
počnimo sa srbijom
A. da ste rođeni srbin, živite u beogradu,
što biste napravili da ste se našli na mjestu slobodana miloševića?
što biste napravili danas?
odnosno,
da ste u prilici da donosite ključne odluke o budućnosti srpskog naroda
istim vrijednosnim sustavom, na temelju istih vrijednosti,
na temelju kojih procjenjujete uspjehe/neuspjehe hrvatske politike
što biste napravili?
koja bi politika za srbiju bila najbolja? najpoštenija? najuspješnija?
koju biste vi odabrali?
B. da ste rođeni srbin, rođen u hrvatskoj, školovan i živite u zagrebu
što biste napravili da ste se našli na mjestu srpskog političara 90-ih?
što biste napravili da ste se našli na mjestu srpskog političara danas?
odnosno,
da ste u prilici da donosite ključne odluke o budućnosti srpskog naroda

Neka mi svi oproste na ovakvom naslovu, blago je reći da je žestok, bezobrazan, neprimjeren, kako god hoćete i protivan mom gledanju na stvari. Onda zašto sam odabrao upravo takav naslov, iskreno, ovo nije moja rečenica već je to rečenica koja je prisutna u krajevima lijepe naše za koje bi ste se iznenadili da bi ovako nešto bi ikada rekli. Ti krajevi su prvenstveno naseljeni stanovništvom pravoslavne vjere, i vjerovali ili ne to je njihova izreka na sadašnje i moguće buduće stanje vlasti.

No da pojasnim. Moja profesija mi omogućava da svakodnevno kontaktiram sa „običnim“ ljudima, kako gradskim, tako i seoskim stanovništvom. Tijekom godina steknete povjerenje tih ljudi, postanete dio njihovog miljea, pričate o intimnim stvarima, problemima, općenito o svemu pa tako i o izborima koji slijede.

Bandiću se urušava Zagreb a ministrici Lovrin pravosuđe. I Zagreb i pravosuđe pali su na najniže moguće grane.

Vrhovni sud je definitivno odlučio da je gospićki sudac Milanović protupravno pustio na slobodu ubojicu Vinka Budišu. Manje-više je jasno zašto je Milanović tako postupio. Budiša je ubio Srbina a to se u velikom dijelu naše javnosti a i pravosuđa izgleda smatra ne baš tako velikim grijehom. (Nijemci imaju za to izraz „Kavaliersdelikt“)

Opet mi je godišnji, koji se eto bliži svome kraju, prekinut jednim iritirajućim člankom u Jutarnjem listu, ovaj put uradak Miljenka Jergovića. Povod Miljenkovom friškom ispadu protiv Hrvata u cjelini bio je jedan sportski događaj. Naime, srpski tenisač Novak Đoković je u finalu turnira najavljen kao tenisač iz Hrvatske, što je on poslije demantirao izjavom "Ja sam iz Srbije, a ne iz Hrvatske, ali nema veze, sve je to isto...". Sasvim OK izjava kojom je vjerojatno htio i poštediti organizatore veće bruke pa je okrenuo sve na šalu, a i inače mi je taj sportaš simpatičan i ovom gestom je to dokazao.