NB Evo poslatice za minusere, komunjare, velikosrbe, ravnogorce, jugohrvate, jugonostalgičare i uopće svu tu jugoslovensku bulumentu.
Kako se vrijeme održavanja lokalnih izbora približava tako se sve češće u medijima pojavljuju razni analitičari koji pokušavaju objasniti kako su baš njihove analize i predviđanja ono što će se dogoditi na lokalnim izborima u svibnju ove godine. Ipak, i samo površnim čitanjem niza uradaka nije teško ustvrditi da se mnoge od tih „analiza“ koriste isključivo kako bi se u dostupnom medijskom prostoru pokušalo kreirati javno mnijenje u korist neke osobe. Dakle raspravljati o argumentiranosti svih tih analiza koje se redom baziraju na „obimnim istraživanjima javnog mnijenja“ bi bilo prije gubljenje vremena no neki ozbiljan posao.
Već davno prononsiran mrzitelj svega hrvatskoga i Hrvatske kao takve pisac Miljenko Jergović kojemu je Hrvatska kao izbjeglici iz Sarajeva dok su po njemu padale granate njegovih četničkih Srba pružila utočište opet je iskoristio jedan tragičan događaj da bi na cijeli jedan grad izlio svoju antihrvatsku žuč.
... Željko Kerum, misleći da su Split i Marjan njegovo leno, na početku ljeta priredio nam je silnu zabavu. I ne bi trebalo imati ništa protiv te zabave, tim više što bi mu od ideje do realizacije kipa Isusa, većeg od onog u Riju treba najmanje pet godina. A za pet godina mnogi će htjeti Keruma zaboraviti - pamtit će ga kao onoga koji je poput kabadahije vladao gradom – Željko Kerum, tipičan populist, čovjek koji je sebi umislio da je cijeli Split, zapravo, njegova butiga, čovjek veći patriota od stvarnih patriota, veći kršćanin od samoga Pape, bolji trgovac od samoga Warrena Buffeta, veći Vlaj od Vlajinke Severine Vučković…(usput,ne bi vjerovali, obožavam Severinu!). O seljacima valja nam dobro misliti, o seljačinama ne jer oni negativno iz ruralnog obrasca ponašanja unose u grad, i smatraju to prirodnim socijalno-psihološkim procesom.
Nakon niza promašaja otkako je prije šest mjeseci zasjeo na čelo nove hrvatske Vlade Zoran Milanović koji se u više navrata volio hvaliti kako njegova Vlada radi transparentno potajice je Hrvatsku izručio na milost i nemilost multinacionalnom kapitalizmu. Dok se javnost zabavljala maturom i pripremama za organiziranje gay parade u Splitu Vlada je s potpisom premijera Milanovića kao podzakonski akt još u ožujku donijela uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme. Uredba je objavljena u Narodnim novinama br. 39/2012.
Da kojim slučajem nije bilo zakazan Gay Pride u Splitu vjerojatno nikada ne bismo saznali koliko je to zapravo važna stvar u našim životima!? Kako je naime već danima ta „parada“ udarna vijest u gotovo svim medijima za očekivati je valjda da o uspješnosti iste ovisi cijela turistička sezona, ili u najmanju ruku stopa ozbiljnog rasta usahle industrijske proizvodnje. U cijeloj ovoj strci oko navedene parade ili Gay Pride nama penzićima, što zbog godina, a što zbog nedovoljnog poznavanja „materije“ (nemojte zamjeriti), baš i nije jasno da li će navedeni u povorci, svi ili samo dio njih, hodati okolo gologuzi ili u nekoj drugoj prigodnoj „uniformi“, možda onako šareno kako se znaju skockati sindikalne povorke.
„Izgubit ćemo kontrolu u ... vrtiću“,
rekao je.
-A što će Vam uopće kontrola u vrtiću?
Ta imate državne inspekcije, zavode, kontrolore! Zašto baš trebate „svoje ljude“ čak i u vrtiću? Što to morate u vrtiću kontrolirati preko njih? Tete, roditelje, djecu, čistačice,...?
-U gradu se zna tko je u Vodovodu, tko je u radio-postaji, tko u kojem državnom poduzeću, tko ide u koji sportski klub, .. tko ide u škole, pa i tko može voditi vrtić. Pustili bismo mi „nezavisne“, ali što ćemo, ako se, nakon što zasjednu u fotelju, upišu u drugu Partiju?
Tada će druga partija kontrolirati ...vrtić.
I tako, za stolom na kojem su krizni proizvodi: šunka, kobasica, sir, svježi hren, jaja, crno domaće vino, a nakon toga „ledeni vjetar“, pa vruća kava, u kasne sate, pri kraju dana, u kojem je bilo najnapornije maknuti se od stola, upoznah pravo, iskreno, partijsko biće.
-Znaš ona jedna je iz HNS-a, naše su dvije, a jedna je nezavisna. Pustili bismo mi tu nezavisnu, ali ... ode kontrola.
Proljetna zagrebačka prohladna večer.
Danas je bila fešta (kako li se to kaže po zagrebački?). Ćevapi iz "Čingača", gostiju puna kuća, miris luka i miješanog mesa, Erdutski traminac i bevanda, torta koju je donijela mama, opet preslatka (nemam joj srca to reći).
Tema uobičajena u mojoj kući. Iako skačem oko gostiju i nastojim da se svi dobro osjećaju, da imaju dovoljno ića i pića i ne stignem sudjelovati u raspravi – opet o politici. Ima u mojoj široj familiji i ljevičara i desničara, svašta se može čuti, svatko misli da baš on najbolje zna, a rezultat diskusije uvijek se utopi negdje u čaši vina, malo prije kave koja se još kuha.
Gotovo da su već u statusu obitelji, tu su i moji prijatelji s hrvatskog juga na prisilnom boravku u Zagrebu – na naš smog prikovala ih je opaka bolest, a liječenje je moguće samo u metropoli.
Hvala Bogu, dobro su oboje.
Pričamo o tome kako ćemo i ove godine kod „Kaulića“ u konavoska brda na teletinu i janjetinu ispod saća, na mjesto gdje se miris mediteranskog bilja stapa s onim tek serviranog ručka, s pogledom na Konavosko polje i zračnu luku nedaleko od Cavtata.
INICIJATIVA 9
Vrijeme je kada „baviti se politikom“ znači naučiti kako lagati u oči, kako potkupljivati medije i skretati pažnju sa važnog, kako skrojiti zakone koje je lako zaobići....Uglavnom, vrijeme je kada se iz saborskih stolica „prdi u latu“ koristeći zvonke dugometražne rečenice za koje niti sami nisu sigurni što točno znače. Između ostaloga „baviti se politikom“ znači i smatrati svoje neistomišljenike neprijateljima,a prema svojim istomišljenicima razgovarati sa zadrškom i dozom nepovjerenja,jer je sasvim izvjesno kako će jednom postati neistomišljenici,odnosno- neprijatelji.
Mogli bismo reći, čudna su i otužna ova vremena, kada nam povijest ne bi pokazivala kako je tako bilo od kada je čovjeka.
Riječ „POLITIKA“ je baš kao i svaka druga riječ. Sasvim obična i opisna.Mogli bismo reći čak i kako je to jedna predivna riječ,ako bismo mislili na politiku ljubavi. No ipak kada čujemo tu riječ,svima nam na pamet pada dosadašnje stranačko političarenje. Sadašnja politika nije prostor iskrene komunikacije niti časnih namjera, nego je spala na prostor u kojem je „tko će koga prije naguslati“,u biti jedina disciplina koja daje rezultate.
U hrvatskoj banana Republici, hajdučkoj zemlji sve je moguće, samo nažalost, nikako da se profilira Treći put, ni zagrebački, ni hrvatski. Jedan koji pretendira zauzeti ga je Željko Kerum, splitski gradonačelnik, no na taj Treći pout Zdravko Gracin sigurno nije mislio. Sedmo mi čulo govori da bi Zdravko jednako, ako ne i oštrije, secirao Keruma i "kerumovštinu". Jer, Željko Kerum, misleći da su Split i Marjan njegovo leno, na početku ljeta priredio nam je silnu zabavu. I ne bi trebalo imati ništa protiv te zabave, tim više što bi mu od ideje do realizacije kipa Isusa, većeg od onog u Riju treba najmanje pet godina. A za pet godina mnogi će htjeti Keruma zaboraviti - pamtit će ga kao onoga koji je poput kabadahije vladao gradom – Željko Kerum, tipičan populist, čovjek koji je sebi umislio da je cijeli Split, zapravo, njegova butiga, čovjek veći patriota od stvarnih patriota, veći kršćanin od samoga Pape, bolji trgovac od samoga Warrena Buffeta, veći Vlaj od Vlajinke Severine Vučković…(usput,ne bi vjerovali, obožavam Severinu!).
