pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Primio sam pismo od mog prijatelj „Cheguevare“ iz Splita i čitača pollitike pa ga prenosim:

-0-

Jopet dolazi 7 svibnja , vrime spliskog zaštitnika Sv. Dujma , lipi procesjun priko rive, a poslin dernek. Sve bi moglo biti lipo, da se u Sudamiju ove godine ni umiša oni Antikrišt od Interneta. Ona sridnješkolska dica još nisu svisni koju vrilu kašu su zamišali, samo je pitanje ko će to nako vrilo morat kusat. Od bota su dica zajebala velikog Miništra i dotura koji se bavi skulama, pa sada svi botavaju, nikidan študenti najavili, a ovi dana i Splićani.

Ima bit da će dernek pokvarit jopet ti đavliji Internet. Dobro je oni moj Marx davno napisa u "Komuništičkom manifeštu", samo je za Split malo drukčije: Bauk kruži ponad Splita – bauk Interneta! Šta moš, druga su vrimena i druge se bitke biju!!

Jutros čitam članak u Slobodnoj Dalmaciji (od 21.04.) pod naslovom: „Obrat u Splitu: Grad daruje štekate za Rivu“ . Govori se o tome da su izgledi kako će građani Splita u svom bojkotu Splitske rive – „tog vjekovnog dnevnog boravka Splićana“ uroditi nekim plodom. No ipak, ne zna se kojim, odnosno tko bi trebao platiti jedan propali eksperiment poduzetnika iz „Velog mista“ koji su jedva dočekavši vlast odmah napravili tako temeljitu investiciju da su „malomiščanski“ programirali sve do izgleda štekata i stolica, a sve u interesu punjenja vlastitih džepova. Željeli su zaraditi sitne provizije i razlike u cijeni čak i na stolicama, pa su raskošnu južnjačku mediteransku rivu hladno poduzetnički programirali na način kojega bi se postidio i hladni nemaštoviti sjever.

Ovo o čemu danas pišem je isto politika, ali tema od koje u Hrvatskoj isto boli glava. Ovo je lokalni primjer, al' zajednički (hrvatski) problem.

Naime, u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" naišla sam na članak o gradnji nove stambeno-poslovne zgrade u Splitu, u neposrednoj blizini starog placa, onog poznatog, famoznog starog placa "Hajduka" iz serije "Velo misto". Na tom mistu nalazi se mali pazarić (ili kak' Zagrepčanci kažu - plac) koji postoji već desetljećima i stjecište je okolnih kvartova - Spinuta, Skalica, Dobrog, Poljuda i drugih. Tu se ljudi, i prodavači i mušterije, ponašaju kao obitelj, svak svakog poznaje, znaš točno šta ćeš kod koga kupit, kod koga je najkvalitetnija blitva, najbolje jabuke i naranče, najbolji sir, mliko, kiseli kupus, cviće ...

Žene koje tu prodaju su drage, neposredne, drago mi ih je vidit kad subotom dođem u sedmičnu kupovinu. Popričamo o svemu, nasmijemo se , rastužimo, šalimo.

Nećak (student iz Zagreba) mi je poslao tekst peticije – poziva Građanska inicijativa za spas Dubrovnika (što akcentira pomalo već sve uočljiviju svemoć i nadmoć elektronskih komunikacija). Obavezan sam da je dalje proslijedim – ja na ne vidim boljeg načina od njenog stavljanja na Pollitiku, i eventualno druge blogove (pa na isti način dalje molim da ovo prenesete). Moj motiv nije samo podržati tu inicijativu, u kojoj se osuđuje nasilan odnos prema okolini u kojoj živimo i baštini koju smo naslijedili i obvezni da ih čuvamo) nego da naglasim i neke šire dimenzije ovakvih pojava. No najprije proglas!

Negdje sam pročitala da se Milanoviću sprema smjena zbog, navodno, loših rezultata.

Kao prvo, ne vidim di su tu loši rezultati, jer su poprilično povećali broj mandata u Saboru. Dobro, nisu pobijedili, ali tko bi to, umjesto Milanovića, uspio osvojit pobjedu kad danas gledamo koliku su lovu hdz-ovci utamburali.

Kao drugo, ne vidim tko bi ga mogao zamijeniti na mjestu predsjednika, i tko bi to bolje prošao od njega, da je bio na njegovom mjestu.

Kao treće, nisam sigurna da bi HSS, da je situacija na izborima bila obratna (SDP relativni pobjednik, hdz na njegovu mjestu), ipak ostvario vladu sa SDP-om. Mislim da bi oni ipak radije pregovarali sa hdz-om.

Dragi moji, zahvaljujem vam na komentarima. Drago mi je vidit da nisam jedina, jer mi se ponekad baš to čini. To da sam jedina u ovoj državi koja razmišlja ovako. Međutim, zahvaljujući vama, osjećam olakšanje. Još jednom vam hvala.

Evo danas čitam u "Slobodnoj" članak Damira Pilića "Zemlja seljaka". Čovjek kao da je pogodio ono o čemu razmišljam. Zar ćemo zaista postati zemlja seljaka?! Mislim, uglavnom i jesmo zemlja seljaka i po razmišljanju i po ponašanju, ali umjesto da vodimo politiku školovanja, da školujemo što više ljudi, mi se namjeravamo vratiti na selo!!! Dakle, svi bismo trebali postati Ivica Kičmanović.

Evo, prvi put da i ja nešto napišem. Slučajno sam dosurfala do ovog tjednika, i moram priznati, da sam bila oduševljena. Konačno nešto i za moju dušu.
Duša mi je toliko napaćena zbog okruženja u kojem živim, da mi se čini da sam barem 50 godina starija nego što jesam.
Eto, sa velikom vjerom i ogromnom nadom izađoh na ove zadnje izbore. Nadom u konačnu promjenu, nadom da više neću iz Sabora, sa TV, radija ili iz novina gledati i slušati bahatost jednog Šeksa, napuhanost jednog Sanadera, glupavost jedne Kosorice, o Kirinu da ne govorim, itd, itd.
Ali, ponovno utonuh u mrak. Jer, evo oblaci jada i tuge ponovno se nadviše nad mojim životom. Zar opet?! Pa ne još jednom! Ne mogu vjerovat!
I kako da čovjek nastavi dalje? Sa kojim motivima da sebe "održim na životu" sljedećih 4 godine? Sa čime se ponose Hrvati koji su opet izabrali derikožu?! Sa svojom kuknjavom kako će sve opet bit isto? Sa povlačenjem u sebe i uvjeravanjem svih oko sebe da se stvari jednostavno ne mogu promijeniti, pa zato treba trpiti?

Jučer je u Splitu bilo predstavljanje liste HSS-HSLS i njihovih kandidata u X. izbornoj jedinici. Ako netko slučajno nije upoznat, HSS je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji skoro nestao s političke scene nakon serije sukoba bivšeg gradonačelnika Dubrovnika Vida Bogdanovića, Marinka Filipovića i ostatka stranke i svijeta, a HSLS je postao beznačajan nakon razlaza Vlada Gotovca i Dražena Budiše te je egzistirao samo kroz neobične koalicije. HSLS je i dalje u sličnoj poziciji (sada je to i tragikomično, ali o tome će biti riječi kasnije), a HSS (tj. predsjednik g. Friščić) je došao na genijalnu ideju da uspije prijeći prag angažirajući sveudilj poznatog Stipu Gabrića crtica Jambu.

Raskol izmedju Djapica sa jedne strane i Rozica i Tadica sa druge strane je vec dugo visio u zraku te je bio neibjezan. Zanimljivo je da do njihovog napusanja HSP-a dolazi nesto prije 14-ogodisnjice instaliraja Djapica na mjesto predsjednika HSP-a od strane HDZ-a i tajnih sluzbi. Na kongresu HSP-a u Kutini 28.09.1993. instaliran je Anto Djapic koji tada nije ni bio clan stranke jer je iz nje bio izbacen. Dobroslav Paraga, pravi predsjednik HSP-a, kao jedan od najvecih kriticara Tudjmanove politike trebao je biti maknut sa pozicije predsjednika HSP-a i time onemogucen u javnom djelovanju.

Ivan Kuret photo by Novi list

Svi znamo za stereotip o Dalmatincima kao ljudima koji baš ne vole previše raditi. Koliko god se ljutili neki na takav stereotip, ono što je napravio novoizabrani gradonačelnik Ivan Kuret je upravo potvrđivanje spomenutog stereotipa. Sve je počelo s objavom vijesti da je Željko Kerum zatražio izmjene splitskog GUP-a kako bi pored hotela Marijan izgradio apartmansko naselje, a Ivan Kuret mu odlučio izaći u susret iako je takva izmjena GUP-a van svake pameti i struke. Vijest o tome objavio je i Radio 101 koji je pokušao doći i do izjave Ivana Kureta, no kao odgovor dobili su obavijest da je Kureta sa svoja oba zamjenika na godišnjem odmoru.

Ne bi to ništa bilo čudno da je gradonačelnik na godišnjem odmoru da Ivan Kuret nije izabran prije nekih mjesec dana na gradonačelničku dužnost.

Naslov «Skočiti ću svjetski rekord» je jutros osvanuo na naslovnici Jutarnjeg lista i poprilično najutio Vlašićeve, posebno profesora Joška Valašića oca i trenera Blanke Vlašić, i to toliko da je Uredniku Jutarnjeg lista poslao dopis..... zanimljiv je pa ga proćitajte:

Gospodinu Ninu Đula /Uredniku Jutarnjeg lista/

Ne pišem ovo da bi srušio most suradnje među nama. Jednostavno želim vam pomoći.

Danas, ste objavili lijep tekst svoga novinara Hrvoja Sliškovića o mojoj kćerki Blanki Vlašić, koja je kao i obično zahvalan sugovornik i sa lakoćom izražava svoje misli, koncizno i nestereotipno.

17.07.2007. će na zakazanoj sjednici Gradskog vijeća u Splitu biti ne/izabran novi gradonačelnik. Lutajući bepučima portala, blogova i gdje sve ne naišao sam i na ovaj članak koji je LVM Lista velog mista objavila jučer na svojoj stranici.

Lista Veloga Mista
Stinice 12
Split

U Splitu, 13.07.2007.g.

OBJAVA ZA NOVINARE

Sa zadovoljstvom predstavljamo nove članove Udruge LVM , koji su u članstvo primljeni odlukom Vijeća LVM jednoglasno donešenoj na sjednici koja je održana 12. srpnja 2007: Dalibor Lošić, kapetan duge plovidbe , privatni poduzetnik, vlasnik tvrtke «Vada commerce» d.o.o; Darija Ercegović, Jelmi Rako, studentica Pravnog fakultet; Majda Goluža, solistica orkestra HNK Split, profesorica violine i akademska glazbenica;Nada Bučević-Nikšić, prof. kineziologije, asistentica na Kineziološkom fakultetu u Splitu pri katedri kineziterapije; Nives Rumora, diplomirana pravnica zaposlena u Generali osiguranju; Siniša Vuković, član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva skladatelja i Matice Hrvatske; Valentino Bilić Prcić, fotograf i član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i HDLU-a, član Fotokluba i Kinokluba Split.

Da se čovjek mora smijati i kada je to doista neumjesno da ne kažem morbidno pokazao mi je jedan snimak razgovora uplašenog djelatnika splitskog škvera (BIS) koji je onako sav iznebušen nazvao vatarogasce. Esad to što ih je nazvao je sasvim normaln asstavr jer gori ni manje ni viš enego brod nan avozu što znači šteta od 50 i viš emilijuna dolara, ali hebi ga, tek što se dežurni vatrogasac javio ispalo je da to nisu oni koje je on zvao, tj. jesu vatrogasci, ali ne BIS-ovi i nikako da se sporazume tko koga i zašto zove itd. itd. itd. Ma ne mogu ja to ispričati toliko vjerno koliko je to smiješno ispalo. Šala (uspjela) ili zbilja MA NAJBOLJE JE DA SE SAMI UVJERITE

Ta nesritna kriza vlasti u Splitu, umisto izborima (šta bi bilo metmoreč ka ljudsko rišenje), razrišena je uz Božju pomoć, priko Božji posrednika, ( prema Hr.Businessu ) pri čemen je Božji glasnik anđeo Jerko Gabrijel Rošin ima glavnu rič.

Iza posljednjih smjena u gradskim vlastima Splita stoji Ivo Sanader, zajednička je ocjena većine političkih analitičara. Neopozivu ostavku donedavnog gradonačelnika Zvonimira Puljića i ustoličenje javnosti nepoznatog HDZ-ovca Ivana Kurete u gradonačelničku fotelju po Sanaderovu je nalogu proveo Jerko Rošin, splitski arhitekt i urbanist, jedan od najbližih Sanaderovih prijatelja, a odnedavno potpredsjednik splitskog HDZ-a, koji, prema pisanju Globusa, smatra da "Sanadera vodi Božja ruka".

Na testiranju koje je prije nekoliko dana oraganizirala MENSA RH podružnica Split pojavilo se 94 kandidata koji su željeli ovim testiranjem saznati koliki im je IQ, navodi se između opstalog u članku Slobodne Dalmacije od 02.07.2007. Kako smo od samih organizatora doznali na ovo testiranje su čak i pismenim putem bili pozvani svi članovi predstavničke i izvršne vlasti iz okolnih gradova (Trogir, Kaštela, Solin, Split, Omiš kao i iz same županije), no na samom testiranju se doslovo nitko od pozvanih nije pojavio. Reportaža objavljena na ovom portalu je i svojevrsno svjedočanstvo sa navedenog testiranja.