pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nekad me zaista fascinira nonšalancija dragih nam susjeda s onu stranu Dunava, posebice njihove ministrice znanosti Ane Pešikan pod čiji resor spada i nuklearni Institut Vinča, koja na informaciju iz medija da je došlo do curenja radijacije iz oštećenih gorivih elemenata u krugu bazena za istrošeno nuklearno gorivo mrtva-hladna izjavi:

Danas se održavaju parlamentarni izbori u Španjolskoj. Dvije velike stranke – socijalisti i konzervativci – vode mrtvu trku (socijalisti su u maloj prednosti) u kojoj dominiraju tri glavne teme: pitanje prekomjerne imigracije, separatistički terorizam te obračun tradicionalnih i modernih vrijednosti u španjolskom društvu. Ovaj dnevnik posvećen je ovoj posljednoj temi.

Kardinal Antonio Maria Rouco Vareal madridski je nadbiskup i jedan od moćnika u katoličkoj Španjolskoj. On je taj koji obavlja crkvene ceremonije za kraljevsku familiju, on je dočekivao pokojnog Papu Ivana Pavla II koji ga je primio u kardinalski red, on je dobar prijatelj sa sadašnjim Papom Benediktom XVI čiji je izbor podržao.

Španjolska je jedna, vjerojatno najmarkantnija od članica EU koje nisu i neće priznati neovisnost Kosova, barem dok je aktualna vlada na vlasti. Kao razlog za takvu politiku koja ozbiljno prijeti raskolu u EU zajedništvu najčešće se navodi strah da bi Basci, a možda i Katalonci mogli krenuti istim putem kao Kosovo, nakon presedana koji se je dogodio osamostaljenjem Kosova i na taj način rastočiti Španjolsku kao jedinstvenu državu.

Ako je taj strah realan, jasno je da sam po sebi nije i ne može biti argument za takvu politiku, koja mora imati uporište u nečem opipljivijem. U jednom novinskom komentaru španjolski viceministar vanjskih poslova Bernadino Leon Gross obrazlaže i argumentira politiku svoje socijalističke vlade. Uz uobičajenu površnost hrvatskih medija, pretpostavljam da ta argumentacija nije doprijela do hrvatske javnosti u cijelosti. Ako se ne varam, onda se nadam da će ovaj prijevod zadovoljiti čitatelje Pollitike.