Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Ovo je prava ilustracija stanja medija u nas, baš na svjetski "Dan slobode medija".
A bezobraznici iz SOA-e, iznova komentiraju na mome blogu kako bi mojim čitateljima objasnili zašto sam Državni neprijatelj broj jedan:
joj, samo cekam da te netko likvidira budalo jedna nepismena... (k 29.04.2008. 09:53)
Jučer sam bio u Koprivnici, ako nekoga interesira, ramsteak u njihovoj pivnici na glavnome trgu košta svega 32,00 kn. No mimo toga imam nekoliko stvari koje me posljednjih dana pomalo brinu:
Cijela ta priča sa Horvatovićem i Peratovićem me podsjetila na pjesmicu koju sam već citirao a koja glasi:
First they came for communists,
and I didn't speak up, because I wasn't a communist.
Then they came for Jews,
and I didn't speak up, because I wasn't a Jew.
Then they came for Catholics,
and I didn't speak up because I was a Protestant.
Then they came for me
and by that time there was no one left to speak up for me.
Na mail CNN bloga pristigli su vrlo zanimljivi materijali koji odlično ocrtavaju čime se to SOA bavi i koliko su u biti nesposobni te kako iz SOA-e cure povjerljivi podaci na sve strane, a jedina osoba koju su u stanju okriviti je glasnik tih informacija, Željko Peratović. U SOA-inoj analizi (koju u cijelosti možete skinuti ovdje) poimenice se spominju još i Romano Bolković, Vjekoslav Brajović i Željko Bagić.
Baš sam krenuo prenijeti najnovija saznanja o kriminalnim djelatnostima SOA-e kad li otvorim Potjehovu poruku da se oglasim povodom njegova komentara .
Što ti je telepatija:
U naslovu posta odao sam još jednu brižno čuvanu državnu tajnu šefa Sigurnosno obavještajne agencije Tomislava Karamarka, a vi imajte strpljenja pročitati dosadašnje oskudne i filtrirane vijesti o tome događaju, pa ću vas na koncu nagraditi dodatnim, prešućenim pojedinostima.
Tragedija u predbožićno vrijeme
...
22. prosinca pregažen je naš mještanin, Milovan Malivojević (67), popularno zvani "Mile", dok je hodao po staroj karlovačkoj cesti, a nepoznati je vozač pobjegao s mjesta nesreće. Nesreća se dogodila u 7,30 sati, a 67-godišnji pješak od siline je udara na mjestu preminuo.
...
Nije mi jasno kako se policija može oglušiti na traženje nadređenog državnog odvjetništva da mi se vrate oduzete stvari, ali očito je da može jer tako žele oni koji su policiju u ovaj slučaj upetljali. A da je riječ o uroti kojom me se želi zastrašiti i onemogućiti da dalje pišem svjedoči i Nalog istražnog suca Ivana Sarića, koji je 15. listopada potpisao nalog od 16. listopada, a pozivajući se na traženje DORH-a od 16. listopada, a kojem je PUZ poslao zahtjev istog dana (16. listopada), da mi zagrebačka policija izvrši pretragu stana.
Proces povodom moje tužbe protiv države (SOA-e) nastavlja se paralelno s postupkom koje su protiv mene inicirali SOA i DORH.
Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.
Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.
Željka Peratovića upoznao sam 1990-ih kao kolegu novinara. Imao sam ga priliku sretati i s razgovarati u razdoblju 2000.-2001., u prvoj postavi tjednika "Fokus", kojeg je vlasnik Marinko Mikulić, u kojoj je on bio zaposlen a ja bio stalni suradnik. (Kasnije je ta ekipa rasturena kada je Mikulić odlučio radikalno promijeniti političku orijentaciju. Peratović je dobio otkaz, sud je odlučio da je to bilo nezakonito i da treba dobiti odštetu, ali evo za šest godina presuda još nije postala pravomoćna.) Posljednjih godina obojica smo blogeri, on naravno mnogo uspuješniji, tu je prebacio i osnovu svoga rada.
Nisam vidio da je itko do sada reagirao na priču Mile Paraća da on i Mirko Markulin idu utjerati 300.000 dolara od Ivana Čermaka i Zdravka Novaka, koje optužuju da su im ukrali 20 kilograma kokaina. Parać je ispričao da su on i Markulin 1992. finacirali nabavku 25 kilograma kokaina iz Južne Amerike, a da ga njihov prijatelj časnik HV-a Stanislav Dežmalj nije mogao sam preuzeti u Dubrovniku, pa ga je bivši vlasnik diskoteke The Best Mirko Kramarić spojio s generalom Čermakom i policajcem Novakom koji su navodno drogu prebacili u Zagreb, Dežmalju ostavili samo pet kilograma, a ostalo uzeli sebi. Parać je dodao da je Stanislav Dežmalj Brada prodao pet kilograma kokaina u Italiji da bi se kupilo oružje za HV, te da su godinu dana kasnije on i njegov brat Miljenko ubijeni u Paragvaju u namještenoj prometnoj nesreći koju su navodno organizirali hrvatska policija i američka DEA.
