pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nedjelja je, veljača 2008. godine. Meteorolozi kažu da je danas u Hrvatskoj najhladniji dan. Isto tako kažu da je izmjeren najviši tlak zraka u Zagrebu. Takvo vrijeme pogoduje gostima koji po Medvednici jure na skijama po umjetnom snijegu. Ganjaju snježnu obitelj, kralja i kraljicu. Uz njih bi mnogi građani pobjednicima rado dali i gradonačelnika.
Dvadesetak tisuća navijača okupilo se i naguralo oko toga malo snijega i od zime huču ho, ho, ho. Sportaši to tumače kao navijanje. Ne znam da je baš tako.

Negdje tamo daleko, tamo gdje je nekad bila Srbija, danas je Kosovo republika. U popodnevnim satima Skupština Kosova proglasila je samostalnost. Većinski narod na Kosovu slavi, manjinski kosovski narod žali. Žali zajedno sa većinskim srpskim narodom u Srbiji. “Vekovna ognjišta srpskog naroda” odcijepila su se od matice.

Nakon što su 34 topa četrdeset dana i noći zasnježivala Crveni spust, za što je potrošeno čak 65640 kubičnih metara vode, Sljeme je spremno za žensku i mušku utrku Svjetskog kupa 15. i 17. veljače – kažu u Hrvatskom skijaškom savezu i podružnici Sljeme Medvednica (dijelu Zagrebačkog holdinga). I nastavljaju: od 20. listopada, kada je počelo zasnježivanje koje traje još i danas, proizvodimo snijeg koliko nam to vremenske prilike dopuštaju.

Svake godine isto. Proizvode snijeg, proizvode miljunske troškove za nas građane i, usudio bih se tvrditi, vrlo vjerojatno proizvode protupravnu korist, barem nematerijalnu, za promućurne u vrhu naše skijaške hijerarhije.
Ako je svake godine isto (a je) i ako je sve već rečeno (a je), zašto onda ponavljati iste činjenice i stavljati iste prigovore? Zašto uopće pišem?

Ma najbolje da još odšutimo! Pa oni samo to i čekaju čekaju. Da se umorimo, da se pustimo, da rezignirano odmahnemo rukom.