Tagovi

Kad se zlo dokopa vlasti ...

... ono poremeti sve odnose u društvu i rađa novo zlo, koje sve više ljudi doživljava kao nešto normalno.
I ne radi se samo o fašizmu.

Mislim da smo mi u Hrvatskoj danas upravo na tom stupnju društvenog razvoja kad je postalo uobičajeno misliti da dobro i zlo, poštenje i kriminal, antifašizam i fašizam ... mogu gaziti ruku pod ruku, a da su posebno pozitivni oni prilagodljivi ljudi, mahom ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja ili vlastitog stava o bilo čemu, ljudi koji se "ne bi šteli mešati", pa zauzimaju poziciju ekvidistance, svojevrsnih "dlaka tandrkača", između suprotstavljenih ljudi, ideologija, stvari ili stavova, pa istupaju onako kako to trenutak ili okupljeno društvo nalažu. Nekad se za takve reklo, "možda on i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže".

Zar zaista itko misli da je moguće istodobno biti i dobar i zao i pošten i kriminalac i antifašist i fašist ...? Ali eto svjedoci smo da neki to mogu, a jedna od najsjajnijih zvijezda u tom sazviježđu je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji u društvu antifašista slavi antifašizam, a u društvu ustaša slavi ustaštvo i tzv. NDH.

Groteska s velikim crnim mašnama

Europski sud za ljudska u Strasbourgu jednoglasno je presudio da je Krunislavu Oluji?u uskra?eno pravo na saslušanje u razumnom roku i to zbog pristranih ?lanova Državnog sudbenog vije?a koji su odlu?ivali o njegovom razrješenju. Suci tako?er smatraju da je zahtjev DSV-a za isklju?enjem javnosti iz postupka bio bez pravnog temelja s obzirom da su optužbe protiv Oluji?a o navodnim seksualnim odnosima s maloljetnicima bile ve? iznesene u javnosti.

Na kraju presude suci iznose zanimljiv detalj: period od ŠEST GODINA, koliko je Ustavnom sudu trebalo da razmotri i odbije Oluji?evu žalbu na rješenje o njegovom razrješenju s dužnosti, bio je predug da bi se su?enje moglo smatrati pravi?nim! Treba napomenuti da Oluji?a po tim optužbama u Hrvatskoj nije nikada "procesuiralo" niti "kaznilo". S druge strane reakcija sudaca Ustavnog suda na presudu Upravnog suda o postupku izbora jednog od njih uslijedila je brzinom svjetlosti.

Zna?i, kada je rije? o jednom od njih – u našem slu?aju kada je rije? o bivšoj administratorici u predstavništvu danske humanitarne udruge u vrijeme rata (a to je, znamo svi, odgovorna pravni?ka funkcija brojanja kutija humanitarne pomo?i u nekom skladištu), mogu reagirati vrlo brzo, ali kada je trebalo nešto re?i o sranju kojeg su svi zajedno po politi?kom diktatu priredili predsjedniku Vrhovnog suda (to o?ito za te odli?nike u crnim togama i smiješnim leptir-mašnama nije neka zna?ajna skladištarska funkcija) onda im treba šest godina? Ne zaboravimo da ti nosa?i toga i leptir-mašni imaju zanimljivu ulogu u svakom izbornom procesu i dobro ih je imati na svojoj strani.

Bule rides again

Nakon što je proveo kraće vrijeme "na ledu" zbog blamaže sa interviewom, Bule opet jaše, i odrađuje zadatke zbog kojih i nije izgubio posao - kao što bi izgubio u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji. Prošloga se vikenda Butković u svojoj kolumni bavio "dvjema neuspješnim civilnim akcijama".

Prije nego li krenem dalje, moram priznati da me uvijek fascinirao taj njegov "urednički" stil pisanja, u kojem je, pišući u prvom licu množine, pretendirao na predstavljanje šireg mišljenja od svog osobnog. To njegovo "mi" bi valjda trebalo predstavljati skupnu promišljenu politiku uredništva Jutarnjeg lista, no kako su mu tekstovi postajali sve prozirniji, i kako se kroz njih sve više ocrtavalo nasmješeno Sanaderovo lice, ta mi je upotreba prvog lica množine postala tragikomična. Sve dok mi nije postalo savršeno jasno: iznošenje stavova i političkih poruka na taj način je u potpunosti vjerodostojno i istinito. Mi = Ivo, Bule i Nino.

Pamet u glavu - 2

Hrvatska politička elita kao da u ovome času nema pametnijeg i važnijeg posla pa se sprema na promjenu Ustava. Inicijativa ima raznih a najznačajnije su one koje se odnose na referendumsku većinu potrebnu za ulazak Hrvatske u EU, ograničenje uloge Predsjednika RH u odabiru mandatara za sastavljanje Vlade i promjenu rokova zastare za privatizacijske malverzacije. Najnovija se pak odnosi na uvođenje čistog parlamentarnog sustava a pokretač je Smiljko Sokol, bivši sudac Ustavnog suda možda najpoznatiji po tvrdnji da „novac nije imovina“.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci