Stari dobri Bill (Clinton - poznat kao saksofonist i ljubitelj monica), je u politici ostao zapamćen kao jedan od najboljih američkih predsjednika, onaj koji je inaugirirao socijalizam u Ameriku (na američki način), i koji je jedini hrabro gasio balkanski ratni požar, a u američkoj političkoj povijesti bi mogao ostati zapamćen i kao najdugotrajniji stanovnik „Bijele kuće“ (s najprije svojih a sada ženinih osam godina mandata). On je danas bivši predsjednik Sjedinjenih američkih država, i sadašnji suprug trenutačne američke državne tajnice. Ne samo radi običaja (prema kojem američki predsjednici i dalje ostaju politički aktivni) da i dalje imaju važnu ulogu u američkoj (i svjetskoj) diplomaciji, on ponajprije gleda da zaradi štogod u fušu, ali najviše da ipak doprinese za dobro nacionalne i svjetske politike (pa i ekologije - kad smo već na globalnom zatopljavanju).
Gledam sada diskusiju o Sloveniji u hrvatskom Saboru, da imam kosu čupao bih je, a da nisam hrvat vjerojatno bi umirao od smijeha (mogu si misliti kako ta diskusija izgleda jednom prosječnom slovencu).
Mislim da nije sporno da Slovenija mora nekako doći do otvorenog mora, no oni to pravo imaju i danas i uspješno ga konzumiraju, jer da to nije tako kako bi onda brodovi ulazili u Koparsku luku (a i druge luke u Sloveniji). Također, mislim da i pravnom laiku je jasno kako famozni članak 3b uključuje i načelo pravičnosti a ne samo pravde, te kako riječ "junction" u engleskoj varijanti definitivno znači spoj između međunarodnih voda i slovenskih teritorijalnih voda. Također, koliko je meni razumljivo, odluka arbitražnog suda (a tu ima još zanimljivih detalja oko odabira sudaca) je u stvari obvezujuća i nemamo mi tu ništa posebno za buniti se nakon što je ta odluka jednom donesena - možemo samo eventualno konstatirati datum kada se to dogodilo.
Ovih dana zahuktala se rsprava o tome treba li potpisati sporazum Kosor – Pahor kojim se nejasno definira pojam veze Slovenije s otvorenim morem. Zanimljivo je kako jedna druga stvar posve prolazi neprimjećeno iako bi upravo zbog toga bilo kakav sporazum o arbitraži posatao posve nepotreban.
Radi se o tome da će uskoro na snagu stupiti Lispabonski sporazum jer je i posljednji kočničar, češki predsjednik, odlučio popustiti i potpisati sporazum. Stupanjem tog sporazuma na snagu, odluke koje se donose unutar EU više ne moraju biti potvrđene od svih članica da bi postale pravovaljane. Čitavo vrijeme slovenske blokade pregovora Hrvatske i EU spominjao se Lisabonski sporazum i kako bi sve bilo drukčije da je sporazum zaživio (u to vrijeme je Irska na referendumu odbila sporazum i činilo se da će ostati samno mrtvo slovo na papairu).
Razmišljam neuk, razmišljam…
Vidim svi se u Hrvatskoj naveliko uznemirili vezano za utvrđivanje te (ne)sretne granice sa Slovenijom. Sporazum nije ni potpisan a povike sa svih strana – izdaja i nacionalnih interesa, Jaca nas prodala, ne damo ni pedalj kopna, ni pedalj vode, pardon, mora… Smješkala se, smješkala i na kraju smjestila svom narodu, ni prvi ni zadnji put…Ne znam kakvo je bilo ozračje kada se radilo o predaji Istre, kvarnerskih otoka i Zadra talijanskim fašistima, da li se i onda hrvatski narod toliko bunio?
Razmišljam neuk, razmišljam…
HERETIČKE MISLI
Upozoravali smo godinama da je na vlasti stranka opasnih namjera koja radi protiv interesa Hrvatske. Objavljeni sporazum Kosor – Pahor, kao i izbor pred kojim se zemlja našla, blokada pregovora ili vjerojatan gubitak teritorija, izravna je posljedica stanja u kojemu se nalazi Hrvatska.
Prezadužena, slabašne ekonomije, praktički uništene industrije postali smo najobičnija kolonijlna bana republika koja će vjerojatno biti prisiljena odreći se dijela svojeg teritorija. Ono što nije uspjela srpska agresija na Hrvatsku, uspješno je napravio HDZ svojom vladavinom praktički svih ovih godina od osamostaljenja Hrvatske.
Da na vlasti nisu bili lopovi, već ljudi kojima je stalo do Hrvatske, danas uopće ne bismo bili pred dilemom teritorij ili EU, ali situacija je takva da je ekonomska kriza udarila u najgori trenutak i da je Hrvatska ovisna o inozemnim kreditima koje sad Šuker bjesomučno podiže u Americi po astronomskim kamatama, jer u suprotnom uslijedio bi raspad državnog proračuna, što bi dovelo do sveopćeg kaosa u zemlji.
Jučer navečer se događao zanimljivi sljed događaja. Prvo je naša nova premijerka sazvala hitno sve oporbene stranke na dogovor, a nakon toga je sazvana i hitna sjednica vlade. No nitko nije znao o čemu je zapravo riječ samo nagađanja u medijima.
No, kao posljedica na većini TV programa, oko 20:30 pojavila se poruka tipa: "izvanredna sjednica vlade - izvanredne vijesti", da bi se poslije od tih vijesti ne bi dogodilo nista. Da li je to nešto normalno ovdje.
No, da pređemo na anketu. Anketa ide u novi dnevnik jer osim vašeg odabranog odgovora, bilo bi jako poželjno da kažete zašto ste odabrali taj odgovor (diskusija i samo diskusija). Bilo je već puno dnevnika na ovu temu, pa možda je vrijeme za podsjetnik što je tko rekao.
Da li bi ste Vi kao HRvatski građanin dali komad RH teritorija kako bi mi mogli ući u EU ili u bilo koju zajednicu.
Zapadni Balkan je za Hrvatsku neodrživo prostorno ustrojstvo jer je nasilje na trajnu povijesnu pripadnost Hrvatske Srednjoj Europi oduvijek i zauvijek. To je glavni razlog hrvatske skepse prema Europskoj Uniji, koja donosi Hrvatima čitav niz nametljivosti, uključujući i najstrašniju: Zapadni Balkan.
Hrvati nisu nikada u povijesti pripadali tvorevinama Balkana
Prostor Hrvatski je već u Rimsko doba pripadao Zapadnom carstvu;
Za vladavine Gota pripadao je Zapadnim Gotima,
Dolaskom Hrvata u VI/VII. stoljeću pokrštavani su sa Zapada;
Za vladavine Karolinga Hrvati djelomice dragovoljno (Borna) i djelomice ratom (Ljudevit) ulaze u sastav Karolinške države;
U kršćanstvu Hrvatska nakon Raskola 1054. godine pripada Zapadnoj crkvi;
Pacta conventom 1102. Hrvati ulaze pod zajedničku kraljevsku krunu s Ugarima (Srednja Europa);
Hrvati su u vjekovnoj borbi protiv svih Istočnjačkih osvajača, poglavito protiv Turaka i Srba branili sebe i Europu od svih najezda i ugroza s ishodištem na Balkanu.
Negirati istinitu tvrdnju, znači iznositi neistinu.
Znači li negiranje neistinite tvrdnje iznošenje istine? O tome vrlo precizno govori matematička logika, ali i određeni informatički sklopovi.
Glup naslov dnevnika?
Nije neistina, kako nije stvarno glup
Jesu li hrvatski građani takvi?
Nije istina da nisu takvi, ali je istina kako ih njihovi političari, ali i strani ne smatraju takvima.
Što odgovoriti na pitanje je li on/ona ružan?
Ako dobijete odgovor: ne, nije ružan. Što ćete stvarno misliti o ljepoti dotične osobe? Je li baš primjerak neke standardizirane ljepote kao rezultata majke prirode ili vrsnoga plastičnoga kirurga?
Dok negacija, negacije vodi prema istinitoj tvrdnji u navedenoj matematičkoj i informatičkoj logici, u društvenoj zbilji, ona dobiva različite konotacije, ovisno o tome tko ju je izrekao, u kojim okolnostima i kojoj publici je namijenjena.
Negiranjem činjenica stvarnost nije moguće promijeniti, ali je moguće utjecati na njeno prihvaćanje. Tada je izuzetno bitan psihološki učinak koji izaziva takva negacija.
Ponukana rastom dnevnika u kojima već u naslovu prevladava esencija panike, užasa, nemogućnosti gledanja, mrtvih riječi na papiru, ne puhanju novih vjetrova, blokada pameti itd itd itd, odlučih malo analizirati čemu to odjednom. Mora da HDZu ide dobro.
Očigledno je zavladala panika na "ljevici", ni jedan plan im nije uspio, Sanader je otišao i to nisu uspjeli iskoristiti, došla je grda kriza i to im nije išlo na ruku, pa je Kosorica odblokirala pregovore, avvaaaj to se nikako nije smjelo desiti. Pa je uvela "harač" (inače izraz etabliran od strane Milanovića i SDPa), no sindikalni nemiri nisu uspjeli i nije srušena Vlada HDZa.
Onda je uletio najšlang HNSovac Čačić i po svim medijima počeo tuliti kao malo djete kad mu uzmeš igračku, Poolančeeec siđi sa vlasti, ti to neznaš ti to ne znaš, nakon hipnotičke seanse prebogatog HNSovca, koji se debelo namirio na Hrvatskom proračunu, Polančec ne odlazi.
Prošloga petka, na zadnji dan kampanje za euro parlament gostovao sam u Sloveniji gdje sam obišao poneki izborni stožer i pojedine ljude zadužene za euro kampanju. Šetajući ulicama Ljubljane i niste baš mogli zaključiti kako je nekakva kampanja u tijeku niti da se broje posljednji sati pred izbore - no to se eto događalo.
Rezultate možete pogledati na stranicama BBC-a, i ono što je u stvari ovdje zanimljivo je to što se nije desilo ono što je bilo (barem meni) logično za očekivati. A to bi bila promjena odnosa snaga u euro parlamentu. Naime, nakon godina neo-liberalne pijanke (kako bi to neki nazvali) i brzinskog upoznavanja s time što riječ kriza u stvari znači nekako bi očekivali da ovi koji su nas u to stanje uveli snose i posljedice svojeg djelovanja. No, to se nije desilo. EPP je izašao kao slabija stranka u EU parlamentu, no još tragičnije posljedice po sebe je osjetio PES (ili stranka europskih socijalista) - a jedina grupacija koja je zabilježila značajniji rast su oni "nesvrstani" čiji je rast uglavnom uzrokovan izlaskom Cameronovih konzervativaca iz EPPa (što je pak posebna tema).
